Skoči na glavni sadržaj

Ako već nemate za kruh, jedite kolače. Bar njih ima u Europi!

Sandra Bartolović

<p>
Počinila novinarstvo s predumišljajem. Osuđena na doživotnu. Milosti ne traži, niti bi je dala.</p>

ako-vec-nemate-za-kruh-jedite-kolace.bar-njih-ima-u-europi-918.jpg

tvnewsroom.consilium.europa

Već se tjednima u groznici - i čelo nam se žari i vjeđe nam se pote - tresemo u čekanju potvrda tko će nam sve 30. lipnja stići u čestitare. Dobrostivi šef kabineta predsjednika Vlade ipak nam je konačno prekratio bolne muke i objavio kako će nam doći sve fin i važan svijet, puno njih. Red je, ipak postajemo Europčani.

Prešutio je, doduše, neke bitne stvari, ali kao kakvi-takvi novinari ipak smo dospjeli i do tih informacija. Iz dobro obaviještenih izvora neslužbeno doznajemo kako će Vlada RH početkom tjedna pustiti priopćenje da je na telefonskoj izvanrednoj sjednici predložila, a Hrvatski sabor, također na telefonskoj izvanrednoj sjednici, u hitnom postupku jednoglasno (Ruži Tomašić je bio slab signal na Korčuli pa nije uspjela glasati) usvojio, predsjednik potpisao, a Narodne novine odmah objavile zakon po kojem će svi građani RH od prvog srpnja morati imati neprobojne kišobrane, ribičke čizme i kanister od pet litara.

Vlada nabavu zakonom propisanih artikala neće subvencionirati, ali će omogućiti otplatu u 12 mjesečnih obroka. Naime, kako stoji u obrazloženju Vladinog zakona, radna skupina kojoj je na čelu premijer osobno procijenila je kako će od 1. srpnja u Hrvatskoj s neba početi padati pečeni pilići, a ulicama svih hrvatskih gradova, općina, sela i zaselaka poteći će med i mlijeko u količinama gotovo ravnim nedavnom dunavskom vodnom valu.

Istodobno, rečena je radna skupina na temelju egzaktnih pokazatelja procijenila da s istim datumom broj nezaposlenih automatski pada ispod 50 tisuća, a stopa zaposlenosti raste na 89 posto jer, Bože moj, investitori se poklaše tko će prije i više love ubaciti u Hrvatsku, a europski fondovi, prema najnovijoj depeši iz Bruxellesa, usedmerostručili su iznos namijenjen Hrvatskoj, bez obaveze pisanja projekata, kao nagradu za uspješno okončan zahtjevan pregovarački proces.

Tko hoće dignuti što love iz fondova, dovoljno mu je ispuniti formular s pet rubrika. Na hrvatskom, naravno, jer sad smo i službeni jezik.

E, upravo zbog sve te sile odjednom zaposlenog naroda koja će se iznenada ulicama razmiliti do novootvorenih radnih mjesta, a na kojima će nas spopasti razne blagodati s neba i zemlje, Vlada je propisala obaveznu zaštitnu opremu. Nije zgodno da čovjeka koji se odlazi odjaviti s burze nezaposlenih nakon godina tavorenja i potpisati ugovor na novom radnom mjestu ubije pečeno pile s neba. Zato oni neprobojni kišobrani. Čizme da se ne utopimo u medu i mlijeku dok ih s ulica natačemo u kanistere da spremamo zdrav doručak.

Tako nekako u optici službenog Zagreba izgleda Povijesni Događaj koji će nas zadesiti 1.srpnja, i koji imamo sretno i berićetno dočekati diljem domovine, jer Vlada je ipak velikodušno izdvojila 5,2 milijuna kuna da se narod veseli.

Malkoc je proračun već probijen, ali nećemo biti sitničavi, jel'te, Povijesni Događaj je.

Krajnje bi nepošteno bilo tvrditi da je samo Vlada vrijedna i nesebična.

I predsjednik države ulaže nadljudske napore da naš Povijesni Događaj bude što povjesniji.

Eto u četvrtak je pregalački podignuo državni avion da bi na jedno prijepodne odletio do Varšave kako bi tamošnjoj studentariji na Koledžu Europe objašnjavao da je "Unija uzdrmana kao zajednica i mnogi su njezini dosezi danas ugroženi, a Hrvatska, naizgled paradoksalno, i usprkos toj situaciji, s entuzijazmom, očekivanjima i vjerom u europski projekt, upravo za desetak dana postaje punopravna članica EU-a".

Drži čovjek tako uokolo standardno sladunjave govore, a ni sam sebi ne vjeruje, ali sve u rok službe i u misiji Povijesnog Događaja. Tako i u ponedjeljak na jedno popodne neumorno diže avion do Bruxellesa da bi otvorio maketu Crkve svetog Marka u parku Mini Europa i odslušao koncert Simfonijskog orkestra HRT-a.

Ne može se reći da ne izgara na zadatku. Da smo zločesti, pitali bismo je li to letuckanje po Europi već uračunato u onih prekardašenih 5,2 milijuna kuna ili ćemo to obaška fasovati, ali o Povijesnom je Događaju riječ, pa nećemo.

U nas je priča o EU od početka krivo nasađena, dogmatski postavljena, bez puno propitivanja, da bi u finišu balansirala između groteske i bahatosti i bezobrazluka vladajuće klike. Nesmotreno se, navrat-nanos, mijenjao Ustav i propozicije o smanjenju broja koji treba izaći na referendum za EU da bi uopće prošao, što je sada kratkovidne vladajuće stavilo na muke zbog ustavnog referenduma o braku. Sjećamo se i prijetnji ministrice vanjskih poslova da penzioneri neće dobiti svoju milostinju ako na referendumu ne glasaju za EU, što je pristup koji inače tretira Kazneni zakon, ali, nećemo zakerati, pred Povijesnim smo Događajem. Bahato se kroz prozor bacilo i 80 milijuna kuna poreznih obveznika za prve euroizbore koji su se dojmili jedva 20 posto birača, ali ništa nije preskupo za sveti cilj. Islanđani stvarno baš ništa ne razumiju.

Hrvatska zakoračuje u sanjanu novu budućnost kao babaroga najjačim članicama u kojima se već u milijardama eura zbraja naš štetočinski učinak, i automatski nas se smješta u zapećak rezerviran za zemlje europskog trećeg svijeta, bez skore perspektive da uhvatimo priključak za drugu, a kamoli prvu ligu.

Najvoljenija gošća koja nam stiže, Angela Merkel, nije se libila na koljena baciti čitavu jednu državu, da bi financijski centri moći, po čijem diktatu gospođa funkcionira, potom priznali: ups, malo smo zabrljali s Grčkom...

Zašto smo toliko sigurni, nejač već kakva jesmo, da nas u Uniji neće snaći ista huda sudba, da bi netko od financijskih velmoža naknadno priznao da se, ups, i s mrcvarenjem Hrvatske malo previše zaigrao?

Neizmjerna je šteta što se vremeplov nije izmislio jer bi kao kruna vrlo vjerojatno patetične i cendrave svečanosti, koju uzdrhtali iščekujemo, za govornicom nedostajala još samo posebna uzvanica Marija Antoaneta, već u 18. stoljeću rodonačelnica aktualne superhik-politike EU, da hrvatskom puku - okružena onima koji sebe vole nazivati elitom, hrvatskom i međunarodnom - s visine i prezrivo poruči: neka sada jedu europske kolače.

Neki će, moguće, prispodobiti da to Antoanetino qu'ils mangent de la brioche i poruka da jedu kolače, ako već nemaju za kruh, ima nekog posla s ukidanjem feudalizma, građanskom revolucijom, pa i giljotinom, ali nećemo se sad valjda povodom našeg Povijesnog Događaja zamarati poviješću.