Je li Sanader jedini krivac za izdvajanje plinskog biznisa?

Washingtonski Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova odbio je zahtjev hrvatske Vlade da se proglasi nenadležnim u sporu koji je MOL pokrenuo protiv Hrvatske zato što se nije držala slova Ugovora iz 2009. godine i preuzela plinski biznis iz Ine.

Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak nije nezadovoljan odlukom washingtonskih arbitara jer se nisu izjašnjavali o suštini spora, a konačnu odluku donijet će tek nakon što svoj pravorijek objavi  UN-ov sud za međunarodno trgovačko pravo u Ženevi od kojega je Hrvatska zatražila poništenje ugovora iz 2009. godine o upravljačkim pravima u Ini i glavnog ugovora o plinskom poslovanju zato što su nastali kao rezultat korupcije zbog čega je bivši premijer Ivo Sanader u Hrvatskoj već pravomoćno osuđen, a u odsutnosti će se suditi i bivšem direktoru Mola Zsoltu Hernadiju koji je navodno osobno podmitio Sanadera.

I dok je Milanovićeva vlada uvjerena da će dobiti spor koji je pokrenula u Ženevi jer je Mol korumpiranjem Sanadera nezakonito stekao prava koja mu ne pripadaju, iz Mola uporno ponavljaju da su ugovore 2009. godine potpisali s hrvatskom Vladom, a ne sa Ivom Sanaderom.

Naravno, tvrde i da Hernadi nije podmitio Sanadera, ali im je ipak važnije inzistirati na činjenici da su ugovore sklopili s Vladom RH, a ne s njezinim premijerom ili pojedinim njezinim članovima. Mol će UN-ovim arbitrima vjerojatno predočiti i činjenicu da se spornim ugovorima 2011. godine bavilo i saborsko povjerenstvo i da nije moglo donijeti usuglašene zaključke da su ugovori štetni za Hrvatsku, jer se HDZ-ovi zastupnici nisu s time slagali, iako Ivo Sanader više nije bio premijer i predsjednik stranke.

Hrvatski sudovi pravomoćno su osudili Ivu Sanadera zbog korupcije, ali se nisu bavili pitanjem zakonske odgovornosti svih ostalih članova Vlade, pa ni saborskih zastupnika koji su propustili priliku proglasiti ugovore štetnima i pokrenuti proceduru njihova poništenja i svođenja u regularne okvire. Da je u vrijeme potpisivanja ugovora s Molom i kasnije njihove primjene u Hrvatskoj na djelu bila diktatura, Molovo stjecanje nezakonitih prava podmićivanjem „diktatora“ Sanadera bilo bi lako dokazati, i pred hrvatskim i pred međunarodnim sudovima i arbitražama. Kako je Hrvatska, međutim, svo to vrijeme bila višestranačka parlamentarna demokracija, koja je prijemom u punopravno članstvo EU dobila i vrhunski međunarodni certifikat, činjenica da je ugovore s Molom potpisala Vlada RH, a naknadno ih i Sabor nije proglasio štetnima, nameće dvojbu mogu li ti ugovori biti poništeni sudskim i arbitražnim presudama iako su ugovoreni u demokratskoj političkoj proceduri?

Ako hrvatski sudovi uz Sanadera nisu i čitavu Vladu proglasili kazneno odgovornom zbog korupcije i štetnih ugovora s Molom, mogu li međunarodni arbitri presuditi da je Mol zakonski odgovoran zbog eventualnih koruptivnih djela njegova direktora Hernadija, ili se i mađarska naftna kompanija ima pravo braniti da ništa nije znala o podmićivanju Sanadera kao što su se pred zagrebačkim Županijskim sudom i u javnosti branili članovi Sanaderove vlade, pa i tvrdeći da ugovori s Molom nisu štetni za Inu i Hrvatsku. Ako njima, a potom i parlamentarnoj većini ugovori nisu bili sporni i štetni, zašto bi Molu bili neprihvatljivi i sumnjivi? Je li Mol trebao više brinuti i štititi zakonitost ugovora o upravljanju Inom i njezinu plinskom poslovanju nego što su to radili članovi Vlade i saborski zastupnici? Je li Mol jedini krivac što su ugovori rezultat korupcije zbog koje je Sanader osuđen na zatvorsku kaznu, a zbog koje će se Hernadiju suditi u odsutnosti, pa da UN-ovi arbitri uvaže zahtjev hrvatske Vlade i presude njihovo poništavanje na štetu mađarske naftne kompanije?

Županijski sud u Zagrebu i Vrhovni sud osudili su na zatvorsku kaznu Ivu Sanadera zbog korupcije i nikoga više među onima koji su donosili odluku o potpisivanju ugovora s Molom, pa ni onima koji su u parlamentu propitivali njihovu štetnost i zakonitost. Presudom Sanaderu ugovori s Molom nisu proglašeni nezakonitima i zato još uvijek vrijede. Nijedna pravna i politička institucija koje su u Hrvatskoj o njima odlučivale, ugovore s Molom nije proglasila nezakonitima i poništila ih, nego je Milanovićeva vlada odluku o tome prepustila UN-ovom arbitražnom sudu. Tek ako UN-ovi arbitri prihvate njezin zahtjev i ugovore proglase rezultatom korupcije te ih ponište, presudit će i da je pri njihovu sklapanju ne samo Mol nezakonito postupao, nego i hrvatska Vlada i svi koji su u Hrvatskoj o njima odlučivali i presuđivali. U tom bi slučaju sve njih morali kazniti, a ne samo Mol vraćanjem ugovornih obveza u prethodno stanje.

Osim toga, ako UN-ovi arbitri presude da je Sanaderova vlada odlučila potpisati nezakonite i koruptivne ugovore s Molom, nameće se i pitanje kaznene odgovornosti svih tadašnjih članova Vlade, a ne samo Ive Sanadera. Jer Mol je doista u pravu kad tvrdi da ugovore nije potpisao s Ivom Sanaderom nego s hrvatskom Vladom. Na njima čak nije ni Sanaderov potpis, nego tadašnjeg vicepremijera Damira Polančeca koji ih je potpisao jer su ga na to obvezali i ovlastili članovi Vlade, a ne samo Sanader.

UN-ova arbitraža u Ženevi bavit će se pravnom valjanošću ugovora o upravljačkim pravima u Ini i glavnim ugovorom o Ininom plinskom poslovanju koje su 2009. godine potpisali Vlada RH i Mol, ali će se međunarodni arbitri htjeli-ne htjeli u suštini baviti i funkcioniranjem hrvatskih državnih institucija i tijela vlasti, odnosno zakonitošću njihova rada.

U Hrvatskoj se nitko od nadležnih s time nije htio uhvatiti u koštac i presuditi da nije samo Sanader prekršio zakone, nego i svi oni koji su odlučili sklopiti štetne ugovore s Molom zbog čega ih se mora procesuirati, a štetne i nezakonite ugovore poništiti. Mogu li međunarodne arbitraže umjesto hrvatskih institucija o tome odlučiti? Možda i mogu, iako je i njima jasno da je Mol u pravu kad tvrdi da je ugovore sklopio s Vladom RH, legalnim vlasnikom i zastupnikom Ine u sklapanju svih poslova s njom povezanih.

Ako UN-ovi arbitri ugovore s Molom zbog korupcije proglase nezakonitima i štetnima te ih ponište, uradit će posao koje su trebale odraditi hrvatske institucije pa Molu prepustiti da pred međunarodnim arbitrima dokazuje da je oštećen odlukama hrvatskih institucija. Ovako će se UN-ovi arbitri naći u apsurdnoj situaciji da presuđuju u sporu u kojemu će hrvatski predstavnici dokazivati da je hrvatska Vlada kršila hrvatske i međunarodne norme kad je s Molom sklapala ugovor o Ini, a predstavnici mađarskog Mola dokazivat će da je ista ta hrvatska Vlada valjano i zakonito odlučivala kad je s njim ugovarala novi model upravljanja u Ini i preuzimanje njezina plinskog poslovanja.

Tekst je dio Forumova projekta "Javne politike s figom u džepu", koji financijski podupire Agencija za elektroničke medije