Skoči na glavni sadržaj

Kakva je država u kojoj nitko ne pomakne prstom na najavu da će 20 tisuća čistačica ostati bez posla?

Goran Borković

<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>

kakva-je-drzava-u-kojoj-nitko-ne-pomakne-prstom-na-najavu-da-ce-20-tisuca-cistacica-ostati-bez-posla.jpg

Dvadeset tisuća puta četiri člana u obitelji jednako je 80.000 ljudi koji u trenutku najveće ekonomske krize što trese Hrvatsku od osamostaljenja, bez ikakvih naznaka da će uskoro završiti, očekuje cesta. Pardon, tržište na kojem će se – osobno jamčim – snaći kao zebra na Brionima

Demokracija je zahtjevna. Da bi došao na vlast, nekima moraš viriti iz guzice, a druge nogom šutnuti u istu.

I vrlo je dinamična! Pogledajte samo primjer bivšeg premijera Ive Sanadera. Do prekjučer neugodno slizan s Jadrankom Kosor, do jučer s Ivanom Jarnjakom, a već sutra: Sanader u zatvoru, Kosorica sjedi u zapećku, a Jarnjak pred optužnicom.

Demokracija je uistinu zahtjevna. Nikad ne znaš kada je i prema kome najbolje krenuti u, kako se to voli reći, rektalni alpinizam. Zamke vrebaju sa svake strane.

Evo, pogledajte sada: i Zoran Milanović se kleo u Davora Bernardića. Ili je bilo obrnuto. Zapravo, svejedno. Pa bi danas jedan drugoga najradije vidjeli na burzi, kako je to jasno rekao premijer potuživši se što je upravo on zaslužan za činjenicu da je Bernardić već s 27 godina dobio posao. I to ne bilo kakav, nego onaj saborskog zastupnika!

Godinama to tako ide. Desetljećima se ovi analni planinari izmjenjuju, pa se po medijima anonimno uz pomoć svojih "medijskih stručnjaka" međusobno gade, sve pazeći da jedan po drugome previše ne udare, osim ako to – kao u ovom trenutku – nije oportuno.

Međutim, uvijek ima onih koje se može šutnuti niz stepenice. Bez njih nema demokracije.

Evo odmah i primjera: potpredsjednik Vlade Branko Grčić, uz sekundiranje kolegice mu po funkciji Milanke Opačić, najavio je da će 20 tisuća ljudi iz javnog sektora – a riječ je o čistačicama, kuharicama i ostalom pratećem osoblju iz tih službi – dobiti otkaz, odnosno rekli bi današnji hibridi iz nekadašnjih državotvornih medija, bit će "poslani u nove životne izazove".

Malo matematike: 20 tisuća puta četiri člana u obitelji jednako je 80 tisuća ljudi koji u trenutku najveće ekonomske krize koja trese Hrvatsku od osamostaljenja, bez ikakvih naznaka da će uskoro završiti, očekuje cesta. Pardon, tržište na kojem će se – osobno jamčim – snaći kao zebra na Brionima.

I to ne zbog tržišta. Nije tu kriv ni liberalizam, ni kapitalizam, posebno ne neoliberalizam.

Kriva je ovakva državna demokracija sa svim svojim zahtjevima.

Krivi su svi oni koji vode ovu državu, pa će kao da stisnu delete na ovaj tekst, ugasiti tih 20 tisuća radnih mjesta. Krivi su i oni koji su do sada vodili ovu državu, pa su delete u pravilu koristili za copy-paste da bi novac za čišćenje i kuhanje po javnim i državnim službama u pravilu dodjeljivali tvrtkama svojih prijatelja, a oni su od našeg novca punili ne samo džepove, nego i nama glave trkeljajući o slobodnom tržištu na kojem prolaze samo uspješni; krivi su svi oni koji su po političko-rodijačko-podobnoj liniji proteklih dvadeset godina zaposlili višak ljudi po ministarstvima, zavodima, agencijama kako bi ih ne samo uhljebili, nego si i stvarali  glasačko tijelo; krivi su i svi oni koji čekaju da se nekako uvuku u taj isti krug ljudi ne bi li i sami postali dio iste hrvatske mašinerije koja desetljećima trijebi ono malo supstance zdravog pogleda koji se tu i tamo pojavi u ovoj državi.

Ako mislite drukčije, pročitajte još jednom kako je stjuardesa s već legendarnog leta aviona Croatia Airlinesa za Zürich, koji je bez prednjega kotača sletio na nos na švicarskom aerodromu, za nagradu dobila istek ugovora i o kojoj, osim Forum.tm-a, nitko nije napisao ni riječ. A pilota bismo izabrali za premijera.

Demokracija je uistinu zahtjevna, posebno za one slabijeg želuca.