Bez prava žalbe

Bebić i Rohatinski raspolažu sa funkcijama kao sa svojom prćijom

Petak 21.Listopad 2011.

U sutonu političke karijere, iskoristivši što se dalo, Bebić je shvatio kako, iznimno, može imati i mišljenje iza kojega stoji

Izdanje

Broj 6, 21.10.2011

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Otkako je Luka Bebić odlučio politici reći zbogom, skinuo je sa sebe odijelo “barba Luke” da bi se ogrnuo plaštom pravednika i u očima javnosti, pa i oporbene, samo što nije postao jedan od moralnih stupova aktualne vlasti. Simpatije je pridobio već kad se Vladimir Šeks posvađao s njim. Kad je pukla priča o hadezeovim crnim fondovima mediji se nisu čudili što Bebić ne zna što mu je kćer radila u HDZ-u i je li koga isplaćivala jer normalno je da stranačke kolege o tome ne pričaju u obiteljskom krugu, a ionako je tada naglasak bio na tomu kako je nemoguće da u HDZ-u nitko ništa nije znao. Rasterećen političke budućnosti “najdosadniji političar”, “čovjek bez svojstava”, “vječni vojnik partije” i kako ga sve nisu zvali, čak si je mogao priuštiti da kaže kako se u životu i politici puno puta događa da čovjek ima mišljenje iza kojeg ne stoji. Kako se nekoć tretiralo takve koji jedno misle, drugo govore, a treće rade, on je još ispao mudar, iskren, što reći, nego moralna vertikala dostojna funkcije koju obnaša!? Završni čin te metamorfoze “barba Luke” u “apolitičnu ljudinu” dogodila se Bebićevim iskazivanjem lojalnosti prijatelju čak i pod cijenu okretanja leđa stranci, državi i pravdi kojima je desetljećima tako vjerno služio. Doduše, jesu i oni njemu poslužili. Iskoristivši što se moglo, u sutonu političke karijere Bebić je shvatio da se u životu i politici iznimno može dogoditi da čovjek ima i mišljenje iza kojeg stoji! Ali, odlučivši se za taj životni iskorak Bebić nije mogao pobjeći od svoje prirode te je po tko zna koji put pomiješao privatno i javno. Svaka čast Luki Bebiću na lojalnosti prijatelju u nevolji. Ali, otkud mu pravo da u to prijateljstvo kao svoju prćiju uloži i funkciju predsjednika Sabora, odnosno da saborsku logistiku zloupotrebljava do te mjere da Ured predsjednika Sabora objašnjava kako je građanin Luka Bebić za svoga prijatelja kadar biti čak i sakupljač “perja”!? Dao je priliku Sanaderovu odvjetniku da javno tumači kako je predsjednik Sabora uložio i svoj ugled kao jamstvo da bivši premijer neće pobjeći. Čak i da je prethodno dao ostavku, predsjednik Sabora zbog digniteta te funkcije to nije smio učiniti. Jednako kao što guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski na političke ponude, pa i sada kad mu se navodno nudi pozicija u ekonomskom savjetu potencijalnog budućeg premijera, ne bi smio uzvraćati svojom mantrom kako su po isteku njegova mandata sve opcije otvorene. Nisu, i ne bi smjele biti! To bi značilo da sada stvara samo privid neovisnosti svoje institucije. Jer, kako da sada znamo je li samo dan ranije govoreći u povodu subotnjih prosvjeda u svijetu i kod nas - kako je revolt protiv banaka i fondova opravdan, odnosno kako bi svim djelatnostima koje ostvaruju velike prinose trebalo oporezivati dividende - i dalje bio guverner, ili već i dio te buduće opcije. Uzgred, prije godinu dana bio je prilično rezerviran prema ideji o državnom ataku na banke. Pitanje je i bi li se takvo što guverner usudio reći dok mu je supruga, naravno bez njegova znanja, rješavala temeljno egzistencijalno pitanje u poslovnom odnosu upravo s djelatnošću koja ostvaruje velike prinose, i to kako tvrdi hadezeov ekonomist Goran Marić, baš zahvaljujući monetarnoj politici HNB-a koja godinama potiče uvoz. No, višegodišnje idoliziranje čuvara kune potpuno je prigušilo prigovore o guvernerovu zatajenu sukobu interesa. I neovisnost pravosuđa* iznimno je nježna biljka i Bebićev angažman makar i samo na tomu da se Sanader brani sa slobode, u očima pravosuđa i javnosti može se tumačiti kao pritisak. Bebić ne može pomoći svojim prijateljima, a da to bude samo prijateljska gesta. Kako to koincidira s njegovim odricanjem od politike, mučan dojam koji time ostavlja još je izraženiji. Gotovo sav svoj radni vijek Bebić je u politici, a nije naučio kako je ulaskom u nju morao zaboraviti na prijatelje, rodbinu... , Osobito ako se prihvati državne funkcije. U tome i jest težina politike i gotovo jedini razlog zbog kojeg bi se mogle pravdati neke od bezobrazno obilnih privilegija koje je upravo on kao prvoborac tako zdušno branio. I vladajući i oporba sada su svjesni značaja javne funkcije, ali to je sve. Da je išta ostalo od političke časti i morala, Bebić bi (dakako, što vrijedi i za zastupnike Jerka Rošina i Marija Zubovića) sam zaštitio Sabor, ali kad za to nema snage ni “njegova” stranka koju je eto pet do 12 bio spreman zbog “Zorroa osvetnika” uvaliti i u katastrofalan rizik, onda bi barem oporba trebala inzistirati barem na prividu da je Sabor iznad pojedinca čak i kad je riječ o takvom političkom “divu”.

Povezani članci