Izdanje:
Svaki filmski trend nakon početnih revolucionarnih nositelja producira i gomilu drugorazrednih nastavljača koji će teško zauzeti važnije mjesto u memoriji ljubitelja filma.
Tako smo nakon “Pulp Fictiona” bili terorizirani raznim Guy Ritchiejima, a nakon “Tigra i zmaja” i “Heroja” morali smo preživjeti cijelu nisku mačevalačkih dosada. Ništa drugačije stvar se nije odvijala ni s rumunjskim novim valom. Od početnog zanosa sa “Smrti g. Lazarescua” i “4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana”, došli smo do “hrvatskog rumunjskog filma”, budalaštine zvane “Majka asfalta”.
Na svu sreću izgleda da će “fenomen Rumunja” ipak iznjedriti i jednog autora kojem prolaznost filmskih moda neće naškoditi. Kako to često biva, radi se o onome koji je i pokrenuo trend – režiseru, scenaristu, a što se tiče “Aurore” i glavnom glumcu – Cristiu Puiu (odabran je nakon pet mjeseci neuspješnih audicija). Čovjek koji nas je oduševio trosatnom odisejom umirućeg alkoholičara po bolnicama Bukurešta, napravio je jedinu logičnu stvar s trendom – odveo ga je negdje gdje još nije bio – i to u ralje egzistencijalističkog krimića!
U trosatnoj “Aurori”, rumunjski sporo i hiperrealistično dva sata pratimo Viorela, muškarca srednjih godina, u grozničavim pripremama za - nepoznato, ali zlokobno nešto. Iako imamo vrlo malo informacija o tome što se zapravo događa (Viorel se susreće s nekim ljudima, špijunira neke druge, kupuje pušku...), Puiu uspijeva stvoriti prijeteću atmosferu i napetost koja nosi film. Zatim se iznenada događa šokantni brutalni čin koji vam ne smijemo otkriti, da bi treći sat donio nepotpuno objašnjenje protagonistovih motiva.
Sve zajedno “Auroru”, drugi nastavak Puiuove planirane šestodijelne serije fimova o predgrađima Bukurešta, čini vrlo originalnim i uznemirujućim iskustvom koje zove na ponovno gledanje.