Izdanje:
Voljeli HDZ ili pak dobijali čir na želucu zbog rezultata vladavine Sanadera i Kosorove u dva mandata, prijetnje hackera iz skupine NullSecurity Croatia, po kojima će dan prije početka izborne šutnje blokirati web stranicu HDZ-a i objaviti “šokantne informacije o stranci”, zvone na uzbunu zbog dva razloga. Prvi se tiče slobode izražavanja i političkog organiziranja u jednoj barem formalnoj parlamentarnoj demokraciji, a drugi je posljedica nebuloza, tako tipičnih za hrvatsku političku stvarnost. Prije dva dana Branko Hrvatin, kao predsjednik Državnog izbornog povjerenstva, odaslao je javno priopćenje političkim strankama i kandidatima za zastupnike u Hrvatski sabor prema kojem obveza poštivanja izborne šutnje vrijedi i “na društvenim mrežama poput facebooka, twittera, flickra, vimea, youtubea i na drugim internetskim društvenim mrežama”. Uz dužno poštovanje prema gospodinu Hrvatinu, ali priopćenje je smiješno u istoj onoj mjeri u kolikoj je smiješno u 21. stoljeću, u eri sve do prije koju godinu neslućenih mogućnosti načina elektroničkog povezivanja, ustrajati na institutu koji je svoj puni smisao imao u vrijeme u kojem su se glavni mediji svodili na tisak, televiziju i radio. Ako nekome još uvijek nije jasno o čemu je riječ, neka se samo prisjeti s koliko su očaja sve one transparentne i tajne službe SAD-a pokušavale spriječiti aktivnosti WikiLeaksa tijekom Cablegatea. Ili, da gospodinu Hrvatinu i suradnicima ne bismo postavljali tako visoke standarde, neka se samo osvrnu na iskustva pokušaja zaustavljanja komunikacije u svim onim slučajevima u kojima se nedavno inkarnirala “twitter revolucija”. U zemlji koja već 20 godina nije u stanju ni posložiti svoje popise birača, sa svjetski rekordnih skoro milijun birača viška na realnih tri milijuna punoljetnih građana, ovakvi nesporazumi s civilizacijom u kojoj živimo i nisu nešto neobično. Ali, koliko se još dugo namjeravamo miriti s inačicom "zaustavljanja Reutersa" u 21. stoljeću?