Bi li se Blanki itko usudio oponirati da se zove Branko?

Ono što je ovdje upitno jest to zašto je jedan bivši vrhunski sportaš sposoban s 33 godine preuzeti jedan nacionalni sportski savez, dok drugi sportaš – pardon, sportašica – ni s 37 godina to nije? Ili, zašto jednom bivšem vrhunskom sportašu bivši predsjednik saveza želi da nastavi unapređivati svoj sport, dok drugom bivšem vrhunskom sportašu – pardon, sportašici – aktualni predsjednik saveza i njegovi anonimni glasnogovornici poručuju da njezino vrijeme još nije došlo i neka ne ruši savez?

Prije nešto više od godinu dana Marijo Možnik izabran je za novog predsjednika Hrvatskog gimnastičkog saveza.

Ni uz strpljivo „guglanje“ ne mogu se pronaći nikakvi komentari osoba iz gimnastičkog miljea ili novinara na taj izbor tada 33-godišnjeg bivšeg europskog prvaka u vježbi na preči. Ni dobri, ni loši. Zapravo, na internetu je dostupna samo izjava bivšeg predsjednika HGS-a Steve Tkalčeca, koji je, nakon što je Možnik na izbornoj skupštini jednoglasno izabran za njegovog nasljednika, tek kratko rekao:

„Novom predsjedniku i njegovim ljudima želim da nastave unapređivati ovaj sport i donositi Hrvatskoj velike svjetske rezultate na kakve smo navikli do sada.”

Prije desetak dana danas 37-godišnja Blanka Vlašić priopćila je predsjedniku Hrvatskog atletskog saveza Ivanu Veštiću i čelnicima nekih atletskih klubova da se želi kandidirati za predsjednicu HAS-a.

Bivša dvostruka svjetska prvakinja u skoku u vis i svojedobno najbolja atletičarka i najbolja sportašica svijeta već je samom tom najavom, i prije službene objave, izazvala mnoštvo mahom negativnih komentara anonimnih ljudi iz atletskog miljea, ali i novinara:

„Blanka Vlašić priprema puč u hrvatskoj atletici!“

„Pametnije bi bilo da Blanka prvo nauči zanat pa da joj predsjednik jednog dana preda štafetu.“

„Blanka treba imati svoj tim, a glasači će prepoznati jesu li to ljudi iskrenih namjera.“

„Blanka mora javno reći ima li Ivana Brkljačić veze s njezinom kandidaturom ili ne.“

„Dobro došla, Blanka, ali ne kao predsjednica!“

Bivši uspješni sportaši na čelu klubova, nacionalnih ili čak međunarodnih saveza svojih sportova nisu ni nova, ni naročito atraktivna medijska tema. Da ostanemo kod atletike, prije spomenutog Ivana Veštića predsjednik HAS-a je 14 godina bio najbolji hrvatski atletičar svih vremena Luciano Sušanj. Na čelu Svjetskog atletskog saveza je, pak, trenutačno legendarni srednjoprugaš i dvostruki olimpijski pobjednik Sebastian Coe, dok je prije njega na toj poziciji 16 godina bio nimalo uspješan atletičar Lamine Diack.

Uvijek postoje prijepori oko toga mogu li biti i jesu li uspješni sportaši i jednako uspješni sportski dužnosnici i trebaju li se uopće upuštati u vođenje saveza ili klubova. Proglašavati ih sve nedoraslima za rukovodeće funkcije jednako je pogrešno kao i proglašavati ih sve bogom dane za predsjedničke i slične fotelje. Pokazuje to i praksa.

No, to nije tema ovog teksta niti on to propitkuje.

Ono što je ovdje upitno jest to zašto je jedan bivši vrhunski sportaš sposoban s 33 godine preuzeti jedan nacionalni sportski savez, dok drugi sportaš – pardon, sportašica – ni s 37 godina to nije? Ili, zašto jednom bivšem vrhunskom sportašu bivši predsjednik saveza želi da nastavi unapređivati svoj sport, dok drugom bivšem vrhunskom sportašu – pardon, sportašici – aktualni predsjednik saveza i njegovi anonimni glasnogovornici poručuju da njezino vrijeme još nije došlo i neka ne ruši savez?

Da smo zločesti ili, možebitno, nekritički skloni izjednačavati dostupnost svih poslova i funkcija osobama oba spola, rekli bismo da je to zato što se Blanka ne zove Branko, odnosno zato što je – žena. Probajte samo zamisliti s kakvim bi oduševljenjem bila prihvaćena kandidatura hipotetskog hrvatskog skakača u vis koji drži drugi najbolji rezultat u povijesti atletike.

Tko bi se, uopće, usudio reći da taj Blanko ili Branko nije spreman preuzeti odgovornost za hrvatsku atletiku?! Pitanje je, dakako, retoričko, ne morate na njega odgovarati.

Možete, primjerice, umjesto toga pogledati aktualnu rukovodeću strukturu Hrvatskog atletskog saveza, u kojem su predsjednik i sva četiri dopredsjednika muškarci. U izvršnom odboru su među 13 članova dvije žene, ali ih nema ni u Nadzornom odboru, ni u Stručnoj komisiji, ni u Natjecateljskoj komisiji… I to u jednom od malobrojnih sportova u kojem je medijska pozornost koju dobivaju sportašice i sportaši sasvim izjednačena jer se uvijek natječu u isto vrijeme i na istom stadionu.

Atletika je egzaktan sport u kojem se sve mjeri centimetrima i stotinkama sekunde. No, tako je to samo na borilištima. Tamo gdje nema sudaca sa štopericom i metrom mogu, eto, vrijediti i neki sasvim drukčiji kriteriji…