Skoči na glavni sadržaj

Lud zbunjenog, ver. II: Mimicu nitko ništa nije ni pitao

lud-zbunjenog-ver.ii-mimicu-nitko-nista-nije-ni-pitao-1044.jpg

foto: Europski parlament

Budimo zločesti: predstavnici za javnost koji objašnjavaju zainteresiranima poteze i politike pojedinih resora Europske komisije nisu se uspjeli dogovoriti je li ili nije bilo odluke o pokretanju procedure konzultiranja na temu "groznog neposluha Hrvatske" i njezina "izigravanja povjerenja EU-a". Ovo su pojmovi koje u komunikaciji koristi predstavnica za javnost povjerenice Reding – a i sama Reding nema dlake na jeziku jer zapravo komunicira s bananom kojoj treba dati po prstima, a ne s jednom od 28 navodno ravnopravnih članica Europske unije. 

Prema glasnogovornici potpredsjednice Reding, procedura je otvorena u petak. Prema novinarima koji to prate i navodno su jako dobro obaviješteni, kolegij Komisije sastao se u petak i odlučio započeti proceduru. Prema njihovim urednicima i, naravno, armiji prepisivača na hranidbenom lancu osirotjelih hrvatskih medija, Hrvatska je pod sankcijama. Također, prema autorima eksplozivnih naslovnica, hrvatski povjerenik Neven Mimica glasao je za sankcije Hrvatskoj.

Prema izvoru EK, onom iz kabineta potpredsjednice, prijedloge Kolegiju podastro je tercet Barroso – Reding – Fuele. Čovjek iz kabineta povjerenika za proširenje o tome nije imao pojma. A ni Čeh: Fuele je (kao što je Forum tm. već pisao) u petak bio u Armeniji, a ne na sastanku fantomskoga kolegija.

Hrvatski povjerenik Neven Mimica u ponedjeljak je odbio komentirati navode da je glasao za sankcije Hrvatskoj, a danas se priopćenjem, i to na hrvatskom, da ne bi bilo zabune u prevođenju (kao s Europskim uhidbenim nalogom kod hrvatskih "eksperata") oglasio Mimičin glasnogovornik David Hudson. Njegova je poruka sljedeća: S obzirom na pogrešan dojam koji su pojedini napisi u medijima stvorili o navodnom  prošlotjednom jednoglasnom usvajanju odluke Europske komisije o uvođenju zaštitnih mjera suspenzije korištenja sredstava schengenskog instrumenta za Hrvatsku zbog neusklađenosti hrvatskoga zakonodavstva s odredbama propisa o europskom uhidbenom nalogu, želio bih pojasniti kako kolegij povjerenika Europske komisije prošli tjedan nije raspravljao niti je donio takvu odluku. Ova će tema u obliku informacije, bez predviđene posebne rasprave, biti stavljena na dnevni red kolegija povjerenika u srijedu, 18. rujna, s prijedlogom da Komisija započne postupak prethodnih konzultacija s državama članicama Europske unije o namjeri donošenja odgovarajućih mjera temeljem članka 39. Akta o pristupanju Hrvatske EU.    

Ako Hrvatska već i jest pod sankcijama, riječ je o onim neformalnim. No, o pravim sankcijama, prvim protiv neke članice u povijesti EU-a, odlučivat će se naknadno. Prvo slijedi sastanak kolegija Europske komisije u srijedu. Tamo će saslušati informaciju. Vjerojatno će dobiti i širu obavijest – obrazloženje  o čemu je riječ, ali se neće ni o čemu glasati (zašto i bi kada je javnosti već objašnjeno da je Hrvatska kažnjena, a neki se u Eurokomisiji tako i ponašaju?). Potom kreće procedura. Države će se očitovati, EK će to uzeti na znanje i odlučiti hoće li ili neće uvesti kaznene mjere. Principi i pristojnost nalažu da se predmet da na raspravu nadležnom Vijeću ministara, premda Ugovor o pristupanju, općeniti članak 39., to ne regulira.  Možda bi se, u međuvremenu, EK mogla i dogovoriti što znači "brzo"? 

Ovim se člankom nikako ne pokušava opravdati jedan glupi potez hrvatske vlade i doneseni zakon. Hrvatska jest u EU-igru utrčala drukčije nego ostale nove članice, dižući prašinu i insistirajući na jednakosti... koju još, makar u izjavama nekih glasnogovornika, nije dobila jer "čuva kriminalce". Uspoređivati hrvatski kvazislučaj i slovensku jednogodišnju blokadu hrvatskih pristupnih pregovora nema smisla. Hrvatsku je tada stavila na led jedna zemlja jer je inzistirala na međunarodom pravu mora, a ne na sili ucjenjivanja. Ostalih 26 članica trpjelo je mušice 27. i njezinih politikanata. Vrijeme je iskorišteno da se osmisle kvalitetnija mjerila kao mreža za zaustavljanje nespremne zemlje  (primarno Turske, ne Hrvatske, ali se o tome u finim familijama šuti). Kada je svima pukao film i kada su potrošili patetičnu ispriku da je riječ o "bilaterali", počele su tihe sankcije. Europska investicijska banka naglo je produljila proceduru za kredite, isto je učinila Europska komisija za pare prijeko potrebne za gradnju cesta, a čelnici država članica naprasno su postali zauzeti i počeli otkazivati ranije ugovorene sastanke. Time je, a ne premijerskim valcerom, probijen led. Hrvatska je tada bila izvan EU, dakle, bez svoga glasa. Sada je ipak drukčije. 

Sve ovo pišemo, naravno, ne ulazeći u samu prirodu spornog zakona i moralno veoma, veoma upitne zaštite za one koji je ni u kom slučaju i ni pod kojim uvjetima ne bi smjeli imati.