Željko Jovanović

HNS je danas kao nekad HDZ: kaljuža koju ćemo isušiti

Piše

Igor Flak

fotografija

Petar Glebov / Pixsell
Petak 30.Prosinac 2011.

Kaznenom odgovornošću neka se bavi Uskok, ali moralna odgovornost tvoraca ovoga stanja u nogometu traži odmah ostavke

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Samo je Radimir Čačić u novoj vladi bio eksponiraniji u prvom tjednu njezina mandata od Željka Jovanovića. Taj riječki liječnik i ekonomist po struci, novi ministar znanosti, obrazovanja i sporta na stranice dnevnih novina dospio je zahvaljujući tome što je najavio da će se obračunati sa Zdravkom Mamićem. Želi da hrvatski sport vode pošteni i čestiti ljudi.

f: Proglasili ste HDZ zločinačkom organizacijom, Zašto?

Vrh HDZ-a je u proteklih osam godina osmislio, organizirao i proveo poduhvat koji je imao samo jedan zadatak: izvući što više novca iz proračuna, državnih i privatnih tvrtki, a za financiranje osobnih potreba stranačkih dužnosnika koji su kupovali nekretnine, tvrtke, novinare, medije, estradne zvijezde, čak i svećenike. Zbog toga su propadala radna mjesta, nestajali novci za plaće i mirovine, za gradnju škola i vrtića, za smanjenje listi čekanja u bolnicama - počeo je konkretno i vrlo srčano Željko Jovanović, novi ministar znanosti, obrazovanja i sporta.

f: Da li biste mogli HDZ komparirati s Hrvatskim nogometnim savezom?

U nogometnom savezu kao i u vrhu hrvatske politike afera za aferom traje već godinama, a ništa se ne mijenja. Sprega pojedinih moćnika i dijela političara stvara krug nedodirljivih “sportskih funkcionera” kojima se svi klanjaju i tu je ta paralela između vrha HDZ-a i vrha Hrvatskog nogometnog saveza. Prema tome, vrh HNS-a ima društvenu, moralnu i kaznenu odgovornost. Kaznenom odgovornošću neka se bavi uskočka vertikala, a moralna i društvena odgovornost tvoraca takvog stanja u nogometu zahtijeva trenutačne ostavke.

f: Da li će u vašem mandatu Vlatko Marković i Zdravko Mamić napustiti hrvatski nogomet? Ako da, u kojem ćete vi dijelu sudjelovati?

Posljednji događaji u hrvatskom nogometu, zaključno sa skupštinom HNS pokazuju da čelnici nogometnog saveza nisu svjesni svoje odgovornosti za krizu hrvatskog nogometa u svim dijelovima nogometne organizacije, a sve već godinama uspješno skrivaju iza uspjeha reprezentacije. Svima je jasno da je unutar nogometa stvorena zdrava grupa nezadovoljnika čije će aktivnosti poput grude snijega postati lavina što će očistiti prljavštinu u nogometnom savezu. Politika i političari ni na koji način neće raditi pritisak na hrvatski nogomet, osim inzistiranja na poštivanju hrvatskih zakona i propisa.

f: Mislite li da se Zdravko Mamić ponašao kao diktator? Da li bi njegov odlazak iz Dinama i nogometa početak nekih novih, poštenijih i zdravijih odnosa u sportu?

U nogometu, ali i ostalim sportovima ogromna većina sportskih djelatnika, volontera, profesionalaca i naravno, sportaša, teškim i mukotrpnim radom, ostvaruje vrhunske sportske rezultate. Oko svih sportskih klubova i sportskih saveza postoje pojedinci i manjine kojima je osobni interes na prvom mjestu, a sport i sportaše koriste za osobnu promociju i bogaćenje. Upravo vrhunski sportaši, po završetku aktivne sportske karijere, preuzimanjem čelnih pozicija u upravama sportskih klubova i sportskih saveza, mogu osigurati poštenije i zdravije odnose u sportu.

f: Hoće li novo “prijateljstvo” premijera Milanovića i zagrebačkog gradonačelnika Bandića, inače svih ovih godina Mamićeva zaštitnika, poremetiti vaše planove da Mamić napusti hrvatski sport?

Zoran Milanović, kao novi hrvatski premijer garancija je pozitivnih promjena u hrvatskom društvu. Zajedno sa svojim najbližim suradnicima, novom Vladom i saborskom većinom pred nama su četiri godine rada u kojima ćemo vratiti vjeru u politiku, povjerenje u političare i nadu u kvalitetniji život u Hrvatskoj. Ako znamo da je u zdravom tijelu zdrav duh, tvrdim da će uz kulturu poštenja, kulturu rada, kulturu znanja, upravo kultura sporta biti prepoznatljiv znak uspjeha Zorana Milanovića i njegove Vlade.

f: Spominjali ste Zvonimira Bobana. Jeste li osobno razgovarali proteklih dana s legendarnim kapetanom Vatrenih?

Zvonimir Boban je samo jedan u nizu vrhunskih sportaša s kojima sam razgovarao o stanju u hrvatskom sportu proteklih tjedana, ne samo o nogometu. Veseli me podrška koju sam dobio od svih njih da zajedno stvorimo jedan kvalitetan zakonodavni okvir koji će sport vratiti sportašima. Odmah su spremni pomoći Alvaro Načinović, Aramis Naglić, Valter Matošević, Snježana Pejčič, Samir Barač, Mirza Džomba, uz koje su brojnim sastancima prisustvovali i Tomislav Paškvalin, Ratko Rudić, Petar Skansi. Nemjerljiv doprinos svojim idejama dali su Zoran Primorac i Mario Ančić. Tu su i Ivica Kostelić, Ivan Ljubičić i da dalje ne nabrajam brojna imena hrvatskog sporta koji bez ikakve naknade, svojim znanjem i iskustvom, žele pomoći unapređenju sporta u Hrvatskoj. Želim samo reći da nijedno rješenje neće biti ni predloženo, a kamoli donešeno, bez razgovora sa sportašima i stručnom sportskom javnosti.

f: Zdravko Mamić vas je prozvao malim mišom kojega se on ne boji. Da li se vi bojite ući do kraja u rješavanje ovog problema?

Nikog se ne bojim, iako su mi i probušili gume, poslali prijeteće sms poruke. Kao oporbeni političar uvijek sam glasno govorio istinu, a sada kao dio vladajuće većine, bit ću još glasniji, ali ću imati i priliku djelima potvrditi to što govorim. Čestitam predsjedniku Hajduka, Malešu, nadam se da će biti još “sportskih zviždača” koji će pridonijeti čišćenju nemorala i blata koji se uvukao u hrvatski sport.

f: Zbog čega je kod nas korupcija tako raširena? Je li za to kriv isključivo HDZ?

Zločin i korupcija se ne isplate, ali samo ako se otkriju, ako postoji sankcija, ljudi spremni da mu se odupru, samo ako postoji društvo koje ga osuđuje, ako je osuda brza, vjerojatna i odlučna, te ako osuda znači i uvjerljivu kaznu. Korupcija se isplati ako ostane neotkrivena. Ako ostane nekažnjena. Ako je društvo mirno trpi. I upravo to se događalo u Tuđmanovo, ali i Sanaderovo doba.

f: Svojedobno ste imali problema zbog toga što se prezivate Jovanović? Je li vam doista Žarko Tomljanović nije želio dati posao u KBC Rijeka?

Istina je da sam bio najbolji student svoje generacije, dobitnik rektorove nagrade, hrvatski branitelj, liječnik s iskustvom rada u Hitnoj pomoći. Pa ako to nisu bili dovoljni uvjeti za zapošljavanje u KBC Rijeka, ne znam što dodatno reći.

f: Zbog čega nikad niste radili kao liječnik na klinici i da li vam je zbog toga žao?

Nisam radio na klinici jer mi to nisu dozvolili riječki HDZ-ovci koji su upravljali KBCom. Ipak, kao liječnik proveo sam nekoliko nezaboravnih godina u ambulanti DINA u Omišlju, na ličkom ratištu i u riječkoj Hitnoj pomoći. Radeći na terenu, u vojsci i u timu Hitne, stekao sa neprocjenjivo životno iskustvo timskog rada i donošenja odluka, što mi koristi i u mojemu političkom radu danas. Je li mi žao što nisam karijeru izgradio u bolnici? Da, neizmjerno mi je žao, jer sam studirao medicinu da bih bio najbolji doktor u bolnici.

f: Zbog čega ste ušli u visoku politiku kad ste imali jako dobru plaću i dobar standard kao djelatnik u farmaceutskoj industriji? Je li to neka posebna strast za životom u politici, za vlasti u rukama?

Na to pitanje često sam odgovarao da je za moj ulazak u profesionalnu politiku presudno bilo upoznavanje sa Zoranom Milanovićem, puno prije nego što je i on postao profesionalni političar. Zoran je oko sebe okupljao jednu novu generaciju SDP-ovih političara koji nisu htjeli pasivno promatrati kako Hrvatska tone u korupciju, neznanje i neodgovornost HDZ-ove vrhuške, nego smo zajednički odlučili to promijeniti. Većina od nas imala je dobro plaćene poslove, pa je valjda i to znak da pripadamo novoj generaciji političara koji svoje znanje i iskustvo stavljaju u službu politike kao javno korisne djelatnosti, a ne sredstva osobnoga bogaćenja.

f: Neki hrvatski intelektualci sumnjaju u vašu sposobnost da vodite Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta, zbog toga što vam to nije struka i što o tom dijelu, kako oni tvrde, malo znate?

Kad je riječ o poziciji ministra, mogu nabrojati nekoliko imena koja su se spominjala, od profesora Gvozdena Flege, profesora Pere Lučina, profesora Budaka i profesorice Romane Jerković. Bez demagogije govorim da je Zoran Milanović odabrao bilo koga od njih sigurno ne bi pogriješio. Jednako tako, ni to što sam ja izabran nije loše. Obrazovanje, znanost i sport vrlo su širok, raznolik i izuzetno važan resor. Uvjeren sam da sve što sam do sada radio u svojoj profesionalnoj i političkoj karijeri, predstavlja odličnu osnovu da s timom stručnih i kvalitetnih ljudi s područja obrazovanja, znanosti i sporta, a koje ću okupiti oko sebe, vodim uspješno MOZS.

f: Premijer je najavio dijetu. Hoće li će biti više ili manje novca u vašem području - znanosti i obrazovanju?

Hrvatski izdaci za obrazovanje i znanost danas su manji od 1 posto BDP i to je najbolji odgovor na vaše pitanje. Ako želimo zaustaviti potonuće Hrvatske, moramo promijeniti odnos prema obrazovanju i znanosti. U proteklih osam godina proračunski iznosi za obrazovanje i znanost stalno su padali, pa je parola o društvu znanja bila samo obična demagogija koja je zgodno zvučala u političkim govorima. Hrvatska danas nije ni zemlja znanja, niti je društvo jednakih šansi. Svega 18 posto radno aktivnoga stanovništva ima visoko obrazovanje, a prosjek u EU je 30 posto, u studentskoj populaciji samo dva posto studenata dolazi iz obitelji s osnovnom školom, što govori da u Hrvatskoj nije osigurana ni socijalna mobilnost.

f: Posljednjih smo godina često bili svjedocima studentskih prosvjeda. Podržavate li besplatno obrazovanje ili ste za to da se ono ipak plaća?

Unapređenje obrazovanja i znanosti visoki su prioriteti hrvatske politike, jer je hrvatsko stanovništvo poprilično neobrazovano. S postojećom radnom snagom nije moguća nova industrijalizacija zemlje i primjena sofisticiranih visokih tehnologija. Stoga su dodatna ulaganja u ta područja potrebna odmah, bez daljnjeg rezanja proračuna za obrazovanje i znanost. Ne može se čekati gospodarski rast, jer će promjene odgojno-obrazovnog sustava i znanstveno – istraživačkoga sektora i tehnologije dati rezultate tek za koju godinu. Moramo osigurati socijalnu mobilnost, a to nije lako kad je studiranje sve nedostupnije zbog visokih troškova studija, posebno izvan mjesta stanovanja budućih studenata. Jedan od ključnih ciljeva naše Vlade jest da obrazovanje u ovoj zemlji bude dostupno svakome.

f: Što planirate učiniti da srednješkolsko i visoko obrazovanje bude što dostupnije većini mladih?

 Mislim da u javnim ustanovama školovanje mora biti besplatno za uspješne i redovite učenike i studente. Financijski ugroženim redovitim i uspješnim učenicima i studentima osigurat ćemo financijsku potporu za školovanje, osobito u vrijeme gospodarske krize. Posebnu skrb i pozornost zaslužuju učenici s teškoćama u razvoju, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, ali i najdarovitiji učenici i studenti. Najbolji učenici i studenti trebali bi dobivati poticaje u obliku nagrada, stipendija, kao i organiziranih specijalizacija u zemlji i inozemstvu. Do 2020. godine želimo barem 30 posto visokoobrazovanih ljudi koji bi morali biti u ukupnom radno aktivnom stanovništvu, u odnosu na sadašnjih 18 posto.

f: Sjećamo se afere Indeks koja je potresla znanost. Ima li još korupcije u tom sektoru?

Percepcija nije isto što i stvarna raširenost korupcije. To pokazuju i istraživanja. Percepcija u svim sferama društva je veća u odnosu na stvarni susret hrvatskih građana s korupcijom. Ipak, percepcija korupcije posljednjih 15 godina stalno raste, tako je na primjer 1995. godine 15 posto ispitanika izjavilo da su svi državni službenici korumpirani; 2004. godine 23 posto, a 2010. već 46 posto, 2004. godine 72 posto građana Hrvatske smatralo je da je korupcija u državnim službama jako raširena, a 2010. godine čak 82 posto građana. Kad je riječ o aferi Indeks, ona je pokazala da ni akademska zajednica nije imuna od korupcije, ali je i pomogla da se osiguraju zaštitni mehanizmi da se takvo nešto više nikada ne ponovi. Etičnost u akademskoj zajednici uvijek mora biti za primjer drugima.

3 važna pitanja, 3 kratka odgovora

1. Vjerujete li da će Kukuriku koalicija oživjeti Hrvatsku?

2. Jeste li zadovoljni radom Uskoka i DORH-a?

3. Prati vas glas da lako gubite živce, da ste ratoborni?

1 Kukuriku koalicija ima program, ljude, snagu i odlučnost da svi živimo bolje. Nudimo drugačiju, odgovorniju i odlučniju politiku, a očekujemo da ostvarimo i konstruktivnu suradnju s oporbom. Želimo da svi imaju priliku za kvalitetno obrazovanje koje će osigurati dobivanje radnoga mjesta i poštenu plaću za pošten život.

2 Svi koji su nanijeli štetu Hrvatskoj, bez obzira na njihovu stranačku pripadnost, a za HDZ na to upućuju brojni dokazi koji su iscurili iz nedavnih USKOK-ovih istraga, za to moraju odgovarati. Bez toga Hrvatska nikada neće postati normalno, civilizirano društvo u kojemu se poštuje pravo i u kojemu se može živjeti na temelju svojega rada. Hrvatska kao društvo bez korupcije, moj je cilj kojemu sam posvetio cijelu svoju dosadašnju političku karijeru.

3 Kao oporbeni političar, bio sam glasan u iznošenju svojih stavova i istine, ne prihvaćam kritike da sam širio govor mržnje ili gubio živce. Ako sam ikada nekoga svojim nastupom neopravdano uvrijedio - ja mu se ispričavam! Sada, kao dio vladajuće većine, kao ministar posebno, nastavit ću biti jednako glasan i jasan. Djelima ću pokazati da to nisu samo isprazne priče.