Skoči na glavni sadržaj

Lud zbunjenog ili Hrvatska i EUN: Priča koja se otela logici

lud-zbunjenog-ili-hrvatska-i-eun-prica-koja-se-otela-logici-1042.jpg

FaH/Damir Hainski

Nedavno su se belgijski mediji slatko zabavljali nakon što je Europska komisija pokrenula proceduru ispitivanja opravdanosti državnih potpora za gradnju druge piste zračne luke specijalizirane za jeftine avioprijevoznike, Charleroi. Stvar bi bila razumljiva da podlogu za provjeru nisu dale – prvoaprilske pošalice na račun proširenja aerodroma. Spor je brzo izglađen. Drugi je primjer  prava pravcata pravna bitka o zakonskoj opravdanosti poreza na financijske transakcije, koja je također na kušnju stavila ekspertizu Komisijinog pravničkog tima. 

Ova dva detalja navodim radi podsjećanja da Europska komisija nije bezgriješna. Niti je njezino mišljenje vrhunaravni zakon. Međutim, ona jeste „zaštitnica Sporazuma“ i poslovodstvo EU, i to veoma moćno poslovodstvo, u stanju odmjeriti milijardu eura kazne Microsoftu za kartelsko poslovanje, nametnuti sankcije malim zemljama za nedemokraciju i držati dalje od prostora EU genetski modificirane organizme. Bit će dosljedna i kod izmjena u zakonima za duhanske proizvode, radi toga čak smijeniti povjerenika nakon što se navodno zaigrao s lobistima, no stvar će se, pod koordiniranim udarcima nacionalnih administracija i lobija, raspasti na instanci Europskog paralmenta...kao i ideja da se svim mladim mamama širom EU garantira polugodišnji porodiljski. To je EU. 

Hrvatska je dobila prikriveni monitoring, upakovan u članak 39. Ugovora o pristupanju. On je predstavljao podlogu za akciju Viviane Reding radi usvajanja spornog zakona nekoliko dana prije ulaska u EU. Nakon intenzivnog dopisivanja u kome su obje strane ostale čvrsto ukopane na svojim pozicijama, pokrenuta je procedura. Vijesti kazuju da je o svemu u petak obaviješten Kolegij EK, svi povjerenici, iako se kolegij sastaje srijedom, ne petkom. Sudeći po informacijama glasnogovornice Mine Andreeve, tercet Reding, Barroso i Fuele (iako je u petak povjerenik za proširenje boravio u Armeniji) obavijestili su ostale povjerenike i „dobili potporu“. Ovo je u hrvatskim medijima odmah protumačeno kao „i Neven Mimica je glasovao za sankcije“. Kolegij 28 povjerenika zapravo je tek startao početak neizvjesne procedure. 

Kako bilo da bilo, procedura je startala. Cijela prenapuhana priča nosi potencijal novog nezadovoljstva javnosti u članicama EU prema daljnjem proširenju. Neposlušnu novu članicu treba uštopati na startu da ne bi kasnije, kako pregovori teku, ekipa iz čekaonice za EU izvlačila taj primjer obrazlažući „kad su mogli oni možemo i mi“. Zato za slučaj Hrvatske ne vrijedi sličan postupak Češke ili Slovenije „jer to nije isto“. 

Pismo Europske komisije članicama zahtijeva dobivanje povratnih odgovora u roku od deset dana. Za pretpostaviti je da sadrži argumentiranu analizu s dokazima „ozbiljnog nedostatka“ ili „neposredne opasnosti od takvih nedostataka“. Vrijeme (ili nekakav Wikileaks) će pokazati je li samo prepisano pismo njemačkog parlamentarca povjerenici Reding s kojim je sve počelo ili se išlo dublje. Mišljenja članica samo su dio konzultativnog procesa, Europska komisija je ona koja odlučuje hoće li ili neće biti sankcija. Službenih. Neslužbene su uvijek efikasnije i sadrže paletu neformalnih postupaka, počevši od naprasnog usporavanja procedure dodjele novca na koju su svi bez izuzetaka jako osjetljvi, do isto tako nenadane odgode ranije zakazanih sastanaka, na što su, opet, političari ranjivi. 

U pozadini ove storije, nabujale preko svih razumnih mjera, s briselske strane više je interesa. Prvo, kvari se dobar ugled proširenja pogotovo nakon što se Island povukao iz procesa. Uz notorne Bugarsku i Rumunjsku - eto i Hrvatske. Dvojac je ispunio tehničke preduvjete ulasku u schengensku zonu bez granica, ali nije još ušao. Razloge je slikovito, nediplomatski opisao nizozemski ministar unutarnjih poslova, „vjerujemo bravi, ali ne i ključaru“.  Njemačka predizborna kampanja dobra je prilika za poneku strelicu prema novopridošlima. Povjerenica Reding želi dobiti poneki snažan bod svojih pučana kako bi izašla kao njihova kandidatkinja za poziciju predsjednice Europske komisije, a u Hrvatskoj je na vlasti koalicija suprotne političke orijentacije. Zato je i pismo njemačkog zastupnika uzeto s toliko ozbiljnosti.  U svom je nedavnom govoru o stanju EU predsjednik EK Barroso istaknuo da se EU mora boriti za „poštivanje vrijednosti“. Ima li boljeg slučaja od nove članice koja se koprca i tjera po svome, nju je lakše poklopiti i pri tome održati lekciju kako su neke svetinje nedodirljive.

Hrvatska je obavijestila EK, a valjda i članice, da je u toku procedura izmjene i „jasno definiran vremenski redoslijed“. Je li to dovoljno? 

Sama procedura je donekle neizvjesna. Članak 39. može se tumačiti kako kome odgovara u datome trenutku. Europska komisija samostalno odlučuje o sankcijama, čak i u slučaju da se članice u konzultativnom procesu s tim ne slože, mada je teško povjerovati da će na prvu sankcijsku mjeru jednoj članici ići bez privole Vijeća. No, sve je moguće. 

Kaznene mjere su navodno sastavljene. Moguća je privremena suspenzija sredstava za pripremu za Schengen koja bi trebala biti na snazi sve dok postoji razlog prijepora. 

Ukoliko se radi o kršenju pravne stečevine EU, normalan je postupak moguć tek od jeseni iduće godine.

Hrvatska strana, zainati li se, također može cijeli predmet, s argumentacijom, predati na procjenu Sudu Europske unije. Tek tada bi počela prava predstava!