Skoči na glavni sadržaj

Europski sud za ljudska prava - u 22 godine 301 presuda protiv Hrvatske

europski-sud-za-ljudska-prava-u-22-godine-301-presuda-protiv-hrvatske-6707-8862.jpg

Samo je između 2 i 3 posto tužbi iz svake od tri države predsjedateljice VE 'doživjelo' pravorijek Suda. Iako ta statistika nije ohrabrujuća, demantira domaće kritičare koji uporno tvrde da Sud preko svoje administracije odbija tužbe isključivo hrvatskih građana kako nikada ne bi došlo do sudskog postupka
Foto: EPA

Povodom šestomjesečnog predsjedanja Hrvatske Odborom ministara Vijeća Europe, Europski sud za ljudska prava sačinio je svojevrsni profil naše zemlje iz aspekta poštivanja ljudskih prava.

Statistički podaci Suda u Strasbourgu pokazuju da hrvatski građani u nemalom broju tuže Hrvatsku zbog kršenja nekog od prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U većini slučajeva u kojima je donesen sudski pravorijek, Hrvatska je proglašena krivom zbog čega joj je naloženo da građanima isplati odštetu, a nerijetko i da promjeni sudsku praksu ili neki sporni zakon.

U tijeku 502 postupka protiv Hrvatske

Otkako je Hrvatska postala članicom Vijeća Europe (1996.), odnosno otkako je ratificirala Konvenciju o ljudskim pravima (1997.), Sud u Strasbourgu je obradio 14.312 tužbi protiv Hrvatske. Doneseno je 377 presuda, od čega je u 301 slučaju Hrvatska proglašena krivom, a u 45 presuda nije utvrđeno da je Hrvatska prekršila neko pravo zajamčeno Konvencijom. Sklopljeno je i 26 prijateljskih nagodbi. Trenutno su u tijeku 502 postupka u kojima se ispituje opravdanost tužbe ili se čeka sudski pravorijek,

Gledano u postocima, u oko 80 posto donesenih presuda o Hrvatskoj, Sud u Strasbourgu je presudio protiv države, utvrdivši da je Hrvatska povrijedila najmanje jedno pravo zajamčeno Konvencijom.

Najčešće je bilo riječ o povredi prava na pravično suđenje (52 posto presuda), na privatni i obiteljski život (10 posto), na učinkoviti pravni lijek (8 posto) te prava na privatno vlasništvo (8 posto). Kao brojčano značajne, istaknute su i presude zbog kršenja prava na slobodu i sigurnost (7 posto presuda), zbog kršenja zabrane mučenja i nečovječnog postupanja (6 posto) te prava na život (3 posto).

Osim novčanih odšteta dosuđenih građanima, neke sudske presude protiv Hrvatske dovele su i do raznih reformi i poboljšanja u Hrvatskoj, navodi Sud, poput reorganizacije sudstva, načina školovanja romske djece i postupaka vezanih za ratne zločine.

Među dvadesetak posebno istaknutih slučajeva, možda je najpoznatiji Oršuš i drugi protiv Hrvatske. Riječ je o 15 školaraca Roma koji su tužili Hrvatsku zbog segregacije u osnovnoj školi. Europski sud za ljudska prava utvrdio je da Hrvatska smještanjem romske djece u posebne razrede diskriminira male Rome i krši njihovo pravo na obrazovanje. Kao rezultat presude u Strasbourgu, Hrvatska je morala izmijeniti nacionalnu strategiju za uključivanje Roma, posebno u dijelu poboljšanja kvalitete obrazovanja i ukinuti razrede isključivo za Rome.

Kao posebne 'studije slučaja' navedeni su, među ostalim, i presude u predmetima Škorjanec i Hoti, o kojima je Forum prvi izvijestio. U slučaju Škorjanec, Hrvatska je proglašena krivom jer nije istražila slučaj napada motiviran mržnjom prema Romima, a u predmetu Hoti jer 27 godina nije poduzela sve potrebno kako bi riješila boravak i status građaninu bez ikakvog državljanstva iako on gotovo 40 godina živi u Hrvatskoj.

Danska i Češka manje kršile ljudska prava

Europski sud za ljudska prava slične je profile država sačinio i za Dansku i Češku, prijašnje države predsjedateljice Vijećem Europe.

Za usporedbu, Danska – koju je Hrvatska naslijedila na čelnom mjestu Vijeća Europe –  nije ni približno toliko puta tužena Sudu u Strasbourgu,  iako je pod njegovom nadležnošću od 1959. godine i početka rada Suda. U gotovo 60 godina, Sud je riješio 1.801 tužbu protiv Danske. Doneseno je 48 presuda, od čega je u 15 slučajeva utvrđeno da je Danska prekršila prava svojih građana, a u 21 da nije došlo do povreda prava zajamčenih Konvencijom. Postignuto je i 11 prijateljskih nagodbi. Trenutno se pred Sudom vodi 20 postupaka protiv Danske, a protiv Hrvatske – ponovimo – 502.

Ako je Danska „stara demokracija“ koju je teško uspoređivati s Hrvatskom, možda je naša država po tome ipak bliža Češkoj. Provjerili smo, ali Hrvatska je i u odnosu na Češku, proporcionalno broju stanovnika i broju tužbi, u daleko lošijem položaju.

U 25 godina, Sud je obradio 12.588 tužbi protiv Češke. Doneseno je 230 presuda, od čega je Češka proglašena krivom u 186 slučajeva, a nije utvrđeno kršenje prava u 22 predmeta. Sklopljeno je i 13 prijateljskih nagodbi. Trenutno je u postupku 98 tužbi protiv Češke. Sve u svemu, za otprilike isto vrijeme, Hrvatska je imala i više tužbi i više presuda, i u puno više slučajeva je proglašena krivom, a i trenutno je pet puta više tužbi hrvatskih građana u Strasbourgu nego onih iz Češke.

Ako može biti utjeha, zajedničko je i Hrvatskoj i Danskoj i Češkoj da su sve tri države gubile sporove u Strasbourgu prije svega zbog toga što su svojim građanima prekršile pravo na pravično suđenje koje jamči članak 6. Konvencije o ljudskim pravima.

Također, u sva tri slučaja Europski sud za ljudska prava izrekao je izuzetno mali broj presuda u odnosu na broj tužbi iz tih država. Većina tužbi protiv država odbačeno je i nije došlo do sudskih postupka. Obično je riječ o slučajevima u kojima se Sud proglasio nenadležnim ili nisu iscrpljena sva pravna sredstva u matičnim državama što je jedan od preduvjeta obraćanja Strasbourgu.

Prosječno je samo između 2 i 3 posto ukupno zaprimljenih tužbi iz svake države 'doživjelo' pravorijek Suda. Iako ta statistika doista nije ohrabrujuća, demantira tvrdnje domaćih kritičara koji uporno navode da se Sud ponaša diskriminacijski isključivo prema hrvatskim tužiteljima i da preko svoje administracije odbija tužbe isključivo hrvatskih građana kako nikada ne bi došlo do sudskog postupka.

Podsjetimo, neposredno uoči hrvatskog predsjedanja Vijećem Europe objavljen je i izvještaj Europske komisije protiv rasizma i netolerancije Vijeća Europe (ECRI) u kojem je, među ostalim, upozoreno na eskalaciju govora mržnje prema Srbima, LGBT osobama i Romima u Hrvatskoj.

Jedan od  četiri prioriteta hrvatskog predsjedanja Vijećem Europe upravo je „učinkovita zaštita nacionalnih manjina i ranjivih skupina“.