Skoči na glavni sadržaj

Karamarkov mrak i djelo

Goran Borković

<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>

karamarkov-cang-slang-3250.jpg

Jedan od pouzdanijih znakova da se u Hrvatskoj bliže izbori jest i to što pošten čovjek ne može ni u prolazu vidjeti kakvog ambicioznijeg stranačkog dužnosnika zaklonjenog oglodanim janjećim kostima. Kako uđemo u izbornu godinu, tako se kandidati za sve i svašta krenu suočavati s vagom
Foto: FaH/Lana SLIVAR DOMINIĆ

Prolog

"Da hrvatska domovina, Republika Hrvatska, bude majka, da ne bude maćeha onima koji su se za nju borili i da ne dopustimo da ton toj hrvatskoj državi daju oni koji je nikad nisu željeli. Koliko god smo je mi voljeli i željeli jer nam je to teklo valjda u krvi i u mislima, svih ovih 24-25 godina isto tako postojala je paralelna politika distance od hrvatske države, politika cinizma prema hrvatskoj državi, politika negiranja hrvatske države. To im možemo oprostiti. Svatko u svojoj sobi, u svojoj kući, u svome dvorištu može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne. Morat će poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to je Domovinski rat, naši branitelji, naši poginuli, politička doktrina dr. Tuđmana i, zašto ne reći na današnji dan, i veliko djelo Gojka Šuška." (Tomislav Karamarko na Obnoviteljskom saboru HDZ-ove Zajednice branitelja 3. svibnja 2014. godine)

Evo odmah sam sebe predlažem da me HDZ, na čelu sa svojim predsjednikom Tomislavom Karamarkom, stavi na listu, pa kad jednom dođe na vlast, da me ili strijelja u Kerestincu, ili objesi na kandelabar u Dubravi ili otjera u Jasenovac.

U svoje ime, gorepotpisani izjavljuje da mu je dr. Franjo Tuđman još kao sedamnaestogodišnjaku, kad je prvi put čuo za njega, neizmjerno išao na živce onako nadmen i vojnički nastrojen. Prava slika i prilika istih onih što su ga petnaestak godina prije potjerali iz generalsko-direktorske službe, nakon čega je pod dekicom uz voštanicu, u vili smještenoj na elitnom zagrebačkom brdu, smišljao osvetu.

Taj bivši glavni kadrovik JNA i najmlađi Titov general samo je promijenio šinjel, a ploča mu je ostala ista, kao i model ponašanja. Tko je pokraj njega onako pametnog mogao biti u pravu? Nitko, naravno. Zato jer se okružio polusvijetom koji je bio spreman na sve samo da se održi na funkciji ili da je se nekako dočepa. 

Tuđmanova politička doktrina? Što je to? Samostalna Hrvatska? Dajte, ne budimo smiješni. Ako oko Bosne i Hercegovine i ima nedoumica, evo primjer Makedonije, koja se otimala neovisnosti, pa je na kraju to ipak postala. Takve su bile povijesne silnice, rekao bi ne razumijevajući ništa ovaj samozvani povjesničar i autor nekoliko teških kupusara od knjiga. Je li Tuđmanova doktrina bila prepuštanje društvenog (dakle, našeg!) vlasništva u ruke 200 obitelji kao temelja budućeg hrvatskog društva zasnovanog na ranokapitalističkoj klasnoj podjeli? Ili je bila svesti broj Srba na razumnih dva-tri posto? Ili možda da novac nije imovina, kako je njegov savjetnik i pravni autoritet Smiljko Sokol pokušao objasniti pokušaj skrivanja 210.000 njemačkih maraka i 15.740 američkih dolara koje je Ankica oročila u jednoj od banaka.

Riječju, Tuđman je bio teški bezveznjak. Jedan od onih koji isplivaju u nesretnim povijesnim vremenima.

Ništa bolji trag nije ostavio ni Tuđmanov sudrug Šušak. Bivši pizza-majstor iz kanadske emigracije, koji bi danas završio u zatvoru zbog ugnjetavanja svinje po kojoj je sprejem ispisao "Tito", jedva da je išta više od dvije-tri riječi uspijevao promrsiti između zubi, a i to bi mu obično napisao neki nižerangirani američki obavještajac. Unatoč tome, tadašnje novinarske vedete i politički analitičari tumačili su tu bijedu verbalnog izražavanja kao mudrost čovjeka koji nije od velikih riječi, ali je zato od velikih djela. Zbog jednog od njih, mislim na pokušaj stvaranja Herceg-Bosne, ovaj bi ratni ministar obrane, da je poživio, gotovo sigurno grijao haaške ćelije, možda u društvu i sa samim Tuđmanom.

Eto, takva su to djela i takva je to doktrina čiji je originalni proizvod, mislim na Hrvatsku demokratsku zajednicu, zbog krađe državnog novca i osuđen pred sudom ove hrvatske domovine u koju se Karamarko tako kune prizivajući isti onaj Tuđmanov mrak iz devedesetih koji bi njemu i njegovoj (polu)ražalovanoj špijunskoj bratiji omogućio apsolutnu vlast i kontrolu svega što se u ovoj ionako jadnoj državi događa. Zato stalno i prijeti koristeći ratni rječnik. Isti koji koristi i Tomislav Josić, šef samozvanog Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, koji je zbog skidanja dvojezičnih ploča po hrvatskim zakonima i pred sudom Republike Hrvatske osuđen na osam mjeseci zatvora, uvjetno dvije godine. Ili djelom potvrđuje prepisivač diplomskog rada i glavni tajnik Milijan Vaso Brkić. U Karamarkovu mraku, koji nam uporno gura pod nos, taj bi bio njegov Šušak.

Eto, ovako u dahu, da znaju što mislim o "djelima" i "doktrini", pa da im bude lakše kad jednom krenu guglat'. Da ne troše resurse tajnih službi na mene. Trebat će im.