Otvoreno pismo Snježane Banović gradonačelniku Zagreba

otvoreno-pismo-snjezane-banovic-gradonacelniku-zagreba-7799.jpg

Tomislav Tomašević, gradonačelnik Zagreba
Tomislav Tomašević, gradonačelnik Zagreba
Foto: 
HINA/ Edvard ŠUŠAK

Ljetni duh iz boce „Netransparent“ nema mira, izlazi na površinu i dalje: otvorim tako stranice nesretna Gavellina kazališta s friškim zapisnicima Kazališnog vijeća kad imam što i vidjeti! Samo mjesec dana nakon što ste vas troje izgovorili rečenice koje oduševljena ocijenih čistim peticama, ravnatelj Gradskog dramskog kazališta „Gavella" zaprima dopis Vaše pročelnice Višnić s prijedlogom da se organizacija Festivala svjetskog kazališta povjeri Gradskom dramskom kazalištu „Gavella"

Poštovani gradonačelniče Tomaševiću!

Prije nešto više od dva mjeseca, sa zamjenicom Danijelom Dolenec i novom pročelnicom Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Eminom Višnić, održali ste konferenciju za medije na kojoj ste predstavili nešto dosad neviđeno u našem Gradu: inicijativu zvanu Javni poziv za iskazivanje interesa za sudjelovanje u radu Radne skupine za izradu Prijedloga Plana razvoja kulture Grada Zagreba. Mojem oduševljenju nije bilo kraja, osobito kad sam od Vas čula desetljećima žuđenu rečenicu: Ne želimo ništa na području kulture raditi stihijski, nego želimo postaviti jasne ciljeve i aktivnosti na putu do tih ciljeva... Bolje ne može, rekoh, ovo je za čistu peticu!

Potom: Plan razvoja kulture Grada Zagreba je dio našeg šireg cilja... (Dolenec, opet petica!) i na kraju: Participativan pristup omogućuje najkvalitetnija rješenja u definiranju razvoja grada iz perspektive kulture i umjetnosti... (pročelnica Višnić, jasno, petica!). Tu već otvaram šampanjac jer pozvani smo svi – umjetnici, publika, stručnjaci iz područja kulture – da se javimo na spomenuti Javni poziv koji je bio otvoren dva mjeseca i na koji sam se javila, naravno.

Budući da sam prijavom izrazila volju da zaigram u najavljenoj participativnoj ulozi u procesu kreiranja prve prave kulturno-političke strategije u povijesti Zagreba, moram biti u toku sa svime što se događa u kulturi rodnoga mi grada. Pa osim što pratim sve najave programa za nadolazeću sezonu, obvezno ponedjeljkom ujutro, uz sandučić e-građanke, otvaram i zapisnike upravnih vijeća ustanova u kulturi, da mi ne promakne kakva novost.  Vjerujte, uvijek se tu nešto nađe, čisto da se ima s kim ili čim popiti prva jutarnja kavica u tjednu. Naime, u skladu s navadama bivše gradske vlasti, ljeti se često podmeću „mala“ rođačko-kumska rješenja, prečesto na rubu, nekad i izvan zakona, što je s vaše strane, dok ste bili u oporbi, osuđivano uz obećanja da će se takve negativne prakse zauvijek pospremiti u ropotarnicu, otprilike uz etiketu Bandićevo, Ljuštinino i Lovrićevo „kulturno“ nasljeđe, ne otvarati ni pod prijetnjom života!

Nažalost, taj ljetni duh iz boce „Netransparent“ nema mira, izlazi na površinu i dalje: otvorim tako stranice nesretna Gavellina kazališta s friškim zapisnicima Kazališnog vijeća kad imam što i vidjeti! Samo mjesec dana nakon što ste vas troje izgovorili rečenice koje oduševljena ocijenih čistim peticama, ravnatelj Gradskog dramskog kazališta „Gavella" zaprima dopis Vaše pročelnice Višnić s prijedlogom da se organizacija Festivala svjetskog kazališta povjeri Gradskom dramskom kazalištu „Gavella". Ravnatelj Ferenčina, miljama daleko od toga da se usprotivi takvoj glupoj ideji, prosljeđuje pismo Kazališnom vijeću zatraživši – valjda u skladu s „naputcima odozgo“ i krajnje oslabljenim položajem u odnosu na prvi mu mandat dok su njegovi još bili na vlasti – hitnu suglasnost (pazite, ne mišljenje već suglasnost!) za navedeni prijedlog za koji se brže-bolje svi fikusi KV Gavelle, na telefonskoj sjednici (plažni raspored, tako je to ljeti) jednoglasno slože da FSK uđe pod trošni krov Gavelle.

Zašto mislim da je riječ o katastrofalnom potezu pročelnice Višnić?

Za odgovor se moram vratiti dva desetljeća u prošlost. Naime, taj leteći Holandez FSK počeo je svoj izvanzakonski put davne 2003. upravo u gradskom Uredu za kulturu gdje su ga zamislili pročelnik Vaki Stojsavljević i nadređena mu (gradska) ministrica Andrea Zlatar. Kako de iure ne smiju sami provoditi svoju ideju, uvale je udruzi ITI UNESCO, a za selektora odabiru Ivicu Buljana za kojim se došlepa Dubravka Vrgoč. Pljušte novci iz gradske blagajne, ugledni inozemni gosti uvjereni su da ne postoji slično mjesto na svijetu gdje se može dignuti toliko para. No, ne lezi vraže, savez ubrzo puca pa kad Vrgoč preko Milana uđe u ZKM, ponese sa sobom i FSK: ITI je out, Vaki i Zlatar su out, njihova producentica javno zapomaže: „Vrgoč nam otima Festival!“ Kad ova pak 2014., opet voljom Milanovom, ode u HNK za intendanticu, u koferu je, logično, i FSK. Koji tako i dalje, sve do dana današnjega, ostade izvan zakona, bez registracije, bez organizacije, bez ureda, bez festivalskoga kalendara, bez mrežne stranice, ali zato s milijunskim, usto netransparentnim proračunom. Ukratko: privatno postaje gradsko pa nacionalno, već ovisno o tome kamo zaželi putovati Dubravka Vrgoč.

Primjerice, te kobne 2014. taj nas je tzv. festival, sastavljen od tek nekoliko izvedbi pobacanih po rujanskome kalendaru, koštao vratolomna dva milijuna kuna što je (pazite dobro ovo, dragi g. Gradonačelniče!) bilo pola milijuna više od cjelosezonskoga programskog financiranja kazališta Gavella uključivo i festival Gavelline večeri, 600 tisuća više od ZKM-a, 700 tisuća više od Kerempuha, gotovo pola milijuna više od Kazališta Trešnja i ZKL-a zajedno... (Ovi su podatci dostupni u arhivskim dokumentima Grada Zagreba i u Slamci spasa V. Lončar.) Da Vam ne kažem da je cijela zagrebačka plesna scena sveukupno dobila tek MALO VIŠE od FSK. A dva javna gradska kazališta za djecu s oko 120 zaposlenih i sa 6 premijernih i oko 400 repriznih naslova koje je gledalo više od 80 tisuća gledatelja, čak i MALO MANJE! Da, manje od Nečega što se rijetko predstavi s više od 4 naslova i 5-6 izvedaba, a koje vidi zanemariv broj gledatelja. Takva je logika – tisuća gore, tisuća dolje, nije beg cicija – ostala na snazi do danas što, da skratim priču, najviše govori o potpunom nedostatku kriterija i evaluacija u financiranju kulture Grada Zagreba i Ministarstva kulture koji tradicionalno obožavaju To Nešto. S tom razlikom da danas, za razliku od te 2014., proračun FSK-a možemo samo nagađati jer nije baš nigdje zapisan osim u bespućima dokumenata javne nabave HNK-a koji se redovito objavljuju u Narodnim novinama.

Vi to, poštovani g. Tomaševiću, sve znate jer u programu Možemo! lijepo piše:

U programima financiranja javnih potreba uvest ćemo jasne kriterije za dodjelu sredstava te uskladiti izvještajne zahtjeve s dodijeljenim sredstvima. 

Izvrsno, za početak, FSK bi napokon, nakon dva desetljeća, morao postati pravnom osobom kroz legalnu i transparentnu proceduru. Nije mi jasno zašto mu preko noći dajete legitimitet pritišćući kazališnog ravnatelja uplašena za svoj položaj? Poštovani gradonačelniče, da bih bila zornija, pokušat ću, čitajući vaš program rekonstruirati razgovor između pročelnice Višnić i ravnatelja „Gavelle“ Ferenčine koji se nije dogodio, a morao je:

 

Ona: Razvoju kulture pristupamo široko.

On: Ok, čiji je zapravo Festival svjetskoga kazališta?

Ona: Sustav nije demokratičan. 

On: Slažem se – kao građanin Zagreba želim znati: kako je registriran FSK i koji mu je organizacijski oblik, gdje su mu mrežne stranice? Tko je osnivač, tko ravnatelj, tko selektor, gdje mu je Statut?

Ona: Kako bismo riješili ove probleme, u sustav upravljanja gradskom kulturom uvest ćemo nove paradigme i principe.

On: Izvrsno! Tko su formalno-pravni osnivači FSK-a koji se na putu do „moje Gavelle“ i dalje odvija pod kapom HNK-a? Tko ima pravo potpisa ove godine? Na čiju blagajnu ide prihod od ulaznica?

Ona: Upravljanje gradskom kulturom dominantno obilježavaju netransparentnost i centraliziranost.

On: Ne mogu se više složiti! Da pojasnim pitanje: hoće li se s HNK-ova računa isplaćivati troškovi ovogodišnjeg festivala? Što je s onim troškovima koje će imati HNK? Kako će se honorirati rad zaposlenika HNK-a? Tko će pisati izvještaj po izvršenu programu? Dubravka Vrgoč ili Iva Hraste Sočo? Ili nitko, jer sve je tu unaprijed čisto, dapače besprijekorno – svjetski!

Ona: Kulturni je sustav klijentelistički, što za posljedicu ima okoštavanje, destimuliranje novog, zapuštenost institucija i propadanje različitih segmenata kulture u gradu.  

On: Slažem se u potpunosti i pitam: ako je taj „festival“ ipak privatan, onda ne treba biti ni pod HNK-om ni pod Gavellom. Nego pod njegovim vlasnicima, tj. osnivačima. Ako je tako, zašto ga i ove sezone opslužuje nacionalno kazalište i zašto će ga po svemu sudeći ubuduće opsluživati gradsko kazalište i prema kojemu međusobno potpisanu ugovoru, na temelju kojih dokumenata?

Ona: Utvrdit ćemo jasne stručne kriterije za izbor ravnateljica i ravnatelja, povećati odgovornost kazališnih vijeća.

On: Aha, znači nije istina da FSK kao trojanski konj ulazi u Gavellino kazalište, a da bi se, kažu, na moje mjesto uhljebila Dubravka Vrgoč?

Ona: Život nije bajka, dragi moj Ferenčina.

 

Da ne duljim: odgovorno tvrdim, gospodine gradonačelniče, da ste, podržite li ovu inicijativu svoje pročelnice oko FSK-a, izabrali omrznutu vam Stihiju, a ne obećanu i najavljenu Promjenu.

Promjena je rat, kazao je jedan veliki reformist (ne u ovoj zemlji) – rat protiv načina privređivanja i načina mišljenja, protiv stečenih privilegija i društvenog parazitizma.

Nadam se, g. Tomaševiću, da ipak nećete kapitulirati tako što ćete omogućiti „vještim“ pojedincima daljnje netransparentno privređivanje, nezakonit način rada, daljnje osiguravanje stečenih privilegija i uopće – daljnje širenje bolesti društvenog parazitizma koja je gotovo uništila naš Grad.  

I dalje u nadi i s poštovanjem,

Snježana Banović