Skoči na glavni sadržaj

Hrvatska je najbolja kad je nema

Goran Borković

<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>

hrvatska-je-najbolja-kad-je-nema-5926.jpg

Hrvatska je najbolja kad je nema, jer država koja ti nije u stanju ugasiti požar usred ljeta pred kućom ne treba nikome. To znamo, pokazali smo, i sami. Točka
Foto: FaH/Milan Šabić

Sada, hladne glave, možemo sa sigurnošću zaključiti – Hrvatska je najbolja kad ih nema! Neka se maknu! Neka se maknu u tri pizde materine: neka odu službenim avionom u Wimbledone i tamo žderu jagode sa šlagom; neka ostanu na svojim liposukcijama trbuha i zatezanjima lica u Americi kako bi se što bolje uvalili Trumpu; neka se presele u Bruxelles ili Strasbourg, gdje misle da su sa sebi ravnima; neka si okače svoje viteške ordene o skupa odijela; ma bilo gdje, nevažno je, samo da odu u tri kurca što dalje od nas!

Kako je moguće, u kojem se svijetu to može dogoditi, da NASA snimi požare koji haraju Dalmacijom i posebno ih izdvoji na svom portalu, a donedavni predsjednik Sabora, akademik i poštovani vitez Željko Reiner za njih dozna kad su praktički ugašeni. I to ne ugašeni u dubokom vlaškom zaleđu (za koje očito nikoga nije briga, pa požare tamo nitko ne primjećuje, što je posebno pitanje), nego na samom ulazu u Split. Kakav čovjek trebaš biti da danima ne primijetiš što se događa u drugom najvećem gradu u Hrvatskoj?

Kakav čovjek trebaš biti da kažeš da svi trebamo izvući "određene pouke" iz "ovog atraktivnog požara", kao što je to rekao premijer Andrej Plenković, uvjeravajući pritom kompletnu javnost, pa i one kojima su izgorjele kuće, maslinici i automobili, da je sustav obrane od požara "jako dobro funkcionirao", da je koordinacija između službi bila izvanredna, da situacija nije bila kaotična i da je – sve u svemu – "odrađen sjajan posao"!

Kakav čovjek trebaš biti da sve to skupa ponoviš nekoliko puta, a onda za sve loše što se dogodilo optužiš neinformirane medije i internetsku komunikaciju jer je sustav - opet! - "sjajno funkcionirao".

Ma kakav čovjek trebaš biti pa da sve ovo što se dogodilo, a dogodilo se 4,5 tisuća hektara spaljene zemlje, od čega dio i u samom gradu Splitu, iskoristiš za političke obračune, što je napravila predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović. Toj je ženi, iz njezine salzburške hladovine, splitski požar poslužio da nastavi davno započeti rat s Draganom Lozančićem, bivšim šefom tajne službe, koji se upravo njezinim angažmanom nije zadržao na toj funkciji, nego je (pod)avansirao za šefa Državne službe za zaštitu i spašavanje.

Ali, ni tome nije kraj. Nego sve one spaljene kuće predsjednica mrtva-hladna koristi i šire, pa udara i po Vladi onog briselskog službenika, jer da nije na vrijeme poslala vojsku na splitsko požarište. Odgovoran ministar obrane Damir Krstičević, inače zapovjednik IV. gardijske brigade u ratu i nakon toga posve sumnjiv tip koji je iz špijunski sazdanih tvrtki M-San i King odradio cijeli niz poslova prodajući državi informatičku opremu po praktički monopolnim cijenama, ponudio je ostavku.

Na tu ostavku odmah-namah reagirala je predsjednica, jer da nije na njega mislila, nego da je mislila… Na koga je mislila? Na Lozančića, koji joj još od one afere s nikad objavljenim snimkama bakanalija sa Zdravom Mamićem visi za vratom? Je li mislila na Plenkovića, koji joj sve očitije gura štapove u kotače bicikla ne želeći je podržati na idućim predsjedničkim izborima, pa ova organizira skupove – poput ovog zadnjeg o blokiranim građanima – s kojim se Vlada otvoreno izruguje, jer joj ne pada na pamet prihvatiti njezine ideje? Ili predsjednica, a to je također realna mogućnost, uopće nije mislila?

Usred sve te pokvarene mješavine ignorancije, političkih obračuna i niskih udaraca, našli su se ljudi. Splićani, oni s periferije. Oni koji nemaju koristi od Ultre. Oni koji nikome ništa nikad nisu iznajmili, nego žive po Kamenu, Kilama, Strožancu, pa i šire Žrnovnici (da, zamalo je izgorio grob Miljenka Smoje, ali to, naravno, nitko nije primijetio), Mravincima, pa dalje do čuvenih Poljica i njihovih Tugara iz kojih je ovaj požar i krenuo.

A krenuo je tako da je, praćen burom brzinom od šest kilometara na sat spalio sve južno i istočno od sebe. Onaj tko zna Dalmatince, znao je što će se dogoditi. Dugogodišnji, gotovo pa kolonijalistički odnos prema toj južnoj hrvatskoj "provinciji" te je ljude izgradio sasvim drukčijima nego što to izgleda s Markova trga, pa im nije problem uzeti stvar u svoje ruke, a onda i ono malo države – više ne postoji.

Nekad rezultat, kao u ponedjeljak, bude takav da im i "sustav" zahvaljuje, jer nisu čekali pomoć od tamo otkud je ne očekuju pa su se odmah organizirali. Odmah je uskočila i ta huliganska Torcida. Kako je to na svom Facebooku potiho rekao jedan novinar, pokrali su i Mercator da bi ukrali cijevi ne bi li imali čime gasiti požar i spašavati kuće, jer su vatrogasci bili na drugome mjestu. Nikako ne na janjetini ili u Londonu, da se ne shvati krivo. Jer dok se ekipa po Britaniji gostila, vlaji su u Šestanovcu bježali od požara. Znate li zašto? Dva su razloga: nije bilo vode, taj je zajednički, a nije je bilo zato što a) nisu imali 5,5 tisuća kuna da se spoje na vodovod i b) nestalo je struje pa hidrofor nije mogao povući vodu iz bunara.

Sjećate se one već pomalo zaboravljene priče o vatrogascima iz DVD-a Podgora. Nema ni mjesec dana da su teškom mukom obranili svoj zavičaj od požara. Najmlađe vozilo koje su koristili bilo je gotovo dvostruko starije od njih. Imalo je 36 godina. Obećano im je novo. Već je krenulo iz Zagreba, nisu izdržali a da se ne pohvale novim mercedesom, ali je onda negdje "na vrhu" zapelo, pa se "mečka" vratila otkud je i krenula, u Zagreb. 

Zato je Hrvatska najbolja kad ih nema. Hrvatska je, zapravo, najbolja kad je nema, jer država koja ti nije u stanju ugasiti požar usred ljeta pred kućom ne treba nikome. To znamo, pokazali smo, i sami. Točka. 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu