Tri za jedan: Tvornički pogon pulskog Sajma knjiga

U petak, 4.lipnja, točno u podne u pulskoj Ulici svetog Teodora bit će svečano i iz trećeg puta otvoren Sajam knjiga i autora – Sa(n)jam knjige u Istri. Nisu, da ne bude zabune, prva dva otvaranja prekidana zbog kiše ili kakvog sličnog razloga koji manifestacije na otvorenom pretvara u užas za organizatore i razočarenje za publiku. Oba ta nesuđena programa na čijem je kraju trebalo reći da je Sajam počeo, imali su svoj termin, lokaciju, spisak sudionika i sudionica i blokadu Stožera Civilne zaštite. Trećeg će, međutim, biti sve i da, kako kažu organizatorice, „sjekire padaju“.

Početak prosinca četvrt je stoljeća bio uobičajeni termin za manifestaciju koja knjige ne prodaje poput banana i druge robe široke potrošnje, a autore i autorice pazi jednako i bez obzira jesu li kandidirani za, recimo, Nobelovu nagradu za književnost, da li su je već dobili ili su tek debitirali sa knjigom kratkih priča skromnog tiraža i dva prikaza u književnim časopisima i na specijaliziranim portalima.

Prije godinu dana, možda koji dan manje, premijer Andrej Plenković je rekao kako su njegova Vlada i HDZ pobijedili koronu, broj novooboljelih u Hrvatskoj je bio kao u Istri inače, turistički djelatnici su se nadali da će, ipak, netko doći na sunčanje, kupanje i u apartman sa klimom i wi-fijem i planiranje 26. Sajma knjiga u uobičajenom terminu se činilo - prirodnim. Istina, već je bilo jasno da su, kako se to u domoljubno-patetičnom zanosu kaže, rane - one od covida-19 – preduboke i da postpandemijsko vrijeme neće biti navlas isto onome iz 2019. ili 2016., pa je iz epidemiološko-financijskih razloga promijenjena lokacija Sajma: knjige su, zajedno s programima, preseljene iz Doma hrvatskih branitelja u Arheološki muzej Istre, odnosno Galeriju Sveta srca i oko nje.

Sve drugo, od programa, plakata, kataloga, najavnih spotova... bilo je spremno da Sajam u nekom čudnom obliku, ni novonormalnom ni uobičajenom, počne; da preživi nove običaje i pravila, on-line supstitucije i nastupe na kojima publiku i autore povezuje internet a dijele kilometri. E onda je, samo pola godine nakon objave pobjede nad covidom-19, živahni azijski virus prešao u kontraofenzivu - tisuće novooboljelih svakoga dana obesmislile su bilo kakav pokušaj simulacije života.

„I sada sam ponosna na način na koji je ekipa Sajma to podnijela. Riječ je o trenutku koji najbolje mogu prepoznati sportaši. Spremaš se u tišini godinu dana za svoje najvažnije natjecanje, u formi si, nadomak si važnog rekorda, a onda ti netko kaže, kada si već u avionu prema borilištu, natjecanje se otkazuje. Ekipa Sajma ponijela se sportski, rekla bih po pradavnim olimpijskim zakonima. Ugasili smo bez suze velika svjetla već gotovog Sajma i odmah krenuli raditi novi, imaginarni Sajam za koji nismo znali kada će se dogoditi. Nismo, međutim, mogli naslutiti da nećemo moći ponoviti već napravljeni Sajam. Cijela priča koju smo stvorili za prosinac, od vizualnog identiteta pa do one tematske crvene niti koja obilježava svaki Sajam, nestala je. Jedini temelj koji nam je ostao bio je kostur programa“, kazala je direktorica Sajma, Magdalena Vodopija.

Drugi nesuđeni sajamski termin bio je krajem svibnja: sve je govorilo kako opet ulazimo u fazu u kojoj bi netko mogao, samo da nema iskustva sa Plenkovićevim trijumfalizmom, reći da je virus pobijeđen; točnije u period zimmer freia u kojem ne smijemo biti bolesni, a moramo gostoljubivi. I opet je ono najvažnije bilo spremno - znali su se, dakle, mjesto, vrijeme, program, sudionici i sudionice i da, odlukom organizatora Sajam je preformuliran i preformatiran u festival sa prodajnim dijelom ustrojenim kao i bilo koja knjižara ili dućan sa sportskom opremom. No, produljenje epidemioloških mjera značilo je i mogućnost da se programi održavaju pred manje publike nego što bi je bilo na koncertu eksperimentalnog jazza u Dicmu, a ona, publika, u Puli je jednako važna kao i najvažniji gosti.

„U poslu produkcije, gdje su točno i kvalitetno planiranje od ključne važnosti, raditi u konstantnoj neizvjesnosti čudno je i neprirodno. Posebno je teško prihvatiti činjenicu da sve što ste odlučili i pomno doradili odjednom se, treći, četvrti put sruši kao kula od karata. Tome je svakako, i najvećim dijelom, pridonijelo neimanje stalnog i sigurnog mjesta održavanja pa je svaki novi termin i svako novo planiranje donosilo i izmjene u cjelokupnoj postavci i konceptu projekta. Najveći je izazov svakako pomiriti želju da se Sajam knjiga održi u punom sjaju, da zadrži svoju prepoznatljivu atmosferu i pruži kvalitetan literarni i umjetnički sadržaj široj publici, sa sviješću da su okupljanja rizična i s mjerama koje su na snazi i koje podržavamo, ali koje su zapravo dijametralno suprotne s prirodnom našeg projekta“, kaže Emina Popović Sterpin, glavna producentica Sajma koji je, sada i službeno, prvo festival.

Suštinski, sve ovo vrijeme Sajam je upravo to i bio svojim konceptom, podjelom elemenata po važnosti i fokusom na pisce i spisateljice, a ne na trgovinu na veliko. „Sajam je sajam i tako ga treba i zvati. No, Sajam je od samih početaka imao neki festivalski štih. Bila je pomalo zbunjujuća ta dvostrukost identiteta Sajma, koji je i sajam i Pulski festival knjiga i autora. Ovakvom se dosjetkom dobila prepoznatljivost ujedinjena u jednu riječ za obje stvari jer podnaslovi su rijetko kada dobro rješenje za direktnu komunikaciju, a i zašto bi se jedan festival zvao Sajam? Na kraju, svojim djelovanjem i životom Sa(n)jam je sam sebe najbolje opisao“, rekao je Mauricio Ferlin, pulski umjetnik i dizajner koji je većinu sajamskih izdanja vizualno definirao i oblikovao.

Uglavnom, u petak, 4.lipnja, točno u podne u pulskoj Ulici svetog Teodora neće biti otvoren 26. Sajam knjiga i autora – Sa(n)jam knjige u Istri samo ako ga zastave nuklearni rat, razorni potres ili cunami. I sve će, opet, biti kao nekada, samo – kako bi rekao bosanskohercegovački pjesnik i scenarist Abdulah Sidran – ni nalik.

Prije svega, Sajam se neće održati na uobičajenom mjestu, u Domu hrvatskih branitelja, već u otvorenim i zatvorenim prostorima nekadašnje „Arena trikotaže“, velike pulske konfekcijske tvrtke koju je, kao puno toga, pojela tranzicija u uspješnom i sveopćem prelasku iz nečega u ništa. Nekadašnja krojačnica pretvorena je u sajamsku knjižaru od oko 450 četvornih metara i tu će, plus na sedam vanjskih štandova, oko 250 nakladnika izložiti 30.000 naslova! Programi će se, pak, odvijati u današnjem Shipyard Pubu, više vani nego unutra, i sa preko 100 sudionika i sudionica.

Dva su centralna sajamska programa i dvije su velike, književne zvijezde ove godine u Puli. „Poezija liječi“ fokusiran je na suvremenu hrvatsku poeziju, ali i slavenske klasike, a stihove će, osim pjesnika i pjesnikinja, govoriti i članovi ansambla HNK Zagreb na performansima od kojih jedan režira Ivica Buljan. Drugi istaknuti program nosi naziv „Nova lica Pule“ i u njemu sudjeluju, uz neke debitante, i etablirani autori i autorice koji do sada, bez obzira na status na ovdašnjoj i regionalnoj književnoj sceni, nisu sudjelovali na Sajmu. Među njima su i veliki, važni i nerijetko zapostavljeni pjesnik Petar Gudelj, te dvostruki dobitnike NIN-ove nagrade i vjerojatno najbolji pisac srpskog jezika, Svetislav Basara. On će u Istri predstaviti hrvatsko izdanje romana „Kontraendorfin“ u izdanju „24sata“.

Sve je, dakle, po treći puta za redom spremno za 26. Sajam knjiga i autora – Sa(n)jam knjige u Istri i sve što treba da se ne desi su nuklearni rat, razorni potres i cunami. Sjekire, ako baš moraju, eto, neka padaju.      

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu

tri-za-jedan-tvornicki-pogon-pulskog-sajma-knjiga-7560-10247.jpg

Kreće festival koji knjige ne prodaje poput banana i druge robe široke potrošnje, a autore i autorice pazi jednako bez obzira jesu li kandidirani za Nobelovu nagradu za književnost, da li su je već dobili ili su tek debitirali s knjigom kratkih priča skromnog tiraža. Na fotografiji Magdalena Vodopija
Kreće festival koji knjige ne prodaje poput banana i druge robe široke potrošnje, a autore i autorice pazi jednako bez obzira jesu li kandidirani za Nobelovu nagradu za književnost, da li su je već dobili ili su tek debitirali s knjigom kratkih priča skromnog tiraža. Na fotografiji Magdalena Vodopija
Foto: 
Facebook - Sanjam knjige U Istri