Špiclov iz nogometnog sokaka

spiclov-iz-nogometnog-sokaka-1654.jpg

Šupraha, sudac čuvene utakmice Rijeka-Osijek iz 1999. godine, velikom većinom glasova izabran je za člana Izvršnog odbora HNS-a
Šupraha, sudac čuvene utakmice Rijeka-Osijek iz 1999. godine, velikom većinom glasova izabran je za člana Izvršnog odbora HNS-a
Foto: 
screenshot youtube.com

Karijera Alojzija Šuprahe dokazuje da se isplati biti 'druker' i 'cinker', posebno kada iza tebe stoje Mamić, HDZ i HNS

Tako je to kad se zvijezde zanimljivo spoje. Na dan kada je presuđeno Željku Širiću, glavi sudačke hobotnice u kojoj je bilo uobičajeno uzimati mito za "pošteno suđenje" i potom dijeliti takvu "božićnicu" kolegama na terenu, mediji su se rastrčali u potrazi za Hrvojem Malešom. Bivšim predsjednikom Hajduka koji je akciju pokrenuo, građanski hrabro stavio glavu na panj i obratio se Državnom odvjetništvu s prijavom za notorni kriminal.

Znamo kako je stvar završila: Širiću je sutkinja odrapila četiri godine zatvora, makar će do pravomoćne presude i dalje praviti društvo Šukeru i Mamiću u svečanim ložama hrvatskih stadiona, a Malešu - kojega je kompletno društvo osim Torcide ostavilo na propuhu, samog i nezaštićenog, nezaposlenog i gotovo prezrenog zbog svog moralnog čina - odala je barem formalno priznanje. Iako je, kaže, i sama svjesna da u svijetu nogometa to malo znači i da je u toj kaljuži on trajno obilježen kao "druker" i "cinker". Ovi izrazi obično se koriste u nekom drugom kontekstu i među sasvim specifičnim polusvijetom, no u "djelatnosti od posebnog državnog interesa" - kako je sport opisan čak i u hrvatskim zakonima - dobro se zna kako se kažnjava one koji se suprotstave velikom kumu.

Kako? Ne treba ni kazati, dovoljno je reći da Maleša još uvijek čuvaju policajci.

Elem, na dan kada je osječki boss formalno doznao kako će se njegova karijera razvijati idućih godina i kada je njegov splitski antipod zaslužio barem kratkotrajne pohvale javnosti, nanovo je procvjetala karijera drugog uvaženog nogometnog neimara. I nije to bilo tko: riječ je o jednom od onih dvadeset i pet ljudi koji su svjedočili na suđenju i više-manje se pravili blesavi; jednom od autora onih 14 tisuća SMS-poruka koje su se našle u Malešovu telefonu - kako je pokazalo temeljito vještačenje - baš ni u jednoj od njih nije se našla barem jedna pohvalna riječ ili čestitka za raskrinkavanje mafije, a da joj je autor netko tko se bavi nogometom.

Pa ni njegova.

Ne, kažemo, ovog utorka zvjezdani uzlet nije doživio bilo tko iz te zanimljive bratije, nego naprotiv - čovjek kojemu se Hrvoje Maleš prvome požalio kad je shvatio da suci kradu njegov klub. I on mu je, kako lijepo stoji u svjedočenju, savjetovao da se "nađe sa Širićem i riješi taj problem". Dakle, prva i direktna veza.

Dame i gospodo, predstavljamo vam Alojzija Šuprahu.

Čovjek je ovog tjedna službeno postao jedini splitski kandidat za člana Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza, dakle nove vlade Davora Šukera koja će biti izabrana kroz mjesec dana. Dogodilo se to na manje eksponiranom i naizgled nezanimljivom sastanku Nogometnog saveza Splitsko-dalmatinske županije, gdje je Šupraha nadmoćno pobijedio kandidata koji je smatran nešto logičnijim izborom. Predsjednika Hajduka Marina Brbića.

S lakoćom, ponavljamo: rezultat glasovanja je bio 12 naprema 3, a naš junak je - nakon što je nasamario očito naivno vodstvo Hajduka i ipak se osobno kandidirao - pobrao glasove čudnovatog društva sastavljenog od predstavnika nogometnih giganata poput Tekstilca iz Sinja, GOŠK-a iz Kaštel Gomilice, Spinuta iz Splita i Kamena iz Ivanbegovine. Tu ekipu malo što spaja osim članske iskaznice HDZ-a, stranke koja je i dosad vješto upravljala brojnim nogometnim klubićima i preko njih nogometom u ovoj županiji. Da ne bi bilo zabune, glas za Šuprahu dalo je i Dugopolje, klub kojemu je na čelu osobno HDZ-ov župan Zlatko Ževrnja. Pa Davor Pavić, njegov glasnogovornik. Pa još i Mijo Mimica, zamjenik donedavnog bizarnoga gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića. Iz HDZ-a, naravno.

A zlu ne trebalo, i Šupraha je glasao sam za sebe.

Uglavnom, ni Brbić ni Hajduk nisu imali nikakve šanse i ostala im je gorka spoznaja da im se, dok se na svim frontovima bore s nogometnom kaljužom, kod kuće baškari izdajnička sorta. I da uhodani Mamićev stroj i dalje otvoreno podržava HDZ, stranka koja se u tome i dosad pošteno iskazala. Pa čak i njezini članovi koji se busaju u svoja hajdučka srca ili su čak bili glasnogovornici kluba, poput tog Pavića.

I da, eto, Hrvatski nogometni savez ne samo da neće upristojiti, nego na njegova vrata još neko vrijeme neće moći ni pokucati.

No, vratimo se našem junaku Alojziju Šuprahi. Stariji čitatelji i pasionirani ljubitelji nogometa, ako takvih još uopće ima, na spomen ovog imena sjetit će se jednog mitskog događaja iz kasne faze tuđmanizma. Utakmice između Rijeke i Osijeka na Kantridi, one čuvene namještaljke koja je umirućoj Croatiji kao najhrvatskijem i najkatoličkijem klubu u galaktici i umirućem predsjedniku kao njezinu najvećem navijaču podarila još jednu titulu prvaka.

Kasnije će se pokazati da je prste u svemu imala tajna policija, pa je i logično da je glavni sudac te utakmice bio baš Šupraha - šef splitskog centra SZUP-a. Uostalom, isti se centar već prije pokazao korisnim za režim: tajno je uhodio, špijunirao i snimao neposlušne novinare i tako valjda dao doprinos mladoj hrvatskoj demokraciji.

Službu je ubrzo napustio - i to ne zbog sramotne epizode u špijunskoj karijeri, nego, kako tvrde zli jezici, stanovitih financijskih malverzacija - pa je morao prekršiti ono pravilo da je "jednom špiclov, uvijek špiclov". Počeo je, naime, djelovati u javnosti. Najprije se nakratko skrasio u splitskoj gradskoj vlasti, a onda napokon i u raju za HDZ-ove uhljebe. Splitsko-dalmatinskoj županiji. Trosobni stan bivšeg vojnog lica već je ionako bio dodijeljen.

Taj dio Šuprahina životopisa ne vrijedi prepričavati jer ničega vrijednog spomena ondje ni nema, osim eventualno podatka da je sve vrijeme ubirao lijepu plaćicu za mahom nevidljive, savjetničke poslove. Uostalom, imao je drugih briga: u to doba bio je aktivan u nogometnim organizacijama kao sudac, kontrolor suđenja i vrag će ga znati što još, uglavnom dio kotačića mašinerije kojom je, kako znamo, cijelo vrijeme manevrirao baš taj notorni Željko Širić.

Pa nije ni čudo da je HDZ-ovu županu danas formalno savjetnik za - sport.

Vrijedi kazati da se posljednjih godina nešto pritajio, valjda čekajući da sa sebe otrese stigmu režimskog špijuna i sudionika najeksponiranije sportske pljačke u hrvatskoj povijesti, no ambicije su ipak na kraju prevladale. Najprije se ukazao na ekranima u ulozi "oka sokolova", gdje i danas velevažno baljezga o "slobodnoj sudačkoj procjeni" u aktualnim nogometnim krađama, a sada, evo, našeg povjesničara umjetnosti po struci čeka mjesto i u Šukerovoj nogometnoj vladi.

Mašala.

I onda kažite da Hrvoje Maleš nije jedan najobičniji druker.