Dubravko Sidor: Nikad ne bih stao ispod slova "U"

Više od petnaest godina glumac i spiker Dubravko Sidor marljivo i strpljivo vodi razne antifašističke manifestacije po Hrvatskoj. Tako je bilo i u nedjelju, 22. lipnja na Dan antifašističke borbe u šumi Brezovica, pored Siska. Umješno se nosio s protokolom i najavljivao govornike, iako – kako nam je sam kasnije priznao – do zadnjeg časa nije bio siguran koji je scenario. Raspored je dobio u zadnji tren.

Dubravko Sidor je glumac upečatljivog glasa. Poznat je i kao spiker Hrvatskog radija. Njegov izražajan, melodičan izgovor prepoznaju mnogi građani, neovisno znaju li doista kako on izgleda. Spoj ta dva zanimanja 'kriva' su za njegov voditeljski angažman. I on, poput mnogih njegovih kolega, nastupa po raznim kulturno-umjetničkim manifestacijama, recitalima, književnim večerima i promocijama, ali za razliku od većine drugih glumaca i voditelja, Sidor vrlo uporno i predano moderira upravo skupove kojima se obilježavaju značajni datumi iz Narodnooslobodilačke borbe.

Osim u Brezovici za Dan antifašističke borbe, redoviti je konferansje i na godišnjoj komemoraciji u Spomen-području Jasenovac te na proslavama Dana mladosti u Kumrovcu. Vodio je i obilježavanje raznih godišnjica, poput formiranja Desetog zagrebačkog korpusa, Prvog zasjedanja ZAVNOH-a u Otočcu, osnivanja brigade "Braće Radić" u Ludbreškom Ivancu...

Često na njima pročita i pokoju pjesmu ili priču iz tog vremena, Ivana Gorana Kovačića, Vladimira Nazora, Anđelku Martić, Jožu Horvata... Ponekad i sam zapjeva. Dometne i neki svoj "angažirani" komentar. Tako je, jednom prilikom, na proslavi Titovog rođendana u Kumrovcu izrazio čuđenje "kako je moguće da i danas mračne sile čine sve da okleveću lik i djelo čovjeka koji je bio legenda 20. stoljeća".

Gledatelju sa strane čini se da Dubravko Sidor na antifašističkim zadacima nije samo puki voditelj, da je to na neki način i odraz njegovog političkog stava. On sam za sebe kaže da nije "aktivist", da nije član ni jedne stranke, da je više "individualac, ali da se svakako prepoznaje u antifašističkim vrijednostima".

- Svaki takav zadatak pokušavam profesionalno odraditi. Puno sam radio i s katoličkom, adventističkom i pravoslavnom crkvom. Bitno mi je da događaj ima neku plemenitu notu. Ali točno je da se antifašističke proslave slažu s mojim životnim uvjerenjima. Antifašizam je civilizacijsko pitanje, u tome se nalazim. Nikada ne bih stao ispod slova "U". Ne idem na utakmice gdje se izvikuje „Za dom spremni!“, ali bez problema ću uzviknuti "Smrt fašizmu, sloboda narodu!" – kaže Sidor.

Prvu ponudu da vodi takve skupove stigla je, čini mu se, 1998. godine. Bio je to 'stidljiv poziv' iz Saveza antifašističkih boraca Hrvatske. Preporučila ga je teatrologinja Maja Hribar Ožegović. S njom je i s grupom glumaca još 1981. godine radio na svojevrsnim "alternativnim" svečanim akademijama, kojima su željeli zamijeniti tadašnje patetične i uštogljene socijalističke svečanosti.

- Tajnica SAB-a pitala me tada stidljivo bi li želio recitirati dvije Krležine pjesme na prigodnoj akademiji u HNK, da to ne bi bilo ništa strašno. Pitao sam je zašto me to tako stidljivo pita, a ona mi je rekla da su ih do sada svi glumci odbili. Tada, u devedesetima, bilo je nepopularno nastupati s antifašističkim predznakom. Na kraju, uz mene, pristale su i glumice Slavica Jukić i Urša Raukar. Taj događaj pamtim i po tome što je Nedjeljko Mihanović, kao Tuđmanov izaslanik, u svojem govoru pričao o izjednačavanju ustaša i partizana, na što su ga stari partizani u publici dobro izviždali – prisjeća se Sidor.

Nakon "probijanja leda" u devedesetima, pozivi su slijedili jedan za drugim. Posebno su mu upečatljive proslave u Kumrovcu. To su, kaže, prave veselice. Dođu ljudi iz gotovo svih krajeva bivše Jugoslavije – puno Slovenaca, Bosanaca, Srba, ima ih i iz Crne Gore.

- Kada sam prvi put došao na proslavu Dana mladosti, imao sam osjećaj kao da sam se prvi puta rodio. Vidio sam scene koje nisam vidio sto godina. To u Kumrovcu je doista posve drugačije od svih drugih manifestacija. Tu sam možda najangažiraniji – kaže Sidor.

Sa smiješkom priča i anegdotu s Tomislavom Badovincem, donedavnim predsjednikom Saveza društava "Josip Broz Tito", koji je morao mahati štapom da bi se obranio od navale onih koji su izvan planiranog scenarija proslave željeli otpjevati "ali samo jednu pjesmu...".

Sudjelovanje u vođenju takvih priredbi za sobom vuče i razne zavrzlame. Sidor nam priča kako je ponekad teško uskladiti sve protokole i sve želje sudionika. Tako je jednom došlo do nesporazuma, jer je u posljednji čas Luka Bebić, tadašnji predsjednik Sabora, otkazao dolazak u Brezovicu. Umjesto njega trebao je govoriti Neven Mimica, potpredsjednik Sabora, što je uzbunilo protokole Vlade i Sabora, koji nisu bili sigurni treba li onda premijerka Jadranka Kosor govoriti prva, ili ipak Mimica, iako je po hijerarhiji niži od Bebića, a još je i iz druge političke stranke. U najavi govornika došlo je do kratkog spoja, a za to su – naravno – okrivili Sidora.

Postoje nadmudrivanja i raznih delegacija, tko će prije, a tko poslije položiti vijenac ili, pak, hoće li ili ne održati govor. Te su iskrice ponekad i između pojedinih predstavnika manjinskih i vjerskih zajednica. Neki se ne ustručavaju Sidoru i usred programa prišapnuti na uho da odustaju od govora ili mu poslije prigovoriti što baš svatko iz njihove delegacije nije poimence spomenut u najavi.

Sidor se s prigovorima dobro nosi. Kaže, bilo bi lakše kada bi se svi pridržavali protokola i sve izmjene javili najkasnije 48 sati prije nekog skupa.

Nema problema ni s porukama takvih događaja. U tome ne vidi  "jugonostalgiju" već samo partizane, antifašizam, slobodu i čast. Ne mistificira ulogu Tita, ali je i ne negira.

- Kad govorim o tom vremenu važan mi je antifašizam, ali to ne znači Staljin i NKVD. Znam da se događalo svašta, ali mi ne možemo na prečac donositi sud o tom vremenu. Divim se Titu kako je držao takvu bačvu s vodom, trebalo je znati kormilariti s njom. To je bila velika stvar. Zapravo, sada kad sam stariji, sve mi je bliži Vladimir Nazor. Prije mi je Nazor bio dosadan kao pjesnik, ali sada otkrivam neke stvari u njegovom "Čamcu na Kupi".  Mi zapravo čitavo vrijeme veslamo u krhkom čamcu, a mislimo da smo u velikom kruzeru – zaključuje Sidor.

Link na Sidorovo čitanje dijela romana "Mačak pod šljemom" Jože Horvata prilikom 70. obljetnice obilježavanja osnivanja 10. zagrebačkog korpusa

Dubravko Sidor rođen je 1947. godine. Završio je Akademiju dramskih umjetnosti. Jedno vrijeme radio je u dubrovačkom Kazalištu Marin Držić, da bi od 1974. do 1991. bio član zagrebačkog Jazavca. Snimio je i nekoliko filmova. Od 1991. zaposlen je na HRT-u kao spiker gdje radi sve do 2009. godine kada odlazi u mirovinu. Prije 12 godina suosnivač je kazališta Svarog s kojim i danas nastupa diljem Hrvatske. 

dubravko-sidor-nikad-ne-bih-stao-ispod-slova-u-1948-1958.jpg

"Ne idem na utakmice gdje viču 'Za dom spremni!', ali bez problema ću uzviknuti 'Smrt fašizmu, sloboda narodu!'
"Ne idem na utakmice gdje viču 'Za dom spremni!', ali bez problema ću uzviknuti 'Smrt fašizmu, sloboda narodu!'
Foto: 
Svarog.hr