Izdanje:
U književnoj je javnosti V.B.Z.-ova nagrada jedan od zanimljivijih fenomena. Njezinom, za hrvatske i regionalne prilike, pozamašnom visinom nećemo se baviti, ali je činjenica da se uz medijski šušur oko nje mlad i srazmjerno nepoznati autor promptno “katapultira” na scenu. Nakon deset laureata, može se reći da su mnogi bili pun pogodak, a neki se kasnije nisu osobito potvrdili. Ankica Tomić i njezin roman “Naročito ljeti”, uvjereni smo, bit će onaj romantičniji slučaj. Da ne živimo gdje živimo mogao bi poslužiti i kao hollywoodski scenarij jer su slanje romana i nagrada došli u vrijeme dok je autorica ostala bez posla. No, zadržimo se na tekstu kao takvom. Veličina je ovoga romana u - malom. Prozne mikrostrukture i male priče glavni su adut, u njemu je definitivno u pozitivnom smislu - vrag u živopisnim detaljima. Fabula je opisiva u par rečenica - odrastanje i školovanje djevojčice i njezine obitelji uz selidbu iz Srbije na dalmatinski otok, a kasnije u Split (točnije Stobreč!). No, sve pršti od usputnih opisa omiljenih predmeta, pjevača, filmova, stripova, likova iz popularnih TV serija, dječjih pošalica. Pripovjedačica Ankica će djetinjstvo i odrastanje imati sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća, što ne mora biti povod da se u svemu traži autobiografijski korelat. Godine o kojima govorimo su, znamo, i presudne u političkom i društvenom smislu (uz ostalo - Titova smrt, Mediteranske igre, pad standarda, početak raspadanja SFRJ), Politika, toliko nazočna u modernoj hrvatskoj prozi, ovdje je predmet sitne zafrkancije bez želje da se raščlanjuje njezin epohalni (be) smisao. Pa će. recimo, učenici uz dolazak Tita u Supetar dobiti zadaću da napišu sastavak ili pjesmicu o predsjedniku, ali će Tonći, stariji brat pripovjedačice, osjetiti inspiraciju da napiše uradak o pužu za koji će dobiti i nagradu. Kasnije će prepjevati “Milenu” Novi fosila u prigodnu skladbu za OI u Los Angelesu i spominjati “SEV koji je Olimpijadi ukrao dušu”, a pripovjedačica neće ništa razumjeti. Roman je i događajnica anegdota u stilu čeških filmova. Ima tu i motiva nalik Majerovom malom Perici, Ivančićevu Robiju K., ili pak prozi Josefa Švkoreckog “Iz života češkog društva” u kojoj se prevratni povijesni događaji motre optikom djece. No, kroz Tomićkinu naivu na prvu loptu krije se i prilično vješto složena “historijska čitanka” i mali “leksikon Yu i Cro mitologije”. O kasnije traumatičnim nacionalnim razlikama priča nenabrijano čak i kada ima ironije, uz pregršt fino iznijansiranog i neuvredljivog humora. V.B.Z.-ov žiri očito je u šifri uz “Naročito ljeti” prepoznao snažan talent, usto i jezično besprijekoran što nije bio nimalo lagan zadatak. Autorično lektorsko i redaktorsko znanje i iskustvo bili su dobrodošao faktor. Nakon ovakvog prvijenca s nestrpljenjem očekujemo i njezin drugi roman. Vjerujemo i deseti...