Skoči na glavni sadržaj

HRT je lešina koja zaudara

Goran Borković

<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>

hrt-je-lesina-koja-zaudara-6323.jpg

Premda je komentator, nije Šikanjić tu da komentira svojom glavom, nego da poput spikera izgovara tekst s blesimetra napisan u Banskim dvorima ili Uredu predsjednice ili ga naprosto sam mora znati. Jer ako ga ne zna, onda sasvim sigurno ne može biti komentator na HRT-u
Foto: Hrt.hr

Tako to ovdje ide. Čim shvate da radiš svoj posao, budi siguran da ćeš ga uskoro izgubiti. Zato iznenađuje ovoliko čuđenje oko izvanrednog otkaza uručenog HRT-ovu komentatoru Miloradu Šikanjiću, koji je, pozvan da komentira politička gibanja, u emisiji „U mreži Prvog“ to i učinio, pa ga je uprava javne televizije odmah zaskočila nogom u stražnji dio tijela.

Jer, premda je komentator, nije Šikanjić tu da komentira svojom glavom, nego da poput spikera izgovara tekst s blesimetra napisan u Banskim dvorima ili Uredu predsjednice ili ga naprosto sam mora znati. Jer ako ga ne zna, onda sasvim sigurno ne može biti komentator na HRT-u. Jedino što ovdje treba čuditi jest da je to Šikanjiću, kao očito inteligentnoj glavi i pametnom čovjeku kakvih na Prisavlju ima sve manje, odavno trebalo biti jasno.

To je prva greška. Druga je pripisivanje krivnje Ivanu Vrdoljaku i HNS-u. Ni on ni ta stranka nisu učinili ništa što ne rade i druge, posebno one vezane uz HDZ, koji je svaki svoj dolazak na vlast – a znamo da ih je bilo – iskoristio za temeljito propuhivanje kadrova na dalekovidnici srozavši je usput na razinu slabo gledane lokalne televizije koja se slijepo drži strane nekog seoskog kabadahije i sličnih šerifa koji su zapasali svoje rejone, pa kad već vladaju, red je da imaju i svoju televiziju koja će isključivo raditi na izgradnji njegova „lika i djela“.

Naprosto, tako stvari funkcioniraju, a u HNS-u nisu baš toliko blesavi da ne znaju uhodane modele pa baš da samo tako prijeđu preko ovoga: „Kada biračima pokažeš, ti koji si kao bio liberal i ušao na SDP-ovoj listi, da misliš da su stoka sitnog zuba, ti si po mom mišljenju politički mrtav. U svakom slučaju, jedna politička lešina. Jednostavno, kad si moralno mrtav, onda si moralni leš. To je ono po čemu će Vrdoljak i svi koji ga podupiru zaudarati.“ Tako je to točno rekao Šikanjić.

Nije, dakle, problem u Vrdoljaku. Uostalom, taj se dovoljno istaknuo u svom mandatu vođenja važnog resora iz kojeg je, ovako na prvu, dovoljno spomenuti razdjelnike, koji su naprasno uvedeni pod prijetnjama teških financijskih kazni za sve koji se ogriješe, a da je pritom i jedan od članova Uprave HEP-a – koju je tada kontrolirao HNS - imao firmu upravo za uvoz tih čudnih kalkulatora koji ne mjere količinu utrošene energije što dolazi kroz radijatore, nego nešto sasvim drugo i koštaju petstotinjak kuna plus redovna mjesečna očitanja idućih deset, dvadeset godina.

Zar ste uistinu očekivali od takvog čovjeka i takve stranke da će štititi građane i slobodu novinarstva? Niste, naravno da niste, jer zaboli njih za nas, njima je nešto sasvim drugo na pameti. Siguran sam da bi HNS-ovci sada najradije pojeli onaj dopis koji su poslali HRT-u tužeći se na komentatora koji se usudi komentirati. I oni su svjesni da upravo  zabijaju zadnji čavao u svoj lijes u kojem je, kako je to lijepo kazao Šikanjić, njihova smrdljiva politička lešina.

U čemu je onda problem? Sjetimo se, na primjer, kako je prošao Saša Kosanović, novinar HRT-a koji se također usuđivao raditi svoj posao. Nisu znali kako da ga smaknu, pa su našli suradnju s danskim producentima u snimanju dokumentarca o zločinu u Dvoru na Uni. Nema veze što ga je Dancima uputio njegov urednik, ma koga to briga. Važno je da je Kosanović dobio nogom u stražnji dio tijela.

Sjetite se Maje Sever, koja je emisiju „Hrvatska uživo“ pretvorila u jednu od najgledanijih na HTV-u. Ne ide to tako, opet se previše uživjela u posao za koji je plaćena. Nisu dočekali časa da je ukinu, ali je – dobro i za nju i za gledatelje – barem zadržala posao.

Sjetite se Aleksandra Stankovića, koji nikako ne slovi za političkog naivca pa da se ne zna snaći u mutnim prisavskim vodama. Vodeći intervju s jednim braniteljem drznuo se upitati ga ima li rat u Hrvatskoj elemente građanskog rata. Taj je primjer možda i najbolji, jer se od Stankovića, svoga novinara, ogradila vlastita kuća, javna televizija koju je točnije nazivati državnom, u vlasništvu HDZ-a. Stanković je, naime, postavio pitanje koje nije u skladu s Deklaracijom o Domovinskom ratu! A što može očekivati onaj koji se usuđuje misliti izvan propisanoga: nogu u stražnju stranu tijela koju bi fasovao i Stanković da nije bolji slalomaš od Šikanjića.

Stoga ne ide to tako. Nije Kazimir Bačić tamo postavljen da poveća kvalitetu i gledanost, nego da uz pomoć isto tako delegiranih urednika kontrolira da svi misle isto. Da je drukčija namjera onih koji su ih  instalirali, i oni bi radili drukčije. Ovako, takva su pravila i valja ih se pridržavati. Na primjer, ako te predsjednica države zove na svečani prijem u povodu blagdana, ostavit ćeš sve poslove, unajmiti autobus i tako prepun s delegacijom HRT-a zakrčiti ulaz u Predsjedničine dvore. Tako je to: ako jedni ne dobiju nogom u guzicu, drugi se ne mogu uvući u tuđu.

Ali nema veze. Premda se to tako ne čini, ničija nije gorjela dovijeka, pa neće ni njihova. A i noga u dupe ponekad, kako je to netko mudro rekao, može značiti korak naprijed.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu