Unutar institucionalnog okvira partijske reprezentativne demokracije i nacionalne države živimo zapravo u jednopartijskim sistemima s oligarhijama koje se samoreproduciraju i s masama koje sve više osjećaju da ne mogu ni na koji način utjecati na svoju sudbinu. I taj njihov osjećaj je realan. To je doista tako, oni nisu gospodari svoje sudbine. Nije li to divna prilika za fašiste i za desnicu koja taj rascjep između normativnih europskih ideala – mogućnosti da ljudi slobodno kreiraju stvarnost u kojoj žive – i realnosti u kojoj su oni nemoćni da to čine
Vijesti
Komentari
Što govori o europskim liberalnim elitama da – oličeno u posmrtnom slovu von der Leyen za Grahama – biraju biti slijepe na sve dimenzije gnjusnosti Lindseyja Grahama, kakvu se u društvo ne pripušta ni pod razno? Ni o njima ne govori ništa što nismo već znali. Na istoj su liniji krasnoslovljenja o dragom pokojniku zato što su na istoj liniji sa Zelenskim – a s potonjim su na liniji zato što im dođe kao alibi za militarizaciju i potenciranje ratnog stanja unedogled, do posljednjeg Ukrajinca
