Kvadratura domoljublja

„Ljudi drže oružje jer ne vjeruju sustavu, jer im sustav nije dokazao da mu mogu vjerovati. Ne treba se čuditi mladoj osobi koja je kao i svi mi gledala nepravdu. Nije kao mnogi njegovi vršnjaci pobjegao u Njemačku, pokazao je bunt. Razni ministri nisu kažnjeni, pa mi nije jasno zašto se sad svi čude pojedincima koji imaju oružje i reagiraju“, rekao je gradonačelnik Vukovara Ivan Penava nakon što je Danijel Bezuk izveo teroristički napad na Markovu trgu.

Poslije se, naravno, vadio na kontekst: te, kazao je još nešto, ali su to zli mediji i Andrej Plenković isjekli kao montažeri Marinka (igrao ga je pokojni Ivo Gregurević i filmu „Što je muškarac bez brkova“) u film „Winnetou“.

Prije ili poslije, nije važno kada, istakao je da on nikada nije dobio izravnu nemoralnu ponudu.

Ivan Penava, kao i njegov tata Ante, puno vole Hrvatsku koja, što mi, stoka sitnog zuba, ne znamo, na ljubav uzvraća izdašno, većim brojem kvadrata stambenog prostora koji ne košta ništa jer - je li tako, tako je - ljubav nema cijenu.

Zli mediji koje, što već znamo, financira Andrej Plenković, uređuju sigurnosne službe a popunjavaju izdajnici, strani plaćenici, Srbi kao takvi i ostali biološki višak, otkrili su da je Penavinom ocu Anti domovina majčica dodijelila stan jer nije imao drugih nekretnina u kojima bi mogao živjeti bez rate kredita ili precijenjenog najma. Prije nego što je ispunio uvjete, dragi tata je morao isprazniti svoj imovinski karton pa je jednu kuću veličine skromnih 560 (slovima: petsto šezdeset!) četvornih metara poklonio kćerki Danijeli, a drugu, od samo 169 plus pomoćni objekt od 60, sinu Ivanu.

Nema pisanih i drugih tragova o tome da li se Ivan naljutio jer je prošao gore od seke, ali ako jeste, brzo ga je prošlo: aktualnom gradonačelniku Vukovara roditelji su darovali i kuću na Visu od stotinjak kvadrata i udaljenu čak 200 metara od mora. Tu su kuću, inače, Ante i Zdenka Penava kupili od beogradskog vlasnika 1998. godine za 25.000 maraka ili stotinu i malo više tisuća kuna. Točnije, za novac za koji danas na moru mogu dobiti desetak kvadrata šikare.

U međuvremenu, dok su vukovarske kuće imale nove vlasnike, a ona otočka trećeg čekala, Ante Penava je od ljubljene domovine dobio stan od samo sedamdeset pet četvornih metara.

To je ta hrvatska i umirovljenička skromnost! Realno, što će čovjeku koji ima odraslu, zbrinutu djecu, više, pogotovo ako mu se supruga bavi i iznajmljivanjem apartmana, a on će svoju mirovinu pojačati kada državi proda zemljište za cestu – ono zemljište koje je, sasvim slučajno, kupio relativno nedavno, planirajući uzgajati mango i ananas, ali će bez njega ostati zbog puta. Istina, zauzvrat će dobiti nešto novca, svakako više - daleko više! - nego je livadu platio.

Politička karijera Ivana Penave trajala je kratko: započela je nakon što ga je lansirao notorni Tomislav Karamrko, krenula u rikverc kada je vukovarski gradonačelnik pomislio da je kapacitiran za nešto više od aplaudiranja Andreju Plenkoviću i, evo, ide kraju koji će doći sa svibanjskim lokalnim izborima. Za sve to vrijeme on se do podneva bavio domoljubljem, a od podneva ukazivanjem na društvene anomalije, nepravdu, „sustav“ koji „nije dokazao da mu mogu vjerovati“, pa se, posljedično, „ne treba se čuditi mladoj osobi...i pojedincima koji imaju oružje i reagiraju“.

Međutim, prolazni gradonačelnik Vukovara nije napravio ništa neuobičajeno za stranku u kojoj je politički ponikao i ideološki krug u kojem se odomaćio. Nema, jednostavno nema u cijeloj Hrvatskoj niti jednog registriranog domoljuba na steroidima koji tu silnu ljubav i brigu nije materijalizirao. Kuće, stanovi, ušteđevina i korištenje pozicije za legaliziranu pljačku javnih dobara su u tvorničkim postavkama profesionalnih Hrvata koji se groze zakazivanja sustava osim kada isti taj sustav funkcionira u ime njihove i obiteljske koristi.

Ivan i Ante Penava, a može i obrnuto, zapravo su napravili samo jednu grešku – suprotstavili su se stranci koja je izuzetno osjetljiva na koruptivne radnje političkih protivnika i imuna na one što ih poduzimaju lojalni. Zbog toga će, eto, mlađeg Penavu karijere koštati darovi, a Lovru Kuščevića neće sve ono zbog čega se sklonio i sada se, bidan, opet mora uspinjati u hijerarhiji stranke u kojoj je svatko nevin dok se ne dokaže suprotno, osim onih koji ne mogu biti krivi jer su u HDZ-u.

Velike kvadrature i velike ušteđevine nema bez visoke pozicije s koje se ništa ne čini kako jeste. No, kako se pogled sužava s gubitkom visine, e tako se ukazuje naličje, kako već Penava reče, „političkih elita u Zagrebu“ kojima je gradonačelnik Vukovara žarko želio pripadati i zahvaljujući kojima se imovina poćudnih uvećava jednostaničnom diobom, dok se o onoj nepoćudnih piše po novinama.

Ivan Penava, da ponovimo, ide svome kraju i nije da ga to neće zaboljeti. Na sreću, terapija je osigurana: rane će liječiti obilaskom nekretnina i kunama od najma i zamjenom parcele manga i ananasa za državni novac. Tek će ponekad, kada bude zgoda, uz gemišt-dva viška pričati kako su ga uništili zbog ljubavi prema Hrvatskoj – ljubavi čija je mjerna jedinica četvorni metar. 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu