Skoči na glavni sadržaj

Sve smo deblji. Recesija nam je pojela i ‘zdravu hranu’

Hrana

Izdanje:

Organski uzgojene namirnice znaju biti i sto posto skuplje od konvencionalnog uzgoja i to zbog skuplje proizvodnje, manjih prinosa i još uvijek male konkurencije

Je li nas recesija uistinu učinila debljima – jer između, primjerice, skupe organske mrkve u specijaliziranim trgovinama zdrave hrane u posljednje vrijeme sve više domaćica ipak poseže za tridesetak pa i do sto posto jeftinijim “plastičnim” GMO mrkvama iz supermarketa? Ili barem onima “domaćim” za koje se kod kumica na placu mogu još i cjenkati? I hoće li zbog te mrske recesije većina Hrvata opet završiti na dobrom starom “špeku i luku” (iako je i špek danas mnogima postao luksuz) ili će ipak pobijediti svijest o zdravoj prehrani? I je li sva tzv. “zdrava hrana” uistinu baš – tako zdrava?

No, dok se stručnjaci mršte na rezultate istraživanja o prehrambenim navikama Hrvata – koje otkriva sve veći broj pretilih građana, kao odraz loših prehrambenih navika i pokazuje da je većini Hrvata cijena hrane bitnija od njenog porijekla, dodatka umjetnih aroma i boja, smanjenog udjela masnoća i organskog uzgoja, što pak znači da je gospodarska situacija i recesija zasigurno dovela do slabijih prehrambenih navika, odnosno nekritičkog odabira hrane – u javnosti se istodobno veliča posjeta Heather Mills, zacijelo najpoznatije veganke na svijetu, bivše manekenke i bivše gospođe McCartney Hrvatskoj. Ona je, kao posebna gošća Mercatora i ZeGeVege festivala prošli tjedan u Zagrebu predstavila veganske proizvode svoje marke The Redwood Food, otvorivši time ponovo raspravu o stvarnoj (medicinskoj) opravdanosti takvih rigoroznih alternativnih stilova prehrane, ali i stvarne popularnosti tzv. “zdrave hrane” u Hrvata. A je li zanimanje za, doduše, sve punije police zdrave i organske hrane (ne samo u specijaliziranim bio&bio prodavaonicama nego i u trgovačkim lancima) samo pomodarstvo ili je to ipak plod osviještenosti i istinske brige o zdravlju?

Cijena bitnija od porijekla?
– U medijima se često razmeću pojmom zdrava hrana, pa nam se ljudi često obraćaju s pitanjem je li pojedina namirnica zdrava. No, “zdrava” hrana u stvari ne postoji, već samo zdravstveno ispravna hrana, odnosno hrana sigurna za konzumaciju. U kontekstu zdravlja postoji pravilna prehrana koja se temelji na raznolikosti, umjerenosti i uravnoteženosti i koja onda znatno pridonosi zdravlju. Drugim riječima, ne možemo jednostavno reći “crveno meso je nezdravo, a voće je zdravo”. Sve je stvar u kojoj su mjeri te namirnice zastupljene u našoj prehrani – kaže Vitaminotekina magistrica nutricionizma Sandra Krstev Barać, koja smatra da toliko zanimanje za zdravu hranu u nas ipak nije “šminka”, nego da je ipak riječ o istinskom stilu života i brizi o vlastitom zdravlju.

S druge strane, činjenica je da se ekološki, odnosno organski uzgojena i cjelovita hrana može smatrati zdravijim izborom, no također je činjenica i da je takva hrana ponekad i sto posto skuplja od konvencionalno uzgojene hrane. Više cijene odraz su skuplje proizvodnje i manjih prinosa organski uzgojene hrane, ali i još uvijek male konkurencije među hrvatskim proizvođačima. Interes za takvom hranom je, unatoč višoj cijeni, u porastu – osobito među urbanim i bolje obrazovanim stanovništvom. Osobe kojima je prehrana temeljena na organskim namirnicama i kojima je to životni stil uvijek će biti spremni platiti više za kvalitetan proizvod, jer za njih zdravlje nema cijenu.

No, u globalu takvih je ljudi u Hrvatskoj još uvijek relativno malo. I prvo ime prirodne prehrane u Hrvatskoj, direktorica Biovege Jadranka Boban Pejić smatra da bi svakako trebalo izbjegavati termin “zdrava hrana” jer on faktički ništa ne znači. – Bilo bi bolje govoriti o organskim tj. ekološkim namirnicama ili proizvodima, a to su svi oni koji imaju certifikat (markicu) koji je dokaz da su prošli strogu kontrolu od sjemena, tj. uzgoja pa sve do pakiranja, transporta itd. Jedino certifikat, odnosno markica mogu jamčiti da se radi o takvim, visoko kvalitetnim proizvodima. U bio&bio prodavaonicama (11 trgovina širom Hrvatske) nalazi se više od 2.500 takvih proizvoda, dok trgovački lanci obično imaju maksimum 400 proizvoda.

Proizvodnja bez potpore
Trend koji je u svijetu prisutan zadnjih dvadesetak godina sve je očitiji i kod nas, pa tako i supermarketi imaju sve veću ponudu takvih ekoloških proizvoda, u čemu prednjači Konzum jer ima domaću robnu marku Ekozona s više od 100 proizvoda, te DM koji je brendirao i cijelu, raskošnu Alnatura liniju ekoloških namirnica.

– Trgovine organskih proizvoda poput bio&bio, za razliku od trgovačkih lanaca, imaju i ponudu svježeg voća i povrća iz ekološkog uzgoja, mliječne proizvode te kruh i svakodnevno svježe proizvode s certifikatom organskog uzgoja, kaže šefica Biovege i otkriva: – Glavni kupci u našim bio&bio trgovinama su žene od 35 godina na više, visoko educirane osobe, a sve je više i roditelja. Najviše prodajemo cjelovite žitarice, sjemenke, mahunarke te mlijeka od žitarica i soje jer imamo najbolju kvalitetu na tržištu te najbolji omjer cijene i kvalitete, što su i kupci prepoznali (Best by Award za 2010.). Najponosniji smo što prodajemo stotine tona godišnje domaćeg povrća i voća te na taj način podržavamo domaće eko poljoprivrednike, a s njih 40-ak imamo i ugovore, ističe. No zašto je onda ta ekološka i organska hrana u nas tako skupa?

– Organski proizvodi su svugdje u svijetu skuplji od konvencionalnih otprilike za 30 posto, a kod nas dodatno otežava činjenica da ekološka proizvodnja nema niti blizu potporu institucija. Zatim je tu i PDV koji dodatno poskupljuje neke namirnice (npr. u susjednim zemljama je PDV na hranu 8 posto!), a uvozni ekološki proizvodi opterećeni su i carinom i drugim troškovima... Kako su kupci namirnica iz organskog uzgoja većinom ljudi sa srednjim primanjima, sigurno je da im u recesiji nije jednostavno – primjećuje se da kupuju opreznije, ali ne odriču se, tj. ne vraćaju se starim navikama. Jer upravo u ovo doba recesije svjesni su da je najvažnije zadržati zdravlje – smatra J. Boban Pejić. A na nama je i dalje odluka hoćemo li kupiti skupu organsku mrkvu, “plastičnu” iz supermarketa ili pak onu od kumice s placa.