Zašto se kultne emisije koje svi hvale tako malo gledaju?

Kultne emisije se ne rade s namjerom da to postanu, one se etabliraju s vremenom i publikom. Zamišljena kao intrigantni dodatak programu “Na rubu znanosti”Krešimira Mišaka ubrzo stječe kultni status i izuzetno vjernu publiku. Kao najveći nedostatak spominje se kasno emitiranje emisije. Pa ipak, u jednom neuspjelom pokušaju stavljanja u raniji termin gledanost joj se nije povećala. Postoji točno određeni krug gledatelja koji takvu emisiju gleda upravo u to vrijeme. Po pokazateljima gledanosti to nije veliki broj, naravno ako usporedimo s emisijama u prime timeu, ali za takav termin i takav sadržaj, više nego zadovoljavajuće. Sličan je slučaj s “Posebnim dodacima” Deana Šoše. Iako je to JEDINA emisija o filmu u čitavoj regiji s ekskluzivnim intervjuima s nekim od najvećih imena filmske umjetnosti, kako završi film iz ciklusa Filmski spektakli, tako se gledanost smanji. Emisiju svi hvale, a tako je malo gledaju. Po gledanosti “Pola ure kulture“ bolje prolazi, ali je isto možemo svrstati u taj krug. Što će to reći? Čim emisija nije o glamuru i spektaklima, posebno je otegotna okolnost ako se, ne daj Bože, bavi kulturom ili umjetnosti, osuđena je na zatvoreni krug gledatelja. Trebaju li nam takvi programi? Naravno, to i jest uloga javne televizije, jer kultnih emisija komercijalne televizije ionako nemaju, njima je gledanost ipak na prvom mjestu.