Nobelova nagrada za duševni mir Obame i Putina

Svaka čast stručnjacima OPCW-a na opasnom poslu kojeg obavljaju, ali nagrada je opet dnevno-politička i motivacijska, a koliko novinare ona ne zanima vidjelo se i tijekom presice u haaškom sjedištu organizacije koju su novinari iskoristili za pitanja o teškoj ratnoj misiji koja je ispred stručnjaka u Siriji, a ne za pohvale njihovom dosadašnjem radu

Nije Putin, ali jest Sirija. Ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir dobila je Organizacija za zabranu kemijskog oružja (OPCW), koja je prošlog tjedna ušla u Siriju radi inspekcije i uništavanja kemijskog arsenala predsjednika Bašara al-Asada.

Organizacija je Nobelovu nagradu za mir, tvrdi komitet, dobila zbog svih napora koje je od 1997. godine poduzela na uništavanju kemijskog oružja u svijetu. Te je godine Konvencijom o kemijskom naoružanju potpuno zabranjena njegova proizvodnja, skladištenje i upotreba. Radi nadzora provođenja konvencije, u Den Haagu je formiran OPCW u kojem je do danas pristupilo 189 zemalja.

"Zadnji događaji u Siriji, gdje je ponovo korišteno kemijsko oružje, naglasili su važnost  napora na uništenju takvog oružja. Neke zemlje još nisu članice OPCW-a. Neke nisu ispoštivale rok za uništenje svog kemijskog oružja koji je istekao u travnju 2012. godine. To se odnosi, prije svega, na Sjedinjene Države i Rusiju", podsjetio je komitet u obrazloženju nagrade. Prema podacima OPCW-a, Sjedinjene Države do danas su ipak uništile 25 tisuća tona, što predstavlja 90 posto ukupnog kemijskog naoružanja kojeg su posjedovale, a Rusija 29.500, što predstavlja 74 posto ukupne količine. 

Nekad su se Nobelove nagrade za mir dodjeljivale zaslužnim pojedincima za njihov konkretni doprinos miru u svijetu. Danas, sve je jasnije, one su potpuno uronjene u dnevno-političke debate i dodjeljuju se više kao motivacijski čin, nego kao nagrada. Lani je to bila Europska unija, iako je Unija sa svojom idejom europskog ujedinjenja vidjela bolje dane nego što je to bilo prošle godine kada su je potresali prosvjedi zbog posvemašnje krize na kontinentu. Ove godine to je Sirija jer, ne želeći umanjivati doprinos 500-injak vrsnih stručnjaka OPCW-a, da su ih željeli nagraditi za dobar rad to su mogli učiniti u bilo kojem trenutku u prošlih 16 godina. Nagradu su dobili da ih okuraži uoči prve misije u ratnom području.

Prilično nategnuto moglo bi se konstatirati da je Nobilovu nagradu za mir ove godine dobila i Hrvatska jer je članica OPCW-a. Da se našalimo, ispravila se tako lanjska nepravda kada nam je Nobel izmakao za samo devet mjeseci, koliko nam je nedostajalo do članstva u EU. Nobela za mir dobio je zapravo i Bašar al-Asad. Sirijski režim od ponedjeljka postaje 190. članicom OPCW-a i može se spremati za svečanu dodjelu nagrade 10. prosinca u Oslu. Pod prijetnjom američkog napada, Asad je prvi put pristao uništiti svoje kemijsko oružje koje se procjenjuje na oko 1000 tona.

Druga ilustracija devalvacije nagrade je press-konferencija koju su povodom Nobela u sjedištu organizacije upriličili glavni direktor OPCW-a Ahmet Üzümcü i stručnjaci s terena. Niti jedno jedino pitanje novinara, a bilo ih je puno, nije se referiralo na nagradu i njihov dosadašnji rad. Novinari su pressicu ispravno shvatili kao jedinstvenu priliku da saznaju sve što mogu o tehničkim i, u manjoj mjeri, političkim aspektima početka inspekcije u Siriji.

Čelništvo OPCW-a, kao i prva misija na terenu, zadovoljni su dosadašnjom suradnjom Asadova režima. Posjetili su tek dvije lokacije s liste koju im je predao režim, pa još nisu u stanju procjenjivati je li Asad lažirao popis, odnosno koliko toga pokušava sakriti. Na Asadovom popisu nalaze se i postrojenja za proizvodnju i za skladištenje, potvrdili su inspektori koji bi do kraja mjeseca trebali imati jasniju sliku je li popis točan. Sljedeće godine sirijsko bi kemijsko oružje trebalo biti uništeno. Na koji će se način uništavati i hoće li se (ono što se može) transportirati za uništavanje u neku drugu zemlju - to još nije odlučeno. U prvoj fazi inspektorima je bitno verificirati popis te onemogućiti upotrebu na mjestima koje posjete. Za sada funkcioniraju na sigurnijim lokacijama, a za one opasnije, oko kojih se vode borbe, uvjete za rad inspektorima bi trebao osigurati Asad. Po mogućnosti sklapanjem primirja s protivničkim snagama, barem za vrijeme dok nobelovci ne obave svoj posao. Poslije toga borbe se, pretpostavljamo, smiju nastaviti.

Kad smo kod nobelovaca, Vladimir Putin zapravo nije imao nikakve šanse dobiti Nobela za mir zbog sprečavanja Obamine intervencije u Siriji. Službeni prijedlog Nobelovom komitetu neki ruski političari i sumnjivi aktivisti poslali su, kako su se pohvalili u medijma, 16. rujna ove godine. Nobelov komitet tvrdi da je krajnji rok za slanje kandidature 1. veljače. Putin je Nobela dakle mogao dobiti samo ako ga je netko ranije prijavio zbog njegovih drugih "iznimnih doprinosa".

Ali otkud onda nagrada OPCW-u koji tek ovih dana pod krovom UN-a ulazi u Siriju? Postoji velika mogućnost da se OPCW zbog svog napora da u potpunosti iskorijeni kemijsko oružje redovito nalazi među kandidaturama zaslužnih organizacija kojih je ove godine bilo pedesetak među ukupno pristiglih 259 kandidatura. Ali postoji također i mogućnost da je netko još prije veljače u jednom od sirijskih scenarija predvidio upravo ovakav razvoj događaja. Nobelovac Barack Obama je, podsjetimo, o upotrebi kemijskog oružja kao o "crvenoj liniji" koju Asad ne smije priječi počeo govoriti još u kolovozu prošle godine. Je li upravo ovakav razvoj događaja i planirao? Izrael će se spasiti od sirijske prijetnje kemijskim oružjem, Amerikanci neće trošiti, ni ginuti u Siriji, a Putin je zadovoljan i nahranjena ega? Sirijskim pobunjenicima izgleda preostaje da se dogovore s Asadom i zajedno iskorijene najekstremnije grupe naklonjene al- Qa'idi. U međuvremenu, do postignutog mira, sirijski civili ginu, bez obzira na sve nobelovce ovog svijeta.