Znanost

Splićanka u kontroli leta za Sunčev sustav čuva Zemlju od udara 1262 opasna asteroida

Petak 25.Studeni 2011.

NASA-ina astronomkinja Marina Brozović dio je tima koji
pazi da se neka svemirska gromada ne izazove smak svijeta

Izdanje

Teme

Više iz izdanja

Više od autora

Social

Asteroid 1992MB kroz središnji asteroidni pojas juri brzinom od 20-ak kilometara u sekundi oko Sunca. Ono što ga čini različitim od stotina tisuća sličnih “kamenčića” koji se milijunima godina vrzmaju oko Sunca, njegov je naziv koji nosi od 2006. godine - 7295Brozovic. Marina Brozović jedna je od rijektih naših živućih sunarodnjakinja po kojoj je nazvano jedno nebesko tijelo, a o tome da je to priznanje i zaslužila, nema spora. Ova 40-godišnja znanstvenica radi u NASA-inom Jet Propulsion Laboratoryju (JPL) u Pasadeni, i to u manjoj skupini astronoma nazvanoj Solar System Dynamics (SSD) koja se bavi praćenjem asteroida, kometa, planeta, satelita i uopće svega što po Sunčevom sustavu jurca po nekoj orbiti. – To je kao kontrola leta za Sunčev sustav. Promatramo ga, dnevno prikupljamo ogromnu količinu podataka iz zvjezdarnica diljem svijeta i nema šanse da nas nešto iznenadi – opisuje svoje radno mjesto ova mlada znanstvenica rodom iz Splita. Marina je dio tima koji pazi da se nekakva previđena svemirska gromada ne bi slučajno zabila u Zemlju i tako zbrisala civilizaciju ili čak i život na planetu kakav poznajemo. To je bio i razlog zašto su se nedavno, kada je asteroid 2005YU55 širine 400 metara prozujao između Zemlje i Mjeseca, oko Marine sjatili svjetski mediji poput CNN-a i SKY-a. Svijetu je hladnokrvno i uz smiješak jamčila da “nema šanse” da nas pogodi asteroid koji bi bio u stanju upropastiti i cijeli kontinent te je, što se nje tiče, sve skupa bilo jako zanimljivo i zabavno. – Posljednji put kad je asteroid te veličine prošao tako blizu Zemlje bilo je 1976. I nitko za to nije ni znao – kaže ona uz smijeh. Riječ je bila o asteroidu 2010XC15, koji je otkriven tek prošle godine i za kojega je utvrđeno da je posjetio naše susjedstvo tek nakon što je JPL izračunao njegovu orbitu. Stoga ne čudi što su neki od naručitelja i konzumenata podataka od znanstvenog tima, u kojem je Marina jedna od jednakih, američki Kongres, Bijela kuća i slične institucije. Kako je naša mlada znanstvenica postala dio JPL-ovog tima za asteroide, oko kojega se vrti bitan dio svjetske sigurnosti? – Moje zanimanje za astronomiju počelo je još u djetinjstvu – prisjeća se Marina, kojoj je svanulo kada je krenula u osnovnu školu. Već tada zanimala ju je znanost. Od roditelja je tražila da je upišu u astronomsko društvo u Splitu, a kako je za to bila premala, kada je stasala za prva predavanja iz prirodnih znanosti, od nje nitko nije bio sretniji. – Pred kraj osnovne škole tražila sam i nešto izvan nje. Dopunske aktivnosti, nekakva istraživanja, bilo što – kaže Splićanka kojoj su zvijezde bile naklonjene, jer tih godina Astronomsko društvo Višnjan nabavilo je prvi teleskop. Poznatu istarsku zvjezdarnicu obilazila je i tijekom pohađanja prestižnog splitskog MIOC-a i za studiranja fizike na PMF-u u Zagrebu. – U to sam se vrijeme bavila meteorima. Strašno su me zanimali... Ono što je počelo kao moj hobi, poslije je preraslo u profesiju.

SF joj je upisan u DNK

Diplomirala je inženjersku fiziku, postdiplomski studij nastavila je u SAD-u na Sveučilištu Duke i doktorirala iz fizike čestica uz rad na Fermilabu, razbijaču čestica koji će manje upućenima poslije opisivati kao “američki CERN”. No, ni tu joj nije bio kraj. Sa samo 31 godinom kao postdoktorski istraživač ušla je na kalifornijsko sveučilište CalTech, što joj je 2007. otvorilo put k ostvarenju snova iz djetinjstva i praktičnom proučavanju svemira u NASA-inom JPL-u. Sličnost njenog životnog puta s onim dr. Eleanor Arroway, junakinje SF-romana Carla Sagana “Kontakt”, ona odbacuje, iako i njen posao uključuje redovite odlaske na radarski teleskop Arecibo. – Neopisiv mi je gušt i privilegija boraviti na tom mjestu, ali ja apsolutno nisam romantična junakinja – kaže Marina i, dok govori o Arecibu, ne može se dovoljno nadiviti 300-metarskom teleskopu kao čudu tehnologije. NASA u SAD-u ima nekoliko centara. JPL je specifičan kao specijaliziran za robotska istraživanja Sunčevog sustava, tako da se naša znanstvenica nalazi u žiži svijeta koji vodi brojne misije u svemiru; Cassini-Huygens oko Saturnovih satelita, legendarne rovere Spirit i Opportunity na Marsu, misiju Dawn oko asteroida Veste, ili Mars Science Laboratoryja (MSL), rover veličine terenca čije je lansiranje na rasporedu upravo ovih dana. – Ja ne sudjelujem u projektima za istraživanje Marsa, ali sam vidjela kako grade MSL u zgradi odmah do moje. Kad god sam imala vremena skoknula bih pogledati kako napreduju i kako ga testiraju i... stvarno je bilo... ah... – i na tom joj je mjestu ponestalo riječi. Njen tim inače računa orbite letjelica i nebeskih tijela i tako služi kao podrška brojnim NASA-inim aktualnim misijama. – Trenutno za letjelicu Cassini analiziram hoće li biti moguće izmjeriti masu Saturnovih prstenova na osnovu perturbacija koje će letjelica osjetiti kada bude između gornjih slojeva atmosfere Saturna i prstenova. Radim i na orbitama četiri Plutonova mjeseca, što će poslužiti još jednoj NASA-inoj misiji, New Horizons – otkriva ona. A, asteroidi? Ako Marinu upitate za njih, doznat ćete da Zemlja dnevno na svom putu oko Sunca pokupi 100 tona meteorske prašine i da je u prosjeku dnevno pogode dva asteroida veličine automobila, ali oba u potpunosti izgore uslijed trenja kroz atmosferu. Po jedan promjera 30 metara svakih nekoliko stoljeća, veći od 300 metara svakih 100.000 godina, a oni veći od 1 kilometra smatraju se planetarno opasnima. Pitajte dinosaure o iskustvu otprije 65 milijuna godina. Asteroida je u glavnom pojasu otkriveno 570.000, no to će rasti do nekoliko milijuna. Na putanju svog tog svemirskog kamenja svojom gravitacijom utječu Jupiter i Saturn, pa se neki zapute i do Zemlje ili se međusobno sudaraju. No, tu je riječ o procesima koji traju milijunima godina. Marina, koja ističe da je velika ljubiteljica SF-a, “jer to valjda ide u DNK”, na tom se mjestu osvrće i na filmsku industriju. – U Hollywoodu vidite katastrofalni sudar u glavnom asteroidnom pojasu i onda nekakva krhotina za tri dana dođe do Zemlje – njoj je to smiješno, ali nalazi opravdanje za takve znanstvene besmislice. – Bilo bi jako teško napraviti dobar triler ako krhotini do Zemlje trebaju milijuni godina. Takvi filmovi nam ne smetaju, ali nam osvježe diskusiju za vrijeme ručka – kaže i statistikom približava položaj Zemlje i čovjeka u svemiru.

Traženi u američkom kongresu

Asteroida koji kruže na orbitama bliskih Zemljinoj uočeno je 8331, od čega 830 većih od jednog kilometra. Onih koji su označeni kao potencijalno opasni je 1262. U tom svjetlu postaje jasno zašto je Kongres NASA-i 1998. naložio da pronađe 90% asteroida većih od jednog kilometra (do sada ih je pronađeno više od 98 %), a prije šest godina i to da do 2020. godine pronađe i 90% svih asteroida većih od 140 metara. Usto, asteroidi su ostali uglavnom nepromijenjeni od nastanka Sunčevog sustava prije 4,6 milijardi godina, pa ih i zato vrijedi istraživati, a u budućnosti mogu postati koristan izvor minerala. Koliko je posljednjih godina asteroidima skočila cijena pokazuje i to što se za vrijeme Obamine administracije odustalo od ljudske posade na Mjesec i odlučilo da se, prije Marsa, istraži i jedan asteroid. U takvim okolnostima dočekan je prolazak 2005YU55, Marina Brozović pozvana je da događaj komentira za CNN, a o događaju se pri NASA-i raspitivao i ured predsjednika. – Sljedeći put kad će nas posjetiti nešto poput ovog asteroida, bit će 2028. godine. Taj se objekt zove 2001WN5, promjera je 1 kilometar i proći će na 0,6 udaljenosti između Zemlje i Mjeseca – kaže ona uz još jedan kratki smijeh. No, prava zabava uslijedit će godinu poslije, 2029. godine, kada će asteroid Apophis, promjera 270 metara, proletjeti na samo 38.000 kilometara od Zemlje, dakle kroz područje s geostacionarnim satelitima. – To će biti za dlaku. Ali, putanju mu vrlo dobro poznajemo, nema opasnosti i bit će dobra prilika za promatranje – kaže Marina. Tako će, bez sumnje, i biti, a sva je prilika i da će neki tadašnji predsjednik SAD-a s velikim zanimanjem slušati što će za CNN imati reći Marina Brozović.