Pravna država kao pjena od sapunice

pravna-drzava-kao-pjena-od-sapunice-1401.jpg

Je li greška u pravosuđu ili je riječ o uplitanju politike - traženje odgovora na to pitanje obilježit će i početak ove godine
Je li greška u pravosuđu ili je riječ o uplitanju politike - traženje odgovora na to pitanje obilježit će i početak ove godine
Foto: 
FaH

Jesu li dvije oprečne odluke dva suda iste nadležnosti u istoj stvari u samo 24 sata razlike zapravo signal da u Hrvatskoj pravosuđe opasno šteka?

Onako kako je većim dijelom prošla 2013. godina, nastavila se i ova 2014. – slučajem Perković. Prvo se on zvao "europski uhidbeni nalog", pa "lex Perković", onda se pretvorio u "prijetnje EU sankcijama", da bi se jesenas Vlada u zadnji čas izvukla, zatim su se uplele i "ustavne promjene", pa je sve palo u vodu, da bi sada Perković opet ostao na brisanom prostoru.

U međuvremenu, ima samo jedna novost – Zdravko Mustač, nadređeni Perkoviću u Udbi prije tridesetak godina. Za njega su mediji tek od prije koji dan počeli pokazivati veći interes jer i za njim je Njemačka poslala nalog za izručenje.

Ostalo je isto – opet slušamo potpuno suprotstavljena pravna tumačenja je li nastupila zastara za kazneni progon zbog likvidacije Stjepana Đurekovića iz 1983. godine i ponovo kreće nadmudrivanje izvršne vlasti sa zakonima i (sudskim) institucijama ove države. U svemu tome vodu mute i brojne priče nekadašnjih udbaša, ražalovanih političara, navodno autentičnih svjedoka tog vremena i promišljanja raznih analitičara.

Kulminacija se dogodila ovog četvrtka kada je Županijski sud u Velikoj Gorici odlučio da nema temelja za izručenje Zdravka Mustača zbog zastare, a samo dan ranije Županijski sud u Zagrebu potvrdio je da je nalog te iste Njemačke u slučaju Josipa Perkovića – utemeljen, i da Perković treba odgovarati pred njemačkim sudom.

Teško da građani, pa i iznadprosječno zainteresirani, mogu shvatiti zbog čega je do toga došlo. Tko je u pravu, Zagreb ili Velika Gorica? Ili oba suda? 

Je li međunarodno preuzeta obaveza, odnosno tzv. europski uhidbeni nalog "jači" od domaćih zakona, pa je u pravu zagrebački sud, ili je domaća zastara zapreka izručenju, što je rekao velikogorički sud? Ili je, ipak, riječ o dva različita slučaja? Je li Perković još uvijek aktualan zato što se na njegovu slučaju radilo u Hrvatskoj i nakon 1991. godine, pa se zastara računa od nekog kasnijeg datuma, a Mustač nikad nije bio istraživan, pa zato njegov slučaj treba staviti ad acta? Možda. Nije do kraja jasno.

Ili su možda dvije različite odluke dva suda iste nadležnosti u istoj stvari (?) u samo 24 sata razlike zapravo signal da u Hrvatskoj pravosuđe opasno šteka? Ako je tome tako, opravdano je pitanje što se događa s "običnim" sudskim sporovima koje vode N.N.-građani. Je li doista bolje voditi neki imovinski spor u Sisku, a ne u Karlovcu, tužiti poslodavca zbog otkaza radije u Splitu nego, na primjer, u Zagrebu? Nadamo se da nije tako. Zapravo, trebalo bi da nije tako. Da postoji ujednačena sudska praksa za istovjetna djela.

Što se onda dogodilo? Je li se opet umiješala politika? Ni to nije isključeno. Istog dana kada je sud u Velikoj Gorici odlučivao o (ne)izručenju Mustača osvanula je naslovnica Jutarnjeg lista s porukom neimenovanog izvora u Vladi. Skriven iza anonimnosti, a ipak dobro pozicioniran u Banskim dvorima, taj "Netko" se jako ljutio što je Županijski sud u Zagrebu dan ranije zaključio da Perkovića treba izručiti Njemačkoj. "Ova odluka je udar na državu, sudovi ne provode hrvatske zakone", objavljeno je masnim slovima. U tekstu je citat visokog Vladina izvora još žešči. Odluku zagrebačkog suda smatra "skandaloznom" nazivajući je "državnim udarom s pištoljem na vodu". To su velikogorički suci sigurno pročitali. A jesu li i primili na znanje i ravnanje – ne znamo. Nadamo se da nisu, da su odlučivali isključivo po zakonu. To bi bilo jedino ispravno.

U ovoj kakofoniji pravnih začkoljica i nejasnoća upravo je taj politički dio najopasniji. I u tumačenju bivših vremena i – još više – u tumačenju ovoga danas, današnjih zakona, međunarodnih obaveza, aktualnih i budućih sudskih odluka. A toga će u slučaju Perković-Mustač biti napretek.

Čeka nas i odluka Vrhovnog suda (za sada u slučaju Perković sigurno), možda i Ustavnog suda, a neki spominju i mogućnost da se u sve uključi i Sud EU u Luxembourgu. Zanimljivo će biti vidjeti i kako će se u svemu postaviti Državno odvjetništvo. Ono je do jučer, u ime hrvatske države, tvrdilo da je u slučaju Perković nastupila zastara, da bi danas, kada zastupa Njemačku, trebalo inzistirati da se i Perkoviću i Mustaču sudi pred njemačkim sudovima.

Ako će politika (čitaj: vlast) u svim tim pravosudnim fazama držati pravosuđu nogu u vratima i usmjeravati sudove i Državno odvjetništvo kako da rade i odlučuju, to će biti više od državnog udara s pištoljem na vodu. To će pravnu državu pretvoriti u običnu pjenu od sapunice.