Pobjednici u prošlom ratu, na koji se neprestano pozivaju, danas se osjećaju napadnutima, odbačenima i neshvaćenima; zadobivaju auru mučenika na koje stalno netko nasrće. Nedovoljno informiranom promatraču sa strane ne bi na prvu bilo jasno je li taj rat završio trijumfom ili tragedijom. Zašto, dakle, netko tko je mažen i pažen od države već više od 30 godina, netko tko je dobro potkožen državnim apanažama, po svaku cijenu želi postati odbačenik i parija, perenijalna žrtva srpsko-jugo-tito-udbaških snaga koje neprestano vrebaju na anđeoski nevinu veteransku populaciju i njima pripadajući podmladak iz navijačkih redova?
Vijesti
Komentari
Možemo se zgroziti nad djecom… Možemo odmahivati glavom i pitati: Kakva nam je ovo omladina? Ne… Pogrešno pitanje… Ta djeca nisu sama napisala udžbenike iz kojih su učila… Nisu sama napravila škole koje pohađaju… Nisu sama odlučila koliko će građanskog obrazovanja dobiti… Nisu ona trideset godina pretvarala povijest u navijačku tribinu… Nisu ona od Drugog svjetskog rata napravila prvenstvo koje se u Hrvatskoj još uvijek igra, samo nikako da sudac odsvira kraj… Nisu djeca izmislila društvo u kojem se činjenica prvo pita je li lijeva ili desna, pa se tek onda odlučuje je li istinita… Mi smo… Mi odrasli, roditelji, škola, mediji, politika, crkva, država
