Bivši agent Udbe spas traži u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima

Josip Perković sve je bliže izručenju Njemačkoj. Vrhovni sud odbio je žalbu njegova odvjetnika Ante Nobila kao i zagrebačkog Županijskog državnog odvjetništva. U cijelosti je potvrdio nepravomoćno rješenje izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu da Perkovića, bivšeg agenta Udbe, Hrvatska mora izručiti Njemačkoj.

Izručenje bi, prema nekim očekivanjima, moglo uslijediti vrlo skoro. Zagrebački županijski sud odmah po zaprimanju rješenja Vrhovnog suda, odluku je proslijedio i MUP-ovoj službi za međunarodnu policijsku suradnju koja, kako je kazao glasnogovornik Županijskog suda Krešimir Devčić, s Njemačkom treba dogovoriti točno mjesto i vrijeme Perkovićeve predaje. Desetodnevni rok za izručenje isječe 27. siječnja, ali on se može i produljiti.

Naime, prema Zakonu o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, o predaji osobe mora biti odlučeno u roku 60 dana od uhićenja ili prvog ispitivanja. Perković je uhićen 1. siječnja, dakle rok bi bio početak ožujka. No, i to se može višekaratno produljiti iz humanitarnih, zdravstvenih i sličnih razloga.

Proceduru bi mogao usporiti i Perkovićev odvjetnik Nobilo, ali ne bitno. Već je ranije najavio da će u slučaju 'odbijenice' Vrhovnog suda podnijeti tužbu Ustavnom sudu sa zahtjevom za privremenom mjerom kojom bi se zastalo s izručenjem do odluke Ustavnog suda.

Vrhovni sud odluku o izručenju Perkovića donio je još u petak, 17. siječnja, a objavio tek danas na interentskim stranicama Suda. Budući da je od sjednice prošlo četiri dana, u medijima su se počela pojavljivati pitanja o tome zašto Vrhovni sud navodno skriva odluku. Bilo je i nagađanja kako je sve veća vjerojatnost da je Vrhovni sud poništio odluku Županijskog suda o izručenju Perkovića. Špekulacije su se pokazale netočnima i nepotrebnim dizanjem tenzija.

Ako se pogleda dosadašnja praksa Vrhovnog suda vezana uz žalbe na dosad pristigle europske uhidbene naloge – vrijeme koje je proteklo od odlučivanja o Perkoviću do objave odluke relativno je kratko. Vrhovni sud od srpnja prošle godine odlučivao je o 14 žalbi. Između donošenja odluka i njihove objave znalo je proteći samo dva dana, ali i dva i pol mjeseca. Dakle, ova četiri dana, uključujući vikend, skoro su pa rekord.

U tročlanom vijeću Vrhovnog suda koje je odlučilo o Perkovićevu izručenju bili su isti suci kao i 20. rujna, kada su odlučili o izručenju jednog hrvatskog državljanina Sloveniji. Na tu se odluku obrušio dio medija, ali i  već "famozni" izvori u Vladi. Tada je isto to vijeće – predsjednica Lidija Grubić Radaković i članovi Zdenko Konjić i Marin Mrčela – odbilo raspravljati o zastari kaznenog djela zbog kojeg se traži izručenje, smatrajući da se djelo prevare za koje se teretilo traženu osobu nalazi na listi 32 djela za koje se ne ispituje tzv. dvostruka kažnjivost, odnosno zastara.

Upravo zbog istovjetnog sastava sudskog vijeća i kod Perkovića, odvjetnik Nobilo unaprijed je izrazio sumnju da će i u Perkovićevu slučaju isto rješiti, odnosno da će odbaciti njegove argumente o zastari. To se i dogodilo, no to ipak ne znači da bi neko drugo vijeće Vrhovnog suda dosudilo suprotno – što je na neki način implicirao Nobilo. Naime, u barem još jednom slučaju u posve drukčijem sastavu tročlanog vijeća, Vrhovni sud je odbio razmatrati zastaru i dvostruke kažnjivosti kao razlog za neizručenje jer je isto bila riječ o prevari, koja se nalazi na listi kaznenih djela za koje se, po stavu sudaca, ne preispituje dvostruka kažnjivost i zastara.

Specifičnost rješenja Vrhovnog suda u Perkovićevu slučaju je u tome što su suci temeljitije nego u prethodnim slučajevima obrazložili odluku, posebno vezano uz dileme oko dvostruke kažnjivosti i zastare.

Što se tiče Nobilove žalbe da Perković u Njemačkoj ne bi imao pošteno suđenje, Vrhovni sud je odvjetnika i njegova klijenta uputio na obrazloženje prvostupanjske odluke da "izbjegne nepotrebno ponavljanje" u svojem rješenju. Također, Vrhovni sud naveo je da Nobilo ni jednim dokazom nije učinio "niti vjerojatnim" da bi se Perkoviću u Njemačkoj kršilo načelo pravičnog suđenja. Odbacio je i Nobilove teze o nevjerodostojnosti svjedoka Vinka Sindičića. Vrhovni sud dao je za pravo zagrebačkom Županijskom sudu i u stavu da Europski sud pravde u Luxemburgu nije nadležan za preispitivanje hrvatskog zakona o europskom uhidbenom nalogu, a što je predlagao Nobilo.

U prvim rekacijama nakon objave rješenja Vrhovnog suda odvjetnik Nobilo rekao je da je takvu odluku i očekivao. Potvrdio je da ne odustaje od obraćanja Ustavnom sudu.

Iako je prethodnih dana najavljivao kako će i na Ustavni sud ići s argumentom da Perković u Njemačkoj ne bi imao pošteno suđenje, sada se predomislio. Kako sada najavljuje, glavni argumenti će mu biti da je u slučaju Perković povrijeđena vladavina prava i da njegov branjenik u Hrvatskoj nije imao zakonit postupak. Pozvat će se na članak 5. Europske konvencije o ljudskim pravima te članak 22. Ustava. Za Nobila je sporno što se izručenje Perkovića traži zbog sudjelovanja u ubojstvu Stjepana Đurekovića, za što je, po Nobilovu tumačenju, nastupila zastara.

Teško je nagađati kakva će biti odluka Ustavnog suda, jer je svaki slučaj poseban. Sigurno je da će odluka biti donesena žurno jer je riječ o hitnom postupku.

Prema objavljenoj evidenciji Ustavnog suda, do sada taj sud nije odlučivao u slučajevima tužbi i privremenih mjera vezano uz europski uhidbeni nalog prema hrvatskim državljanima. Paralela se možda može povući vezano uz slučajeve izručenja stranih državljana temeljem Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima.

Naime, od početka prošle godine Ustavni je sud dobio nekoliko tužbi stranaca čije izručenje traže ili njihove matične države ili neka treća zemlja. Ustavni sud je u pravilu takve tužbe odbacivao kao neosnovane.

Prvi odbačaj bio je još u siječnju 2013. godine u povodu tužbe državljanina Litve čije je izručenje tražio Peru. Ustavni sud tada je ustanovio standard prema kojem je sudio i sve buduće slične tužbe stranaca. Pozivao se na praksu Europskog suda za ljudska prava, koji se izručenjima protivi samo iznimno, ako bi u zemlji koja traži izručenje osobi prijetila "flagrantna uskrata pravičnog suđenja".

Nadalje, Ustavni je sud naglasio da on ne procjenjuje krivnju ili kaznu onoga čije se izručenje traži nego da razmatra zahtjev države moliteljice. Pri tome posebno vodi  računa o načelima međunarodne suradnje i solidarnosti u borbi protiv kriminala kako se ne bi dogodilo da se u potencijalni kriminalci skrivaju u drugim zemljama od kaznenog progona.

Pojednostavljeno, Ustavni je sud u slučaju Litvanca, a kasnije u sličnom slučaju dvojnog državljanina Poljske i Belgije, kojeg je tražila Poljska, odbacio njihove ustavne tužbe. Jednako je odlučio i u poznatom slučaju ukrajinskog tajkuna Andrije Eduardoviča Zadarožnog u veljači prošle godine.

Svi oni podnijeli su ustavne tužbe protiv izručenja tvrdeći da su im prekršena ustavna prava građana te Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljenih sloboda, jednako na što se sada namjerava pozvati i Josip Perković, odnosno njegov odvjetnik Ante Nobilo.

bivsi-agent-udbe-spas-trazi-u-europskoj-konvenciji-o-ljudskim-pravima-1449-1370.jpg

Ustavni sud nije odlučivao o izručenju hrvatskih državljana, ali je tužbe protiv izručenja stranaca drugim državama odbacivao
Ustavni sud nije odlučivao o izručenju hrvatskih državljana, ali je tužbe protiv izručenja stranaca drugim državama odbacivao
Foto: 
FaH