Goran Borković
<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>
Hrvatsku, prema svemu sudeći, čeka još jedan referendum.
Stožer za obranu hrvatskog Vukovara počeo je prikupljati potpise za referendum kojim bi se pripadnicima nacionalnih manjina onemogućilo korištenje vlastita jezika i pisma u onim općinama i gradovima u kojima njihova brojnost ne prelazi 50 posto, a gdje su do sada imali to pravo.
Dakle, da manjina nema pravo dok ne postane većina, kao što smo već i pisali.
Stožer, nazvan prikladnim bojnim imenom, zapravo želi onemogućiti Srbe u Vukovaru da i dalje «uživaju» pravo zajamčeno Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina koji im omogućava da, ako ih je više od 33 posto, imaju pravo na dvojezičnost.
Dakle, ako stožeraši prikupe dovoljno potpisa, na referendumu će nas pitati: «Jeste li za to da se članak 12. stavak 1. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina mijenja tako da glasi: 'Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se na području jedinice lokalne samouprave, državne uprave i pravosuđa kada pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje polovinu stanovnika takve jedinice'.»
Pitanje – kažu ustavni stručnjaci – nije u suprotnosti s Ustavom.
«Nije očita povreda, jer je zadržano pravo. Samo je pitanje smislenosti postojanja tog prava. Ustavnopravni metar je načelo razmjernosti: ima li svrhe odrezati na taj način. Ne u smislu da bi Ustavni sud mogao reći treba li biti 40 ili ostati 30, nego treba razmotriti je li povisivanje granice argumentirano i opravdano testom razmjernosti», kaže jedan od njih.
S druge strane, jedan od sudaca Ustavnog suda tvrdi kako je takav zahtjev ustavan i da nema ama baš nikakva razloga da se ne prihvati, što znači da Hrvatska ide na novi referendum.
U ovoj ustavno-pravno-formalnoj priči koja trese Hrvatsku zadnjih tjedana ipak malo tko može biti siguran u bilo što.
Ništa nije onako kako se na prvi pogled čini.
Ustavni sud je svojim nekonzistentnim ponašanjem tome itekako pridonio zanemarivši u četvrtak u svom očitovanju o referendumu zahtjev LGBT-udruga otprije gotovo dvije godine da se preispita odredba Obiteljskog zakona o definiranju braka, na osnovu kojeg je i raspisan referendum «U ime obitelji».
Pitanje koje još nije dobilo jasan odgovor, a na koje ćemo – sudeći barem prema dosadašnjem iskustvu – pričekati neko vrijeme jest je li Stožer u boj za narod svoj krenuo dovoljno rano da preduhitri proceduralne promjene raspisivanja referenduma ili će činjenica da nisu predali potpise prije izmjena referendumskih propisa biti dovoljna da se isti odbije.
Previše i za ustavne stručnjake, kamoli za nas.
A posljedice?
Za njih je očito malo koga briga.