Organizacije traže od Vlade Republike Hrvatske da konačno sustavno i planski krene sa širokom deinstitucionalizacijom skrbi za odrasle i djecu s invaliditetom Foto: in-portal.hr
Nije prošlo ni tjedan dana, a do medija stiže nova informacija da je na adresu premijera Andreja Plenkovića došlo i drugo pismo zbog kršenja ljudskih prava u Hrvatskoj. Nakon upozorenja povjerenice za ljudska prava Vijeća Europe zbog protjerivanja 2.500 izbjeglica iz Hrvatske i nasilja nad njima, sada pet međunarodnih i domaćih organizacija za ljudska prava traži od premijera Plenkovića da zaustavi i segregaciju osoba s invaliditetom.
Pismo potpisuju Human Rights Watch, Inclusion Europe i European Network on Independent Living (Europska mreža za neovisno življenje), a iz Hrvatske podršku zahtjevima pružili su Centar za mirovne studije i Kuća ljudskih prava Zagreb.
Organizacije traže od Vlade Republike Hrvatske da konačno sustavno i planski krene sa širokom deinstitucionalizacijom skrbi za odrasle i djecu s invaliditetom. Zalažu se za njihovo pravo na život u zajednici i osiguranje kvalitetne podrške, a posebno su kritični prema smještaju u domovima socijalne skrbi, kao i prema udomiteljskoj skrbi i skrbništvu. Prioriteti bi trebali biti – sloboda pojedinca, samostalni život i puno uključivanje u zajednicu.
Unatoč određenom inicijalnom napretku u ispunjavanju zahtjeva Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, proces premještanja osoba iz institucija u život u zajednici gotovo je stao, upozoravaju potpisnici.
Cilj: ukidanje institucija i neovisni život
„Vlada RH trebala bi ispuniti svoje obećanje da će poštivati prava svih osoba s invaliditetom na samostalno življenje i donošenje vlastitih odluka. Vlada je pomogla da ovo postane stvarnost za stotine osoba i trebala bi na tim temeljima graditi dalje za tisuće drugih“, stav je je Emine Ćerimović, više istraživačice za prava osoba s invaliditetom pri Human Rights Watchu.
U popratnom priopćenju, navodi se službeni podatak Vlade iz 2017. da više od 7.800 odraslih i djece s invaliditetom živi u državnim ustanovama. Dodatno, više od 2.000 osoba živi u privatnim ustanovama koje se financiraju iz državnog proračuna, uključujući manje obiteljske domove sa smještajem do 20 osoba s intelektualnim ili psihosocijalnim poteškoćama ili sa zdravstvenim mentalnim problemima. Neutvrđeno je koliko je osoba smješteno dugoročno u psihijatrijskim bolnicama bez vlastite suglasnosti.
Također, prema službenim podacima, između 2011. i 2016. , Vlada je podržala premještaj oko 700 osoba iz državnih ustanova socijalne skrbi u organizirano stanovanje u zajednici.
Vlada bi trebala bi donijeti jasan plan za ukidanje institucija, poručuju organizacije. Vlada bi također trebala razviti usluge u zajednici tako da djeca s invaliditetom odrastaju s obiteljima i da odrasle osobe s invaliditetom mogu živjeti neovisno u zajednicama uz potrebnu potporu.
“Hrvatska vlada mora poduzeti brže korake za ispunjenje svojih obaveza prema međunarodnom ugovoru o pravima osoba s invaliditetom, ratificiranom prije 10 godina. To uključuje uklanjanje svih zakonskih i društvenih prepreka koje osobama s invaliditetom onemogućuju puno uključenje i sudjelovanje u zajednici”, smatra Ivan Novosel iz Kuće ljudskih prava Zagreb.
Podrška životu u zajednici, a ne u udomiteljskim obiteljima
Poseban problem organizacije vide i u skrbi za odrasle osobe s invaliditetom u udomiteljskim obiteljima, a što su - kako navode – kritizirali Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom.
Organizacije navode da prema podacima Vlade od travnja 2018. više od 2.455 osoba s invaliditetom živi u udomiteljskoj skrbi te da je Vlada u svibnja objavila nacrt Zakona o udomiteljstvu koji daje prednost smještaju odraslih osoba s invaliditetom u udomiteljstvo, uključujući i osobe koje ne daju svoj pristanak.
Organizacije ističu da se udomiteljstvo ne može smatrati neovisnim životom odraslih osoba u zajednici, kao što to nalaže Konvencija.
“Sukladno međunarodnim ugovorom o pravima osoba s invaliditetom, Hrvatska mora poštovati pravo samostalnog života u zajednici svih osoba s invaliditetom, bez obzira na njihovo oštećenje, potrebu za potporom ili dob. Vlada bi trebala razvijati i primjereno ulagati u usluge podrške u zajednici. Umjesto toga, Vlada nastavlja postupak premještanja odraslih osoba s invaliditetom iz ustanova u udomiteljske obitelji bez njihove suglasnosti“, upozorava Ines Bulic Cojocariu, zamjenica ravnatelja Europske mreže za neovisno življenje.
Deinstitucionalizacija se, prema tumačenju Vlade, neće primjenjivati na osobe u psihijatrijskim bolnicama i na one koje žive u udomiteljskim obiteljima, podsjećaju organizacije.
Da te osobe nisu dio Vladinih planova, pokazuje i podatak iz proljeća ove godine.
Naime, u travnju na sastanku s predstavnicima Human Rights Watcha, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku najavilo je usvajanje novog plana koji podržava život u zajednicama za osobe s invaliditetom, uključujući one u privatnim ustanovama i obiteljskim domovima. No, u pismu upućenom Human Rights Watchu u svibnju, Ministarstvo navodi kako će osobe s invaliditetom kojima je potrebna dugoročna i intenzivna skrb ostati u ustanovama.
Spora revizija skrbništva
Organizacije upozoravaju i na problem skrbništva, odnosno oduzimanja poslovne sposobnosti.
Naime, mnoge osobe s intelektualnim ili psihosocijalnim poteškoćama završe u ustanovama socijalne skrbi ili u udomiteljstvu zato što im je oduzeta poslovna sposobnost ili pravo donošenja vlastitih odluka. Skrbnik donosi sve odluke za takvu osobu. Oko 18.000 osoba s intelektualnim ili psihosocijalnim poteškoćama nalazi se pod skrbništvom u Hrvatskoj.
“Skrbništvo, kao i drugi oblici ograničavanja prava na donošenje odluka, suprotni su obavezama koje je Hrvatska preuzela u vezi ljudskih prava. Hrvatske vlasti trebale bi vratiti poslovnu sposobnost osobama smještenim pod skrbništvom te uspostaviti sustav pomoći i podrške pri donošenju odluka koji poštuje samostalnost, volju i želje osoba s invaliditetom“, stav je Jyrkija Pinomaae, predsjednika Inclusion Europe.
U lipnju 2014. Sabor je donio novi Obiteljski zakon koji je ukinuo potpuno skrbništvo. Nametnuta je i obaveza sudovima da revidiraju sve prethodne odluke o oduzimanju poslovne sposobnosti s ciljem vraćanja djelomične ili potpune poslovne sposobnosti onima kojima je oduzeta, i to najkasnije do siječnja 2020.
Od tad su sudovi revidirali samo 1.179 predmeta te vratili potpunu poslovnu sposobnost tek za 95 osoba i djelomičnu poslovnu sposobnost za 273 osobe, upozoravaju organizacije.
Podsjećaju da Konvencija o pravima osoba s invaliditetom jamči pravo svim osobama s invaliditetom na samostalno življenje i uključenost u zajednicu, bez obzira na vrstu njihova invaliditeta, dob, višestruke poteškoće ili potrebu za visokom razinom podrške te da je sloboda pojedinaca da donose odluke i upravljaju vlastitim životima ključna za življenje u zajednici.
Isto tako, u prosincu 2017. Vijeće Europske unije pozvalo je vlade država članica EU da osiguraju svakome pravo na samostalno življenje u svojim zajednicama i na aktivnu ulogu u društvu.
“Hrvatska bi trebala obilježiti 10. obljetnicu ratifikacije sporazuma o pravima osoba s invaliditetom na način da reformira zakone i politike kako bi ispunila svoje obaveze, uključujući i obavezu da osigura pravo svim osobama s invaliditetom na neovisno življenje u zajednici te pravo samostalnog odlučivanja o tome gdje i kako žele živjeti,” poručila je i Cvijeta Senta iz Centra za mirovne studije.
Među potpisnicima nema domaćih udruga za osobe s invaliditetom
Hrvatske obaveze tim su važnije u svjetlu članstva u Vijeću UN-a za ljudska prava i trenutnog predsjedanja Odborom ministara Vijeća Europe, kao i skorog predsjedanja Europskom unijom.
Među potpisnicima pisma Plenkoviću nema domaćih nevladinih organizacija specijaliziranih za prava osoba s invaliditetom. U Centru za mirovine studije i Kući ljudskih prava kažu da su supotpisali apel na poziv Human Rights Watcha, jer je to sukladno njihovom općem mandatu u zaštiti ljudskih prava i borbi protiv diskriminacije te da surađuju s domaćim udrugama osoba s invaliditetom kroz Platformu 112, a da su njihove probleme obrađivali i kroz redovite godišnje izvještaje.
Human Rights Watch, svojevrsni inicijator pisma, već se više godina bavi problemom osoba s invaliditetom u Hrvatskoj.
Nakon posjeta u travnju ove godine objavljen je izvještaj „Hrvatska: odugovlačenje s napretkom za osobe s invaliditetom“ u kojem ističu da se još uvijek “tisuće djece i odraslih osoba s invaliditetom nalazi u zatvorenim ustanovama”, a da je “još veći broj onih kojima je uskraćeno pravo na donošenje vlastitih odluka”.
HRW je 2014. objavio izvještaj “Hrvatski: zatvoreni i zanemareni”, također o poteškoćama u procesu uključivanja osoba s invaliditetom u život zajednice, a 2010. i iscrpni izvještaj “Kad jednom uđete, nikada nećete otići” o kršenju prava osoba s intelektualnim poteškoćama s preporukama hrvatskoj Vladi.