Da bi spasio EK, Barroso je prisilio povjerenika na ostavku. Ovaj sada traži odštetu… Foto: Euraktiv
Temeljni postulat za najviše dužnosnike Europske unije: pripazi na prijatelje! Pogotovo ako su u igri velike pare, interesi i lobisti. To je na vlastitoj koži prije dvije godine osjetio malteški kadar u Europskoj komisiji, povjerenik John Dalli, prisiljen na ostavku čim je detektiran potencijalni skandal s podmićivanjem. U priči koja se, izgleda, privodi kraju pred Sudom EU-a, od kojega je oštećeni povjerenik zaražio zadovoljštinu, napokon izlaze svi detalji.
Da, najureni povjerenik John Dalli nije primio ništa ispod stola, ali je komunicirao s duhanskim lobijem, s lobistima Swedish Matcha susretao se u nekoliko navrata, neslužbeno i bez znanja nadležnih. "Znate mene, sastajem se sa svakim tko to od mene zatraži", govorit će kasnije. Prekasno.
Sastanke je organizirao Dallijev zemljak i blizak prijatelj. Poduzetnik Silvio Zammit je, prema nalazima OLAF-a, ureda Europske komisije za sprječavanje prijevara, znao za neke detalje Komisijinih dokumenata iz nacrta Duhanske direktive, primarno tretman snusa, skandinavskog specijaliteta dopuštenog za prodaju samo u Švedskoj. Da stvar bude veselija, OLAF je dobio prijavu Swedish Matcha, najvećeg švedskog proizvođača snusa, s pritužbom da je druga strana zahtijevala pare. Druga je strana, naravno, poduzetnik prijatelj.
Sastanke je organizirao Dallijev zemljak i blizak prijatelj, koji je, ustvrdio je OLAF, znao za neke detalje Komisijinih dokumenata iz nacrta Duhanske direktive, primarno tretman 'snusa'
Snus je ilegalan u Europskoj uniji – s izuzetkom Skandinavije, u varijacijama danskog zatvaranja očiju i švedskog očuvanja tradicije. Za manje upućene, riječ je o prahu u okruglim metalnim kutjicama, navlaženoj mješavini duhana, soli i natrijeva karbonata kao regulatora kiselosti. Živopisna povijest snusa veli da ga je Katarina Medici – da, ona Katarna Medici – preporučala kao sredstvo protiv migrene. Snus se stavlja ispod gornje usne. Korisnici posebo cijene osjećaj žarenja koji proizlazi iz kemijske reakcije sline i natrijeva karbonata. Sadržaj nikotina u snusu varira. Eurostatovi podaci vele da mu je domaća potrošnja oko 0,8 kilograma na godinu po glavi – ili gornjoj usni – stanovnika Kraljevine Švedske. U EU je zabranjen od 1992. godine – Šveđani su se do daljnjega pomirili s iznadprosječnim brojem slučajeva raka usne šupljine i jednjaka zadržavši nacionalno izuzeće od primjene zajedničke pravne stečevine ili aquisa za ovaj proizvod.
Dalli nije imao prste u pekmezu, ali se njegovo ime vezivalo uz aražmane malteškog poduzetnika i lobista "dižući Zammitu kredibilitet u očima partnera", zaključili su OLAF-ovi istražitelji. Također, zaključeno je da Dalli zaista nije izravno sudjelovao ni u kakvom dogovaranju ili, nedajbože, zahtijevao pare, niti je vodio cijelu operaciju. Prije je ispao kolateralna žrtva beskrupuloznog frenda i vlastite naivnosti. Povjerenik se pokazao osobom koja je, nepametno za veoma viskog dužnosnika EU-a, očito znala da mu je prijatelj koristio ime i autoritet u vlastitim makinacijama i na to nije reagirao.
OLAF je, šaljući povjerljivi izvještaj predsjedniku Europske komisije Joseu Manuelu Barrosu, ocijenio da se zaista dogodilo kršenje pravila ponašanja za povjerenike. Obrađene nalaze dostavio je u Barrosov ured i – malteškom javnom tužitelju.
Barrosu s tim dinamitom u rukama, koji je samo čekao da ga se dočepaju mediji i razvale baražnu vatru o korumpiranosti Komisije i cijele Europske unije, nije preostalo ništa drugo nego da prizove Maltežanina u ured, popriča s njim i objasni mu što mu je činiti.
Nastavak priče završava se red Sudom EU-a u Luxembourgu.
Dalli je tražio od Suda EU-a poništenje Barrosova zahtjeva za ostavkom, simboličnu nadoknadu od jednog eura za duševne boli za sebe i familiju, ali i – kompenzacju za primanja koje je mogao primati kao povjerenik
Da, Dalli je tražio od Suda EU-a poništenje Barrosova zahtjeva za ostavkom, simboličnu naknadu od jednog eura za nefinancijske štete, dakle duševne boli za sebe i familiju, ali i – kompenzacju za primanja koje je mogao primati kao povjerenik. Prvi put u polustoljetnoj povijesti zajednice pred sucima je svjedočio predsjednik Europske komisije. Iskaze su dali i drugi sudionici priče.
"Zatražio sam ostavku, morao ju je dati unatoč legalnoj stavci da je svatko kriv tek kada mu se dokaže", izjavio je Barroso sucima. "Rekao sam mu da bi mu bilo najpametnije demisionirati na vlastitu inicijativu kako bi očistio ime. Ako se s tim ne složi, obrazložio sam mu da ću ja, kao predsjednik EK, morati zatražiti njegovu ostavku pozivajući se na članak 17(6) Sporazuma… Na ovoj je točki bilo politički posve nemoguće da Dalli nastavi raditi svoj posao… Meni, kao odvjetniku, sankrosanktna je pretpostavka nevinosti dok se ne dokaže suprotno i ona se uvijek mora primjenjivati, ali govorili smo o političkim okolnostima; jasno je da je u tom svjetlu bio neodrživ njegov ostanak."
Sastanak je trajao devedesetak minuta, na mahove je bio napet, ali u granicama uljudnosti, tvrdio je Barroso. Dalijev je opis oprečan: "To nije bio sastanak, to je bila sačekuša!"
Sve je bilo pripremljeno za egzekuciju. Ponuda za gentlemanski uzmak ("...to se događa i u nacionalnom vladama, ministri moraju odstupiti, bili u pravu ili ne, da očiste obraz ne oštetivši instituciju", pravdao se predsjednik EK. U ovom slučaju nije bila riječ o o sukobu zaposlenika i šefa mu o navodnom disciplinskom prekršaju – na udaru je povjerenje u veoma visoku političku funkciju, a time i jednu instituciju EU-a.
OLAF-ov izvještaj nije mogao ići u ruke Dalliju jer je bio tajan, a pravo uvida imao je samo malteški javni tužitelj.
Dalli u sat i pol razgovora (ili "sačekuše") nije uspio uvjeriti Barrosa da je nevina žrtva okolonosti jer je neke stvari znao i tolerirao. Baš zbog toga Barroso nije imao manevarskog prostora za pravičnost i solidarno čuvanje povjerenika, morao je žrtvovati figuru da ne bi izgubio cijelu partiju.
Europska je komisija već bila prisiljena na ostavku 1999. godine zbog leganih, ali etički upitnih aranžmana povjerenice Edith Cresson. Cresson je u EK zaposlila prijatelja zubara jer se to toleriralo u njezinoj Francuskoj. Kada je puknuo skandal, odbila je dati ostavku. Rezultat kakav Barroso nije htio ni pod koju cijenu: povjerenički tim Jacquesa Santera je odstupio. Objektivno, optužbe upućene Cresson zbog uhljebljenja zubara bile su manje ozbiljne od osnovane sumnje da su od duhanske tvrtke tražene pare za protuuslugu, da su lobisti imali povjerljive podatke, da je u to upleteno povjerenikovo ime i da se povjerenik na svoju ruku sastajao s lobistima.
Europska je komisija već bila prisiljena na ostavku 1999. godine zbog leganih, ali etički upitnih aranžmana povjerenice Edith Cresson. Barroso se bojao istog scenarija
Barroso se bojao reakcije medija: da je izvještaj procurio u javnost (a u EK uvijek ima priličan broj dežurnih koji će to rado učiniti "svojim" medijima ako je u interesu domaćoj politici), Komisija bi slavno potonula. Morao je žrtvovati jednoga da bi spasio tim. Vjerojatno i Duhansku direktivu, ključan produkt EK-pogona. Tek su sada, čitajući Barrosovo svjedočenje, opipljivi razmjeri te panike. Trebalo je djelovati brzo u situaciji u kojoj je zaista dokazano da je povjerenik, neupitno čistih ruku, što se nije moglo kazati za bliskog mu prijatelja, imao opetovane neprimjerene susrete s lobistima u kritično vrijeme priprema prijedloga ključnog zakona.
Spašavajući Komisiju, Barroso je udario brzo, svjestan da je njegov povjerenik odgovoran tek ako mu se to dokaže, no ne i politički "bjelji od bijeloga" (mantra skovana u vrijeme ostavke Santerove Europske komisije).
Dalli je tražio odvjetnika i 24 sata za odluku. Barroso mu je dao pola sata, "gledajući na sat", požalio se Maltežanin. Potom je Dalliju pod nos stavio tekst ostavke s naglaskom na čišćenju obraza, vlastitom rukom dodavši na prvi nacrt priopćenja za javnost rečenicu: "Gosp. Dalli kategorički odbacuje nalaze."
Suđenje se nastavlja, presuda slijedi u prvoj polovici iduće godine.