Skoči na glavni sadržaj

Šaljem inspekciju u Plivin pogon

Mirela Holy

Izdanje:

HNS je zagovarao da se prostorno uređenje makne iz ministarstva okoliša unatoč Planu 21. I dalje smatram da za najvredniji resurs u zemlji to nije dobro
svaki-dan-rodi-se-200-tisuca-ljudi.nesto-moramo-uciniti-da-zastitimo-okolis-3303-277.jpg

"Jadran je zatvoreno more, u stvari zaljev, pa bi bilo kakav akcident ili havarija na platformi predstavljali smrt za ukupni ekosustav Jadrana te biološku raznolikost", kaže Mirela Holy

Jedna od najmlađih ministrica u hrvatskoj povijesti vodi jedno od manjih ministarstava, ono zaštite okoliša i prirode, pred kojim stoji iskorjenjivanje nekih od najgorih primjera korupcije na terenu, zloporaba ovlasti i uništavanja hrvatskih prirodnih resursa. Usto, u samo nekoliko godina moramo sustići EU i njene ciljeve u obnovljivim izvorima energije i smanjivanju emisije stakleničkih plinova, što se u Hrvatskoj godinama zanemarivalo. Ministarstvo je, s druge strane, nakon izbora dodatno oslabljeno jer joj je oduzet resor prostornog uređenja i pripojen ministarstvu graditeljstva; unatoč obećanjima iz Plana 21. O tome i o spornim energetskim, industrijskim i golf projektima nova ministrica govori “bez prigušivača”

f: Što mislite o izdvajanju prostornog uređenja iz vašeg ministarstva?

Nije neka tajna da ja s tim rješenjem nisam bila pretjerano sretna. Savjet, koji je za SDP predložio Program zaštite okoliša, prirode i prostora, kasnije ugrađen i u koalicijski program, predložio je da se zaštita okoliša, prirode i prostora objedini u jedno funkcionalno ministarstvo kao ministarstvo prirodnih resursa. Naš je prijedlog bio da se u bivše ministarstvo vrati priroda, a da graditeljstvo ide van. Nakon izbora, naši koalicijski partneri...

f: HNS. ... HNS, zagovarali su ideju da neće biti dobro ako se prostorno uređenje makne iz graditeljstva, jer je na snazi Zakon o prostornom uređenju i gradnji koji objedinjuje sve vezano za dozvole za gradnju.

Mi smo tvrdili da prostorno uređenje ima znatno drugačije ciljeve od graditeljstva. Njemu je u interesu da gradi, a prostornom uređenju da se dugoročno kvalitetno upravlja prostorom, da upravljanje prostorom bude balansirano sadašnjim i budućim potrebama. Ali, evo, zbog procedura oko lokacijskih i graditeljskih dozvola, rješenja o uvjetima gradnje, objedinjenosti procesa u Zakonu o prostornom uređenju i gradnji, prevladala je njihova ideja.

f: Prethodnom ministarstvu se prigovaralo da objedinjuje direktno sukobljena područja.

Da.

f: Jesu li u HNS-u toga svjesni? Nije li HNS u koliziji s Planom 21 koji je i sam potpisivao?

Pa, meni nije bilo drago zbog takvog rješenja, jer to je bio i dio Plana 21. Još uvijek smatram da bi bilo logičnije da prostor kao najvredniji resurs u državi bude u okviru zaštitarskog ministarstva. Mogu samo reći da će mi život biti znatno jednostavniji, jer u svom djelokrugu neću imati vrlo težak resor, s puno korupcije i afera oko prostornog planiranja, manipulacije prostornim planovima. Ali, gledajući sustavno za državu, smatram da bi bilo bolje da je to u sklopu jednog zaštitarskog ministarstva.

f: Je li pošteno prema građanima da se to mijenjalo nakon izbora?

Ha, gledajte, ja osobno nisam sretna s time, ali ja o tome nisam odlučivala.

f: Kakva je zaštita okoliša u Hrvatskoj?

Situacija nije blistava, iako si volimo tepati da smo očuvanija zemlja nego neke druge u Europi. U konačnoj ocjeni problem je što nam, bez obzira što imamo izvješća o stanju okoliša, nedostaju baze podataka o okolišu. Bojim se da u nekim segmentima nismo bolji od drugih, jer su mnoge države na Zapadu godinama ugrađivale sustave i standarde zaštite okoliša, dok mi to u principu nismo radili. Tu nas čeka jako veliki posao. Ono što je s aspekta okoliša bolje, ali ne i za gospodarstvo, jest to što smo u odnosu na 1990., a to je referentna godina za Kyoto protokol, jedna od rijetkih država koja će ispuniti obveze - 2012. ćemo imati pet posto manje emisija. Ali, kad znate da je 1990. godine općenito bio pad gospodarskih aktivnosti zbog početka rata, to ipak nije sretna okolnost.

f: Hrvatska u obnovljivim izvorima prilično kaska za ostatkom EU. Što nas očekuje 2020. kada budemo morali ispuniti... ? 20-20-20. (20 % smanjenje emisije CO2, 20 % udio obnovljivih izvora energije, 20 % povećanje energetske efikasnosti; op. a.)

... točno, inače ćemo morati plaćati penale, a da ne govorimo o tehnološkom zaostatku. Prema statistici EU, udio obnovljivih izvora energije u našoj ukupnoj energetici je 1,7 %. Što je strašno. Naš je cilj da s ulaskom u EU zadovoljimo uvjet 20-20-20, što je okvirni cilj za EU. Jedan od prvih zadataka bit će zakon o obnovljivim izvorima energije, kojim će se olakšati procedure oko takvih projekata. Investitori sada trebaju minimalno tri godine da uopće mogu početi realizirati projekte. Od dokumentacije, dozvola, rješenja čovjek bi pomislio da se radi o projektima s negativnim utjecajem na okoliš poput kemijske industrije, a ne o projektima od deklarativno strateškog interesa države. Tim zakonom osigurat ćemo lakšu provedivost projekata ukoliko država donese kartu obnovljivih izvora energije, gdje bi sama rekla: “Gledajte, logika obnovljivih izvora energije je da se npr. u Dalmaciji realiziraju vjetroelektrane i solarni sustavi, da su na određenom dijelu u unutrašnjosti prioritet hidropotencijali.” Znači, da država definira lokalitete gdje su takvi projekti najlogičniji i da investitorima olakša proceduru. Da kaže: “Da to nam je u interesu i zbog toga što smo to definirali u našoj karti obnovljivih izvora energije, neće biti potrebno napraviti to, to i to.” To ne znači da se obnovljivi izvori koji ne bi bili na karti, ne bi mogli realizirati. Bi, ali je pitanje bi li ulazili u povlaštene proizvođače električne energije. Potrebna nam je i implementacija Trećeg europskog energetskog paketa, posebno izdvajanje prijenosa i distribucije iz HEP-a. To se i drugdje pokazalo kao jedna od najvećih prepreka za realizaciju projekata obnovljivih izvora, jer nacionalne energetske kompanije brane monopolsku poziciju. Mislim da će to ići jako teško jer su HEP-ovi lobiji vrlo utjecajni. To nije direktno u mom resoru, ali ćemo ići s prijedlogom mjera prema ministarstvu gospodarstva.

f: Za Plomin 3 se tvrdi da bi ispuštao toliko CO2 kolika će biti cijela hrvatska kvota, a tehnologija skladištenja CO2 još nije potvrđena kao sasvim učinkovita. Prijete li nam penali?

Mi smo u programu rekli da planiramo realizirati jednu termoelektranu na ugljen. U smislu diverzifikacije energetskih potencijala, ja se ne protivim TE na ugljen. To ne mora biti Plomin. Međutim, pitanje je koja će se tehnologija koristiti. Ako ćemo ići na manje prijateljske tehnologije za okoliš, utiskivanjem CO2 u bušotine ili deponiranjem CO2 po CCS metodi, nisam sigurna da će to biti dobro rješenje. Upravo zbog onoga što ste rekli, jer se radi o eksperimentalnoj metodi koja još nije pokazala je li u potpunosti prihvatljiva. Vjerujem ipak da će biti realizirana jedna TE na ugljen kako se u velikoj energetici ne bismo oslanjali samo na plin. Mislim da će nam biti potreban i alternativni pravac dobave plina. Tu prvenstveno mislim na LNG, koji može biti i off-shore, pomoću brodova plutača koji su znatno manje loši po okoliš, a i manje su financijski invazivni od terminala. Da ne budemo ovisni samo o plinu iz Rusije i Ukrajine, nego da imamo spoj i s arapskim zemljama.

f: Time bi se izbjegao i unutarkoalicijski sukob. Jakovčić je izjavljivao da će Plomin 3 biti ili na plin ili ga neće biti. U protivljenju TE na ugljen dio nevladine scene je izjavljivao da je u prostornom planu Istarske županije na toj lokaciji ucrtana TE na plin. Međutim, u strategiji prostornog razvitka RH, koji je viši dokument, na toj lokaciji je ucrtana TE na ugljen. Sad tu postoji tumačenje tko je u pravu – hrvatski Sabor koji donosi strategiju koja vrijedi do 2015. ili skupština Istarske županije.

Osobno bih bila sklonija TE na plin. No, sada na toj lokaciji nemate izvor plina. Možete, naravno, povući cjevovod da ide do Plomina, ali se time ne rješava nužnost diverzifikacije energetskih izvora. Ali, kažem, budemo vidjeli. Ekonergova studija utjecaja na okoliš još nije prihvaćena. Ja ću je svakako dati na dodatnu kontrolu. TE ne može biti realizirana prije 2015., što znači da ćemo morati kupovati emisije CO2 na vanjskim tržištima, pa bi se moglo ispostaviti da bi struja iz nje ispala skuplja od one iz plinskih elektrana.

f: Tvrdi se da se blok Plomina smije zamijeniti samo onim iste snage, od 125 MW, a ne četiri puta snažnijim. Je li riječ o kockanju sa 800 milijuna eura koliko projekt vrijedi?

Mišljenja sam da, ako se već ide na takav projekt, onda bolje da se ide na više snage. Ako već ulažete novac, ako vam struja treba, onda je bolje da idete na tehnologiju koja je najprihvatljivija po okoliš i da idete u jedan takav projekt, a ne njih pet. Ne znam, sve je otvoreno. Istina je da je predviđena samo rekonstrukcija, a da je ovo sasvim novo postrojenje. Mislim da su krenuli prilično čudnim putem.

f: Što vas je ponukalo na prijedlog da izrađivače studija utjecaja na okoliš ubuduće bira država, a ne investitor?

To je vrlo očito. Haha! Postoji velika sumnja, ne tvrdim da je to točno, da je niz studija temeljen na neobjektivnim podacima. Ako izrađivača studije angažira i plaća investitor, logično je da će izrađivač ići zadovoljiti onoga tko ga plaća. Smatram da je država odredila čudna pravila igre i da nemamo dovoljnu kontrolnu snagu povjerenstava koje odlučuju o studijama. Logično je da investitor treba plaćati studiju, ali tijelo javne vlasti treba čuvati svoje interese i odabirati izrađivača. Na taj bi se način jako podigla objektivnost studija utjecaja na okoliš. f: Kontroverzni dokument je i studija utjecaja na okoliš HE Ombla, koja je bila stara 13 godina, iako je smjela biti najviše tri godine. Dobili smo određene upite od EK, vezane upravo za taj projekt. Generalnom direktoru DG Enviromenta smo odgovorili da ćemo tu studiju poslati na reviziju. Osobno smatram da je taj projekt i ekonomski i ekološki neodrživ. Ali, bez obzira što sam ministrica, ne mogu postupati na temelju onoga što mi se sviđa. Glavni mi je cilj da se poštuju zakoni i propisi.

f: Kao jedno od tumačenja, uz HE Ombla se navodi i projekt golf naselja na Srđu. Kako će se vaše ministarstvo odnositi prema tome?

Želim naglasiti da ja nisam protiv golfa. Smatram da može biti dobar instrument za produljenje sezone i obogaćivanje sadržaja na Jadranu. Međutim, moramo vidjeti na kojim lokacijama i na koji način. U Hrvatskoj se golf projekti pokazuju kao alibi za zauzimanje neurbaniziranih atraktivnih lokacija na Jadranu kako bi se omogućila izgradnja apartmanskih, stambenih ili drugih kapaciteta.

f: Tu dolazimo do prostornog uređenja.

Da, to nije u mojoj nadležnosti, ali ću reći svoje mišljenje. Sviđa mi se kako su golf tereni realizirani u Austriji. Golf igrališta nisu se koristila kao povod za gradnju apartmanskih kapaciteta, nego bi se obližnji hoteli dogovorili o zajedničkom investiranju. Kod nas se projekt planira udaljen od grada, gdje ne postoji komunalna infrastruktura, što znači da bi grad u nju trebao uložiti jako puno novca. Postavlja se pitanje koliki bi bio društveni i ekonomski benefit u smislu zapošljavanja, a tu je i zaštita okoliša. Za golf projekt na Srđu mislim da okoliš ipak nije ključno pitanje, nego to što se, otvoreno ću reći, pogoduje investitoru i što bi građani i građanke Dubrovnika plaćali komunalnu infrastrukturu za privatni projekt.

f: Jedna od studija s puno prigovora je i ona za novi Plivin pogon u S. Marofu. Spominje se ugrožavanje izvora vode za milijun ljudi.

Još 2010. kolegice i kolege iz nevladinog sektora dojavili su mi o zabrinjavajućim podacima. Mogu reći samo da ću inzistirati na poštivanju svih zakona. Vodopravna inspekcija nije u mojoj nadležnosti, nego ministra Tihomira Jakovine. Inspekcija zaštite okoliša uskoro će morati ponovo otići tamo, i to koordinirano s drugim inspekcijama.

f: Za kraj, Dead Can Dance ili Bauhaus?

Hahaha! Trenutno Dead Can Dance.

f: A, Mission ili Sisters of Mercy?

Pa, i jedno i drugo. Možda više Sisters of Mercy.

Nakon najave da Ministarstvo okoliša i prirode razmišlja o izmjeni Pravilnika o ambalaži, pojavila se bojazan da će to pogoditi građane koji ovise o skupljanju PET ambalaže

Pojavile su se informacije da ću ukinuti otkupnu naknadu, da ću je smanjiti na 30 lipa, što sve ne, a ja ništa od toga nisam rekla. Rekla sam da postoje različite mogućnosti i da ćemo vidjeti koje su najbolje. Ovakav sustav ne može ostati, jer je Fond od početka primjene Pravilnika o ambalažnom otpadu na poslovima sa zbrinjavanjem PET ambalaže imao više od 700 milijuna kuna gubitka. Ako znamo da su prihodi Fonda 1,2 milijardi kuna godišnje i ako se iz toga moraju financirati projekti zaštite okoliša, ja kao resorna ministrica ne mogu dopustiti da se novci uzalud troše, i to na različite kriminalne poslove. Moram imati financijski instrument kojim ću voditi politiku zaštite okoliša, a da bih to mogla, moram raščistiti situaciju po svim kriznim točkama, a pravilnik o ambalažnom otpadu jest jedna od takvih. Ništa nećemo prelamati preko koljena, razmotrit ćemo sve modele i izabrati najodrživiji.