Materijalno kao jedini životni koncept

Slaven Tolj ipak ne posustaje. U Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu taj beskompromisni umjetnik upravo predstavlja svoj najnoviji aktivističko-izložbeni projekt "Citius, altius, fortius" (Brže, više, jače), kojim na duhovit način bilježi dugogodišnju borbu za Srđ i Dubrovnik. Odnosno, pod tim olimpijskim motom, kako objašnjava autor projekta, komentira opsjednutost naših političara novcem i njihovu glorifikaciju materijalnoga kao jedinog životnog koncepta, demaskirajući time njihov nemar prema baštini i manipulaciju kao sredstvo borbe za moć. Prema njegovu mišljenju, upravo je takav stav isplivao na površinu u toj dubrovačkoj drami gdje je golf samo paradigma njihova svjetonazora. Stoga izložba nadrasta muzejske okvire i postaje kritika političkih odluka i korporativnih interesa te nove elite koja vlada Dubrovnikom.

Izložba je otvorena u sklopu ciklusa Suvremeni umjetnici u stalnom postavu MUO-a i umjetničke intervencije doslovce su porazbacane po eksponatima na tri etaže, čime je autor oživio atmosferu muzeja pretvorivši njegov prostor, inače neprimjeren za sportsku igru, u svojevrsni teren za golf. Time je i sportski moto izložbe "Brže, više, jače" poprimio novo značenje.

Tolj je od ranije poznat kao osnivač i voditelj Art radionice Lazaret te kao umjetnik koji svoje "radove" sučeljava s političkom i društvenom zbiljom, što je kulminiralo inicijativom "Srđ je naš!" i traženjem referenduma o tom pitanju. U toj su se akciji aktivisti oštro suprotstavili gradnji golf-terena na Srđu, a Tolj se u javnosti istaknuo izjavama u kojima je projekt nazvao "koruptivnim i nezakonitim s kriminalnom pozadinom". Također, okarakterizirao ga je "paravanom za apartmanizaciju" kojim Dubrovnik gubi budućnost i zauvijek se definira samo kao turistička destinacija. Naime, Tolj se jasno odredio rekavši da su političari fokus pogrešno stavili na pitanje "Jesmo li za golf ili ne?", a trebalo je pitati  "Jesmo li za Grad ili ne!?"

Tolj u svojim kritikama budućega golferskog biznisa posebno nije štedio gradonačenika Andru Vlahušića, pogotovo njegovu famoznu izjavu o penalizaciji svih onih koji samo šetaju Stradunom, a ništa ne koriste i ne plaćaju. Za neupućene, Vlahušić je svojedobno izjavio da razmišlja o naplaćivanju ulaznica za šetnju Stradunom, što je Tolja izazvalo da gradonačelnika definira kao "opasnog čovjeka, koji opsesivno provodi svoje zamisli pokazujući pritom strašan prezir prema životu". Tolju su zbog njegova društvenog i umjetničkog aktivizma prikačene kojekakve etikete, a situacija je kulminirala incidentom na koncertu TBF-a u Revelinu, kada je umjetnik pretučne i izbačen. Nakon tog incidenta sve je postalo, kaže, opterećujuće i jednoznačno. Stoga je odlučio privremeno napustiti Dubrovnik i preseliti se u Rijeku, nastavlja, gdje je prihvatio mjesto ravnatelja Muzeja za modernu i suvremenu umjetnost, koji u "gradu u postindustrijskoj depresiji funkcionira kao NGO s malim budžetom".

Na pitanje da li izložba post festum komentira događaje vezane uz akciju "Srđ je naš!", osobito nakon proljetnog referenduma na kojem su se građani Dubrovnika izjasnili za gradnju golf-terena, Tolj je odgovorio potvrdno, objasnivši da je to bio dugotrajan i iscrpljujući proces, koji mu je oduzeo jako puno energije. "Na kraju priče odlučio sam prirediti izložbu u Muzeju za umjetnost i obrt kako bih se očistio od tog smeća, koje me je zatrpalo. Htio sam da sve ostane dokumentirano i u drugoj formi, a ne samo na medijskoj razini", objašnjava Tolj dodajući da je u pripremi i knjižica o cijelom projektu.

Govoreći o ideji izložbe, naglasio je da je htio sve dovesti do apsurda kako bi se što jasnije demistificirala i prokazala pozadina cijele drame. "Naša nova politička elita impresionirana je materijalnim i novcem i zbog toga stalno ističe važnost golfa jer misli da će  kroz taj sport steći viši društveni status, sigurnost i moć", ističe Tolj. "Zbog toga se slikaju s golferima i u svojim izjavama podržavaju taj sport, govoreći makar tobože neutralno, kao Ivo Josipović, koji je izjavio 'Volio bih igrati golf, ali još ne znam držati palicu u ruci'. No tako se ponašaju iskompleksirani, frustrirani ljudi, kojima to nije imanentno. Pogledajmo samo Nadana Vidoševića i Ivu Sanadera i sve će nam biti jasno. Stoga oni gube kontakt sa stvarnošću i postaju gramzljivi, što rezultira jagmom za novcem, stvarajući patološku situaciju. Golf je paradigma takvog materijalističkog svjetonazora, svojevrsna poštapalica naših političara, koji zapravo sakraliziraju golf i daju mu nepostojeće karakteristike", zaključio je Tolj.

Na izložbi "Citius, altius, fortius" kronika bitke za Srđ ispričana je golferskim elementima i apsurdnim intervencijama po eksponatima: likovi golfera od kartona u prirodnoj veličini, nalik na neke političare, postavljeni su pokraj sakralnih kipova sugerirajući vezu politike i Crkve. Tu spregu potkrepljuje i intervencija na kipu sv. Ivana Krstitelja koji u ruci drži, što drugo nego golfersku lopticu. Venecijanski luster iz 1700. godine ne "osvjetljavaju" žarulje nego golferske loptice, dok dojmljiv audio-rad "Srđ je naš!" ritmički i pomalo zlokobno odzvanja u tihom muzejskom prostoru. Tu je i zvučni zapis Zakona o strateškim investicijskim projektima te intervencije na zidnim tapiserijama "Private Property", koji upozoravaju na aktualne probleme s vlasništvom.

Posebno je zanimljiv jedini video-rad, zapravo isječak iz planetarno popularnog fantastičnog serijala "Game of Thrones", u kojem je Tolj sudjelovao kao statist za vrijeme snimanja u Dubrovniku. Isječak prikazuje scenu kolektivnog smaknuća u kojoj i samom Tolju pada glava. Na pitanje je li ta scena (7. epizoda druge sezone) simbolizira neuspjeh akcije "Srđ je naš!" i njihovu poraženost pred krupnim kapitalom, apartmanizacijom Srđa i političkom manipulacijom baštinom, umjetnik kaže da prizor klanja i odrubljivanja glava ponajprije iskazuje njegov osjećaj nakon dugotrajnog angažmana i pogotovo nakon fizičkog napada u Revelinu.

No možda su najdojmljivije brojne zagovaračke izjave političara, intelektualaca i sveučilišnih profesora, od gradonačelnika Andre Vlahušića, bivšeg predsjednika Stjepana Mesića i bivšeg premijera Ive Sanadera do bivšeg predjednika HGK Nadana Vidoševića i bivšeg dekana ADU-a Vjerana Zuppe, koje je Tolj preuzeo iz medija i prilijepio ih poput naljepnica na staklene vitrine. Te izjave reprezentiraju poslovični diskurz i zapravo su u suprotnosti s drevnim natpisom uklesanim na dubrovačke zidine: "Sloboda se ne prodaje niti za sve blago ovoga svijeta". Kako tvrdi kustosica izložbe Jasmina Fučkan, tim se izjavama, osim zagovora golfa kao jamstva prosperiteta, "iznose stereotipi o bogatoj klijenteli ili o golferskom turizmu u turističkim regijama, proizašli iz nerazumijevanja etike sporta i nedomišljene ideje turističkog razvoja". Također, pokazuju "posve prizemna shvaćanja da je vrijednost izraziva kroz brojke, da se sloboda zasniva na stjecanju imovine i da su kritičari vlasti protivnici hrvatskog Ustava i države".

U toj masi izjava posebno se ističu Vlahušićevi biseri poput: "Ja poštujem zakon, ali će biti onako kako ja kažem" (A. V., 2012.), zatim "Slobodan čovjek koji nema ništa nije slobodan, bez imovine nema ni slobode" (A. V., 2012.) i posebno ona već spomenuta "Bit će penalizirani svi oni koji samo šetaju gradom, a ništa ne koriste i ne plaćaju" (A. V., 2013.). No ništa manje genijalne nisu ni ideje Nadana Vidoševića, koje iz današnje perspektive zvuče posebno cinično: "Sve afere koje potresaju Hrvatsku ovih dana pokazatelj su bolesti sustava s kojom se treba uhvatiti u koštac. Kriminal je u Hrvatskoj sustav i korupcija je stil života, tom sustavu treba slomiti vrat" (N. V., 2009.) ili "Hrvati su lijen, neobrazovan narod koji nema radne navike, navikao je živjeti na tuđem novcu. Ne može se živeti od tuđeg novca". (N. V., 2009.)

Kustosica Jamina Fučkan kaže da je muzejska pozornica razotkrila mnoge manipulativne varke: metode rada kapitalističkog svjetonazora i rutinu političke igre u skretanju pozornosti s realnih problema na ideju ugrožavanja nade u bolju  budućnost. "No, mnogo više od toga razotkrila je obmanu sadržanu u zahtjevu brže, više, jače, koji u materijalističkoj interpretaciji globalnog kapitalizma podrazumijeva gomilanje dobara kroz privatizaciju", zaključila je kustosica izložbe "Citius, altius, fortius".

Što slijedi na dubrovačkom stratištu? "Priprema se gradnja 250 vila na Srđu s pogledom na Grad, no kada bi se otvorila samo jedna od brojnih prijava gurnutih u ladice dubrovačke administracije u kojima se upozoravalo na nezakonitost djelovanja, primjerice, povećanje opsega projekta na 320 hekatra, stvar bi se ponovo zavrtjela i vjerojatno bi se projekt zaustavio. No to je pitanje dvostrukog morala i dvostrukih normi. Naime, kada smo Ministarstvo uprave pitali načelno, dobivali smo negativne odgovore, a kada smo pitanje konkretizirali i fokusirali baš na slučaj gradnje golf-terena na Srđu, tada se odgovor mijenjao u pozitivan, dokazujući da je kod nas u sprezi politike i privatnoga kapitala sve moguće", ustvrdio je Slaven Tolj.