U prosvjed idu i blokirani, koji su se otvoreno svrstali uz HDZ jer od Milanovića i Josipovića nisu dobili ništa

Sudeći po Prijedlogu zakona o stečaju potrošača, koji je na svojim internetskim stranicama nedavno objavilo Ministarstvo pravosuđa s ciljem da ga nakon javne rasprave koja traje do kraja ovog mjeseca što prije pošalje u Sabor da bi na snagu stupio 1. srpnja, vlada Zorana Milanovića i dalje je nesvjesna situacije u kojoj se nalazi više od milijun građana (više od 322.000 blokiranih i članova njihovih obitelji). Jednako kao i lani, kada su prvi put pisali ovaj zakon, čije se donošenje produljilo jer je morao biti usklađen s institutima i načelima stečajnog prava iz Stečajnog zakona (nejasno je zašto to odmah nisu napravili), građane koji su blokirani zbog gubitka posla, dugogodišnje recesije i Ovršnog zakona, koji je HDZ donio 2010. godine, Vlada smatra jedinim krivcima što su se našli u takvom položaju.

Posljedica Ovršnog zakona, koji je, doduše, nedavno sitno korigiran, ta je da su, dok se kroz blokadu tekućeg računa namiruje jedan vjerovnik, svi drugi na čekanju. Za to se vrijeme uredno računaju zatezne kamate i druge naknade, čime se neprestano uvećava početni dug i građane dovodi u situaciju da ga ne mogu platiti. Tim će se građanima, bude li zakon o stečaju potrošača usvojen, oduzeti poslovna sposobnost, o svakoj kuni koju zarade odlučivat će stečajni povjerenici u razdoblju od dvije do pet godina, povjerenike neće imati tko nadgledati jer nisu predviđeni mehanizmi njihove kontrole, a dužnici – ako i prežive s 800 kuna na mjesec, koliko se predviđa da je ljudima dovoljno ostaviti za život – opet mogu ostati bez svega što imaju, a pitanje je i hoće li im itko oprostiti što od dugova.

Zakon bez analize

Sve ovisi o diskrecijskoj ocjeni vjerovnika i sudova. Povjerenici, jednako kao i u prvom prijedlogu zakona, bit će posebno nagrađeni budu li brzo rasprodali imovinu dužnika.

„Teško je komentirati prijedlog zakona za čije donošenje ne postoje javno dostupne relevantne informacije kao što su prosječna zaduženost, prosječni prihodi dijela stanovništva koje tereti takva zaduženost te prosječni rokovi dospijeća obaveza“, kaže zagrebački odvjetnik Alan Sorić, koji od početka s Forum.tm-om prati donošenje ovog zakona.  

Ne samo da Ministarstvo nije napravilo temeljitu analizu koja bi inače bila potrebna da bi se mogao donijeti zakon koji bi trebao ići u prilog i građana i vjerovnika, nego se čak nije potrudilo ni da dozna pravi broj blokiranih, pa u prijedlogu navodi onaj od sredine prošle godine, a za situaciju u kojoj su se našli blokirani – krivi ni manje ni više nego svjetsku gospodarsku krizu. Ni riječi o tome da su mnoge zemlje već odavno izašle iz recesije, a da je Hrvatska među najgorima u Europi te da značajnog rasta i većeg zapošljavanja neće biti još najmanje dvije do tri godine.

Sorić dodaje i da se u obrazloženju zakonskog prijedloga spominje prevencija i otklanjanje negativnih posljedica prezaduženosti građana, no sam tekst sadrži vrlo malo elemenata koji sadrže mogućnost prevencije.

„Kao i kod svih ostalih propisa koji reguliraju ovu materiju, i ovdje je riječ samo o saniranju, i to neadekvatnom, posljedica. Skraćivanje vremena nadzora sa sedam na pet godina izmjena je koja je u interesu vjerovnika, ali se bojim da gospodarska realnost neće u takvom skraćenom vremenu omogućiti namirenje vjerovnika“, ocijenio je.

Također smatra da će provođenje izvansudskih nagodbi u Fini, koje se mogu provesti prije proglašenja stečaja, smanjiti razinu pravne zaštite građana, a sve pod izgovorom smanjenja troškova i ubrzanja postupaka. Ističe i da je predviđeni rok za stupanje na snagu ovog zakona prekratak jer se u tri do četiri mjeseca ne mogu osposobiti oni koji bi trebali sudjelovati u postupku.

Riješiti uzrok, a ne posljedicu

„Pretpostavka je da je riječ o potencijalno vrlo velikom broju postupaka koji će zahtijevati odgovarajuću infrastrukturu i osposobljenost osoba koje će biti uključene u provedbu zakona. Budući da predlagatelj smatra da za provedbu zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu, očito je kako će izostati nužna edukacija i infrastrukturna opremljenost“, uočio je, između ostalog, Sorić te ocijenio da je prijedlog jednako loš kao i onaj prvi, o kojem smo pisali lani, a može se pročitati ovdje.

Dodao je i da zakon neće riješiti nijedan od problema, odnosno da neće dovesti do namirenja vjerovnika i rasterećenja dužnika, osim u rijetkim i iznimnim slučajevima.

„Imajući u vidu sve navedeno, moja bi sugestija bila da se rješenje tih problema potraži u njihovu ishodištu, a to su realno niske neto plaće i realno visoke bruto plaće, što ne pogoduje zapošljavanju i dovodi značajan broj građana u situaciju u kojoj više ne mogu podmirivati ni  najnužnije životne troškove. Smatram da bi se smanjenjem poreznog opterećenja, bez intervencije u postojeće propise koji se odnose na podmirenje obveza, a koji dosljedno slijede načela europskog obveznog prava koja postoje već tisućljećima, postigli mnogo bolji učinci“, zaključio je.

Valja podsjetiti da je Vlada Zorana Milanovića gotovo tri godine potpuno ignorirala problem sada već više od 322.000 blokiranih građana koji su se u tom položaju našli najviše zbog gubitka posla i nemogućnosti da pronađu novi posao s pristojnim primanjima. Njihov je dug premašio dug  poduzetnika i iznosi više 30 milijardi kuna. U međuvremenu je, podsjećamo, kroz predstečajne nagodbe poduzetnicima, među kojima ima i onih s kriminalnim dosjeom, oprošteno na stotine milijuna kuna duga, a sve s opravdanjem da će nastaviti raditi i zadržati zaposlene, što se uglavnom nije dogodilo.

Dugovi su, nešto više od 12 milijuna kuna, oprošteni i braniteljima koji su koristili HBOR-ov program zapošljavanja razvojačenih pripadnika HV-a, i to vrlo brzo nakon podizanja šatora u Savskoj 66 u Zagrebu. Uz to, dok tečaj nezaustavljivo sklizi prema osam kuna za euro, limitiran je rast švicarskog franka, što ide u prilog i onima koji su nekretninu kupili za iznajmljivanje i daljnju preprodaju, odnosno onima koji ga nisu podigli za prvu i jedinu nekretninu.

Socijalni model stanovanja

U uvjetima apsolutne socijalne nesigurnosti građana (novi posao je teško pronaći, a zaštita države za vrijeme nezaposlenosti je gotovo nikakva), izmijenjen je i Zakon o radu kojim je potpuno ukinuta bilo kakva sigurnost kod zapošljavanja, a kroz stručno osposobljavanje mladih i dodatno snižena cijena rada. Kao što je bilo za očekivati, ništa od toga nije pomoglo izlasku iz recesije, a razlike između onih krajnje osiromašenih i bogatih dodatno su se produbile. Više od milijun građana (blokirani i članovi njihovih obitelji), ali ne samo oni nego i oni koji imaju primanja (plaće i mirovine) oko 3000 kuna (gotovo 70 posto građana ima takva primanja), u iznimno je teškoj situaciji. Indikator stvarnog stanja je i broj slobodnih radnih mjesta (11.528), dok je broj nezaposlenih viši od 330.000. Stopu rizika od siromaštva donekle spašavaju socijalni transferi i mirovine, inače bi iznosila 45,2 posto. Ili, još slikovitije, Hrvatska je po nezaposlenosti i siromaštvu odmah iza Grčke, koja danas, provodeći mjere posljednjih godina slične onima naše Vlade i njezinih prethodnika, za posljedicu ima humanitarnu katastrofu i rast fašizma (neonacistička stranka Zlatna zora treća je po snazi u grčkom parlamentu).

Nadalje, ni ova se Vlada, jednako kao i sve prethodne, nije potrudila uvesti model socijalnog stanovanja (iznajmljivanje državnih i gradskih stanova po zaštićenoj najamnini). Takav model uobičajen je u razvijenim državama „truloga“ kapitalizma i odgovor je zašto u tim državama nema dužničkog ropstva kao u zemljama poput Hrvatske. Spomenuti model kod nas se sada tek najavljuje i ponegdje uvodi na kapaljku, a dok stvarno zaživi, proći će godine, i to pod uvjetom da sljedeća vlada to ne poništi. Ti stanovi, inače, valja i to reći, trenutačno nisu dostupni blokiranima jer za natjecanje za takav stan potrebno je uplatiti jamčevinu i osigurati tromjesečnu najamninu.

Blokiranih se u ovoj izbornoj godini sjetila tek ministrica mladih i socijalne politike Milanka Opačić, ali ne zbog toga da bi svima pomogla nego samo onima za koje ona misli da su najugroženiji te im već više mjeseci dogovara oprost dugova. Uz pomoć američkog PR-stručnjaka, njezin je izum fino upakiran i izreklamiran na stranim TV-postajama, a u nekim nesretnim državicama kao što je Hrvatska doživljen je i kao izum koji bi se možda mogao primijeniti i kod njih.

Oni koji se nisu našli u ministričinoj milosti, a to su, na primjer, svi oni koji rade, a ne primaju plaću, čiji prihod po članu domaćinstva iznosi 1255, a ne 1250 kuna (ovaj drugi je uvjet da vas ministrica smatra siromašnima) ili oni kojima je godina dana blokade računa bila na 1. listopada, a ne 30. rujna 2014. – svoj su glas, po naputku predsjednice udruge Blokiranih Miriam Kervatin, dali novoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. I to je glavni razlog što je ona pobijedila, a ne samo bojkot izbora glasača Živog zida te drugih stranaka koji nisu imali za koga glasati.

Kervatin, koju su Milanović i Ivo Josipović redovno ignorirali, pozvala je članove udruge koji su spremni izaći na masovne prosvjede da potvrde sudjelovanje. Osim identifikacijskih podataka, traži se i OIB prosvjednika. Slijede, dakle, prosvjedi u režiji ljudi koji više nemaju što izgubiti i s kojima je, više nego ikad, lako manipulirati i svašta im obećavati. Vrijeme se proljepšava, prosvjednicima čak neće trebati ni šator, a epilog svega lako je zamisliti. Sljedeće parlamentarne izbore dobit će oni koji blokiranima uspiju najviše toga obećati. Pritom čak neće biti važno hoće li se to doista i ispuniti.