Kulturom protiv rešetaka

Zatvori nigdje na svijetu nisu sjajna mjesta. Izolacija, izdržavanje kazne i ograničavanje slobode, po prirodi stvari, ostavljaju tragove, pa ma o kakvom zločin(c)u se radi. S druge strane, svakome treba dati šansu za novi početak, a ona se često čini minimalnom nakon višegodišnjeg boravka unutar četiri zida. Države se u programima resocijalizacije zatvorenika snalaze na različite načina. Sve češće u tom im poslu 'pomažu' i različite udruge.

Jedan od primjera je francuska organizacija Lieux Fictifs. Više od 20 godina, ta udruga provodi programe umjetničke prakse zajedno s kažnjencima zatvora Baumettes u Marseilleu. Kroz video-instalacije, film i performanse koje zajedno stvaraju umjetnici i zatvorenici, pokušavaju prijeći granicu između svijeta 'unutra' (u zatvoru) i onoga 'vani' (na slobodi). Predstavnice udruge – Marie Christine Andre i Aurora Vernazzani – boravile su u Zagrebu na poziv udruge Skribonauti kako bi prenijele svoje iskustvo koje bi moglo pomoći domaćim aktivistima u radu sa zatvorenicima u hrvatskim zatvorima.

Zatvor Baumettes u Marseilleu izgrađen je još sredinom 1930-ih. Kapacitet mu je oko 1.400 zatvorenika, uglavnom muškaraca. Nerijetko je prebukiran tako da je u njemu smješteno i do 1.700 ljudi. Oko četvrtine osuđenika su migranti, odnosno, osobe koje nisu francuski državljani. Zbog loših uvjeta smještaja i odnosa prema zatvorenicima te potkapacitiranosti stručnim kadrom bio je godinama na udaru kritika javnosti, ali i domaćih i međunarodnih insititucija za zaštitu ljudskih prava. Pozivali su i na njegovo zatvaranje. Prema aktualnom planu, renoviranje zatvora trebalo bi biti završeno tijekom 2017. godine.

Organizacija Lieux Fictifs se ne bavi pravnim aspektom zatvorskog života i odnosom prema zatvorenicima u zatvoru Baumettes nego kreativnim poticajima. To smatraju jednako važnim za osnaživanje osuđenika, ali i za bolju komunikaciju s vanjskim svijetom. Program koji provode nije klasična resocijalizacija, ali razvojem različitih vještina može pomoći osuđenicima pri budućem izlasku i novom životu na slobodi.

Vizualne i filmske radionice provode u krugu zatvora, u prostoru od 400 četvornih metara koji im je zatvorska uprava ustupila na korištenje. Njihove programe pomažu lokalne, regionalne i državne vlasti, od regionalnog probacijskog centra do Ministarstva pravosuđa i Ministarstva kulture na nacionalnoj razini.

Godišnje kroz njihove radionice prođe tridesetak ljudi. Odabir zatvorenika provode zatvorske vlasti. U udruzi Lieux Fictifs kažu da ne ulaze u to koja su kaznena djela zatvorenici počinili, da ih se ne bira po tom kriteriju i da to za njihov rad nije presudno.

Jedan dio filmskih radionica temelji se na sirovom arhivskom materijalu kojeg zatvorenici sami obrađuju i daju mu kontekst, odnosno, vlastito značenje. Radili su tako kratke filmove temeljene na dokumentarnim snimkama iz Prvog svjetskog rata, kojima su dodavali vlastitu vizualnu i narativnu interpretaciju. Osobne priče umetali su i u stare privatne snimke anonimnih obitelji.

"Na početku uvijek ima puno otpora. Zatvorenici su nepovjerljivi prema slikama koje im prikazujemo, pitaju se što bi one trebale govoriti o njima. S vremenom ipak uspijemo postići cilj, a koji nije direktno vezan za film. Vizualna priča je samo okidač. Naime, te im slike ipak pomažu da se otvore, da dobiju novu perspektivu i novu sliku sebe i svijeta koji ih okružuje", objašnjava Aurora Vernazzani, redateljica na projektu "In Living Memory". Kao što radionice utječu na same zatvorenike, jednako povratno djeluju i na same umjetnike s kojima rade. Riječ je o dvosmjernom procesu učenja i zajedničke kreacije.

Vještine koje pri tome zatvorenici usvajaju nisu direktno vezane za neko moguće buduće zanimanje na slobodi i njihovo kasnije eventualno zapošljavanje. Prije svega, riječ je o procesu (samo)osvješćivanja i promjene sebe. Kroz kreativne audio-vizualne radionice nastoji se premostiti jaz između vanjskog i unutranjeg svijeta, života na slobodi i zatvorskog okruženja. Naglasak je na jačanju socijalnih vještina, poput poticanja susosjećanja s drugima i artukuliranja vlastitih ideja. Istodobno se radi na jačanju individualnosti, ali i na pripadnosti grupi.

"Kroz umjetnički postupak nastojimo im pomoći da iskorače iz zatvora, i osobnog i stvarnog. Istodobno, potičemo zajednički rad zatvorenika i umjetnika, da svatko od njih iskorači iz svog prostora i osjeti prostor onog drugoga. Međusobno se potiču da prepoznaju svoje potencijale i ojačaju samopouzdanje", kaže Marie Christine Andre, izvršna producetica udruge.

Od 2009. do 2013. godine, organizacija Lieux Fictifs je razvila dva kreativna programa – izložbu kratkih filmova "Slike sjećanja, izokrenuta sjećanja" i filmsku instalaciju "U samoći pamučnih polja" s kojom su gostovali i na zagrebačkom Human Rights Festivalu 2014. godine.

U izradi kratkih filmova korištena je arhiva Francuskog nacionalnog audiovizualnog instituta (INA). Filmovi su nastajali na zajedničkim kreativnim radionicama u Francuskoj, ali i drugdje po Evropi i Mediteranu kroz suradnju filmskih redatelja, zatvorenika, studenata, umirovljenika... U četiri godine u 36 radionica sudjelovalo je ukupno 250 ljudi, 28 različith nacionalnosti iz šest država.

Dvosatna filmska instalacija "U samoći pamučnih polja" temelji se na poznatom dramskom tekstu Bernard-Marie Koltesa. U filmu nastupa 27 glumaca, među kojima 18 zatvorenika iz zatvora Baumettes i devet građana Marseillesa. Rad istražuje mirovanje i pokret, idealno i stvarno, norme i njihovo kršenje. Sudionici projekta, različitih nacionalnosti, uzrasta, obrazovanja i socijalnog backgrounda, surađuju na filmu koji postaje mjesto zajedničkog susreta.

Kroz ta su dva programa, u udruzi Lieux Fictifs pokušali srušiti barijeru i općeprihvaćeno mišljenje da su umjetnost i kultura nešto elitno, samo za odabrane. Zajedničkim radom zatvorenika, umjetnika i domaćih ljudi 'izvana', pomiču se granice i ruše predrasude jednih o drugima.

"Naši najveći izazovi u radu su predrasude. Ljudi 'izvana' imaju paternalistički, pokroviteljski odnos prema onima 'unutra', ali istodobno su i znatiželjni. Pitaju se zašto su oni koji su završili iza rešetaka zli. Zanimljivo je promatrati kako se kroz zajednički kreativni postupak takve stvare mijenjaju. Na kraju možemo reći: nema razlike između tebe i mene, mogu shvatiti zašto si posrnuo", kaže Aurora Vernazzani.

Iskustvo francuskih umjetnika u Marseillesu sada koriste i slične udruge u Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj, Norveškoj, Slovačkoj i Libanonu. Od 2014. godine Lieux Fictifs razvija i koordinira evropsku obrazovnu i kreativnu mrežu "In Living Memory" uz financijsku podršku programa Erasmus Plus Evropske unije.

U skorijoj budućnosti sličan program mogao bi se razviti i u Hrvatskoj. Udruga Skribonauti planira ove jeseni organizirati radionicu za sve zainteresirane za snimanje filmova u hrvatskim zatvorima s "našim" osuđenicima.

Udruga Skribonauti najpoznatija je u javnosti po projektu "Pisce u zatvore" u kojem hrvatski književnici zatvorenicima čitaju svoja djela. Tako su, među ostalim, u karlovačkom zatvoru gostovali Zoran Ferić i Neven Vulić, u Remetincu su bile Mima Simić, Tanja Mravak i Ivana Simić Bodrožić, a u zatvoru u Varaždinu Ivan Herceg, Gordan Duhaček i Maja Hrgović. U Skribonautima ističu problem neriješenog financiranja takvih projekata, zato što se umjetnički programi s ranjivim skupinama, pa tako i zatvorenicima, često u Hrvatskoj tretiraju dvojako – pola kao kulturni, a pola kao socijalni projekti. Stoga glavni izvor podrške trenutno nalaze kroz nezavisne mreže poput zaklade "Kultura nova".

Tekst je nastao u okviru nezavisne novinarske teme "S druge strane ograde" koju financijski podupire Ministarstvo kulture. Članak ne izražava stavove i mišljenja Ministarstva

kulturom-protiv-resetaka-4129-4648.jpg

"Naši najveći izazovi su predrasude. Ljudi 'izvana' pitaju se zašto su oni koji su završili iza rešetaka zli. Kroz zajednički kreativni postupak takve stvare mijenjaju. Na kraju možemo reći: nema razlike između tebe i mene, mogu shvatiti zašto si posrnuo"
"Naši najveći izazovi su predrasude. Ljudi 'izvana' pitaju se zašto su oni koji su završili iza rešetaka zli. Kroz zajednički kreativni postupak takve stvare mijenjaju. Na kraju možemo reći: nema razlike između tebe i mene, mogu shvatiti zašto si posrnuo"
Foto: 
lieuxfictifs.org

kulturom-protiv-resetaka-4129-4650.jpg

U Skribonautima ističu problem neriješenog financiranja takvih projekata, zato što se umjetnički programi s ranjivim skupinama, pa tako i zatvorenicima, često u Hrvatskoj tretiraju dvojako – pola kao kulturni, a pola kao socijalni projekti
U Skribonautima ističu problem neriješenog financiranja takvih projekata, zato što se umjetnički programi s ranjivim skupinama, pa tako i zatvorenicima, često u Hrvatskoj tretiraju dvojako – pola kao kulturni, a pola kao socijalni projekti
Foto: 
lieuxfictifs.org

kulturom-protiv-resetaka-4129-4652.jpg

Organizacija Lieux Fictifs ne bavi se pravnim aspektom zatvorskog života i odnosom prema zatvorenicima nego kreativnim poticajima. To smatraju jednako važnim za osnaživanje osuđenika, ali i za bolju komunikaciju s vanjskim svijetom
Organizacija Lieux Fictifs ne bavi se pravnim aspektom zatvorskog života i odnosom prema zatvorenicima nego kreativnim poticajima. To smatraju jednako važnim za osnaživanje osuđenika, ali i za bolju komunikaciju s vanjskim svijetom
Foto: 
lieuxfictifs.org