Internet prepun rasne diskriminacije, a DORH-u lani prijavljene samo četiri osobe

Osnivači Facebook-stranice "Razotkrivanje sramotne hr.wikipedije", koju je u vrlo kratkom roku "lajkalo" više od 2500 ljudi, otkrili su javnosti kako se na hrvatskoj inačici popularne Wikipedije, koju vrlo često čitaju i djeca, veliča ustaštvo i relativiziraju zločini počinjeni za vrijeme NDH. Uz veličanje najgorih zločinaca poput Jure Francetića i Maksa Luburića, čijih su se zločina grozili i tvorci holokausta, radikalni desničari koji su, kako proizilazi iz medijskih napisa, 2009. preuzeli uređivanje hr.wikipedije, logor Jasenovac u kojem je dosad imenom i prezimenom potvrđeno ubojstvo 83.145 ljudi, od čega 20.101 dijete do 14 godina starosti, opisuju kao kamping-smještaj u kojem su se Hrvati skrivali pred četnicima.

"Partizani su fotografirali ljude koje bi sami pobili i navodili da su to žrtve ustaškog režima. Postojao je glazbeni orkestar i izvodile bi se razne priredbe, svaka radionica imala je svoju nogometnu momčad i dresove, a broj žrtava koji je i empirijski potvrđen je 481", navodi se, među ostalim, u tim tekstovima.

Premda se u prvi mah može pomisliti da je te tekstove pisao tek netko komu puno toga "ne štima" u glavi, treba reći da je sve ono što je posljednjih dana preneseno u medijima o hr.wikipediji tek vrh sante ledenog brijega. Naime, slične tvrdnje o Jasenovcu iznesene su i u šest nastavaka feljtona koji su tijekom ožujka i travnja ove godine objavljeni u Glasu Koncila. U tom se feljtonu (prvi tekst objavljen je pod naslovom "Gdje su pokopane jasenovačke žrtve", kojim se zapravo implicira da žrtava nije ni bilo ili nisu bile ustaške), između ostalog drastično umanjuje broj žrtava, partizane i mještane sela Jablanac optužuje da su sami spalili to selo i pravoslavnu crkvu, za žene koje su deportirane u poljski Auschwitz, njemački Dachau te druge logore smrti, autor tvrdi da su tek "odlazile" na rad u Njemačku... Ne zna se zapravo što u tim feljtonima izaziva veću mučninu, što možete provjeriti i sami jer sve se može pronaći na internetu.

Glasu Koncila to nije prvi put da minimalizira i relativizira zločine počinjene u Jasenovcu i drugim logorima za vrijeme NDH. U tom glasilu Zagrebačke nadbiskupije slične su tekstove objavljivali i povjesničar Josip Jurčević, novinar Tomislav Vuković i drugi.

Produžena ruka tog crkvenog glasila je, prema svemu sudeći, portal Dnevno.hr, na kojem se uz česti govor mržnje prema mnogim ministrima aktualne vlade (posebno "vole" Željka Jovanovića zbog uvođenja zdravstvenog odgoja u škole), jednakim rječnikom obračunavaju i sa Srbima, "lijevim" novinarima, s predsjednikom države, LGBT-osobama...

U impresumu tog portala, na kojem se kao usput građane educira i o tome da se 12. rujna 1919. mladi Adolf Hitler učlanio u Njemačku radničku stranku, ne piše ime glavnog urednika, ali se kao jedan od komentatora pojavljuje glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić. Uz vijest o tome što je Hitler radio spomenutog datuma, objavili su i to kako su Hitlerovi specijalci 1943. oslobodili Benita Musollinija iz "Malog Tibeta". Inače, na tom portalu koji je dosad "lajkalo" više od 80.000 građana, crtice o najpoznatijim nacistima i ustašama sasvim su uobičajena pojava.

Ima takvih sadržaja i na drugim, za širu javnost uglavnom manje poznatim web-adresama, za koje je i bolje da ostanu što manje poznate širem krugu čitatelja. Uz to, Juru Francetića se veličalo i u HTV-ovoj emisiji "Dogodilo se na današnji dan", na što su upozorili aktivisti Građanske akcije.

Valja također podsjetiti i na izjavu predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, koji je prilikom obilježavanja Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima u Dubrovniku 2011. doslovce rekao: "Ako mi kažu da sam antifašist – to je za mene uvreda."

Javnost koja je već oguglala na stalne rasprave o ustašama i partizanima te proizvodnju užasa u medijima uglavnom odmahuje rukom na ovakve pojave, a radikalne desničare trpa sve u isti koš "povijesnih revizionista", bez većeg razumijevanja što uopće taj pojam znači.

Povijesni revizionizam koji je na ovim prostorima zaživio početkom 1990-ih (u Njemačkoj i nekim drugim zemljama pojavio se potkraj sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali je neslavno završio zbog kaznenih progona i osude javnosti), odgovorniji povjesničari definiraju kao društvenopolitičku anomaliju kojoj je cilj umanjiti zločinački karakter NDH, baš kao što se u Njemačkoj pokušavao negirati holokaust i zločinački karakter nacističkog režima.

Nakon više od dva desetljeća, revizionizam u Hrvatskoj koji nitko ozbiljnije ne propituje i ne sankcionira jer, između ostalog, veliča fašizam i nacizam – ostavlja duboke posljedice. Pokazalo je to i GONG-ovo istraživanje provedeno među srednjoškolcima 2010. godine. Tada je više od 40 posto ispitanih izjavilo kako smatraju da bi Hrvati u Hrvatskoj trebali imati veća prava od drugih naroda, a tek 27,6 posto njih smatralo je da je NDH bila fašistička država. Čak 14 posto ispitanih oštro se protivilo kažnjavanju isticanja fašističkih simbola, a posebno zastrašujuće stavove imali su prema homoseksualcima. Više od 45 posto njih mislilo je da je homoseksualnost bolest, a 64,3 posto bilo je za zabranu javnog nastupa homoseksualcima. Za one koji se pitaju kakve veze imaju stavovi o homoseksualizmu s fašizmom, podsjećamo kako su nacisti prvo krenuli s ubijanjem ljevičara, psihičkih bolesnika i homoseksualaca.

- Kod nas je podbacila znanstvena zajednica. Umjesto da se na racionalan način suočimo s prošlošću, vode se  rasprave na rubu pameti“, rekao je znanstveni savjetnik Instituta za migracije i narodnosti te osnivač i ravnatelj Centra za politološka istraživanja prof. dr. sc Anđelko Milardović, ocjenjujući stalne pokušaje negiranja povijesnih činjenica.

Pojavom interneta i novih medija, dodao je, stvorene su dodatne mogućnosti da netko navuče kapuljaču (sakrije se pod nadimkom ili pseudonimom, op.a.) i "opali" po protivnicima iz svih oružja, a pobjeđuje onaj tko ima više novca (primjerice, za zakup novog servera, ako se postojeći zabrani). To jednako vrijedi i za ekstremne desničare i ekstremne ljevičare, jer obje strane nebrojene mogućnosti na internetu iskorištavaju za propagiranje svojih ideja. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da su na globalnoj informatičkoj cesti, kako je to Milardović slikovito opisao, mnogi puno hrabriji nego u realnom životu jer misle da zbog prividne anonimnosti mogu pisati svašta. Međutim, govor mržnje i veličanje nacizma i fašizma kažnjivo je djelo i institucije bi trebale raditi svoj posao, zaključio je Milardović.

Međutim, institucije ne rade svoj posao, barem kada se gleda količina spornog sadržaja na internetu koji je, istina je, vrlo teško pratiti i kontrolirati, i broj slučajeva koji je procesuiran. U policiji nismo mogli dobiti podatak o tome koliko je puta policija reagirala na takve slučajeve po službenoj dužnosti ili po prijavi jer, kako nam je rekao glasnogovornik MUP-a Dušan Miljuš, policija o kaznenim djelima koji su počinjeni putem klasičnih ili novih medija ne vodi posebnu statistiku. No rezultat njihova posla može se iščitati iz odgovora koji smo dobili iz DORH-a.

- Državno odvjetništvo raspolaže podacima da su u nadležnim državnim odvjetništvima tijekom 2012. godine zaprimljene četiri kaznene prijave protiv poznatih počinitelja za kazneno djelo iz čl. 174. st. 3. u svezi sa čl. 89. st. 36. Kaznenog zakona (kazneno djelo rasne i druge diskriminacije, počinjeno iz mržnje). Modalitet počinjenja su bile objave komentara putem internetskih portala ili Facebooka.

Nadležna državna odvjetništva su povodom svih prijava zatražila provođenje izvida, nakon čega su u tri slučaja podignula optužnice, te je u jednom od ta tri slučaja sud donio nepravomoćnu osuđujuću presudu, navodi se u odgovoru glasnogovornice DORH-a Martine Mihordin.

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović, odgovorila nam je pak da se to pravobraniteljstvo, kao središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije, sustavno bavi temom neprihvatljivog i diskriminatornog izražavanja u javnom prostoru, što je vidljivo i u godišnjim izvješćima o pojavama diskriminacije koja su dostupna na njihovoj web stranici www.ombudsman.hr. Međutim, uloga pučke pravobraniteljice je, uz uvažavanje ustavnih i zakonskih ovlasti, u navedenom području donekle ograničena.

- Svoje smo ovlasti koristili u brojnim slučajevima, te smo se upravo zbog neprimjerenog govora u javnom prostoru uključivali u sudske postupke kao umješači, objavljivali javne reakcije, upućivali upozorenja pojedinim medijima i njihovim urednicima. Nadalje, uključivanjem u zakonodavnu proceduru svojom smo preporukom utjecali na sadržaj članka 325. Kaznenog zakona, te je njime predviđena kaznena odgovornost organizatora, odnosno vođa grupe ili više osoba koje javno potiču nasilje i mržnju. Na žalost, osim u javnim medijima, neprihvatljivo i diskriminatorno izražavanje prisutno je i u govorima političara i drugih javnih osoba te u postovima koji se objavljuju na internetskim forumima, na društvenim mrežama i na blogovima. Navedeni oblici javnog objavljivanja osobnih stavova dopuštaju, zbog anonimnosti koju omogućavaju, punu slobodu izražavanja. Međutim, konzumacija pojedinih temeljnih ljudskih prava mora pretpostaviti njihovo osiguravanje i drugima. Stoga smo, u okviru zakonskih ovlasti, u protekle četiri i pol godine često reagirali i na takve natpise tražeći od administratora ulaganje dodatnih napora s ciljem onemogućavanja javnog prezentiranja rasističkih, ksenofobnih i diskriminatornih sadržaja ili govora mržnje, istakla je Vidović. U tome se, međutim, očito nije našla i hr.wikipedija.

Pravobraniteljica napominje kako je u  nekim situacijama teško procijeniti granicu između zakonom zabranjenoga govora mržnje i slobode izražavanja misli. Stoga su velik trud uložili u aktivnosti usmjerene na podizanje javne svijesti o diskriminaciji kao zakonom zabranjenom postupanju i edukaciju o instrumentima zaštite od diskriminacije.

Podsjeća i da mediji moraju odgovarati za društveni učinak u njima objavljenih sadržaja. Unatoč činjenici da je odgovornost novinara, urednika ili nakladnika zakonski uređena, to se često ne poštuje, pogotovo kada je riječ o diskriminaciji i govoru mržnje, pa je evidentna potreba za dodatnim angažmanom i u tom području. Najavila je nastavak edukativnih aktivnosti koje je i do sada to pravobraniteljstvo provodilo.

Sličan odgovor dobili smo i iz Vladina ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, u kojem, osim navođenja dosadašnjih aktivnosti, podsjećaju i kako organiziraju obrazovanje ciljanih skupina o tematici zločina i govora mržnje te provode međunarodne projekte na tu temu.