Banditski Prvi splitski partizanski odred i talijanska iredenta

Odgoda odluke o imenovanju ulice u gradu pod Marjanom Prvim splitskim partizanskim odredom talijanski će iredentisti i neofašisti posve sigurno dočekati s ushitom – napokon je netko posumnjao u bezočnu Titovu zločinačku laž kako su talijanski fašisti 1941. godine bili okupatori Splita.

Time će skinuti i stigmu sa sebe da su tih godina mučili nevine ljude, nalijevali ih ricinusovim uljem, strijeljali i palili njihovu imovinu i natjerali ih u zbjeg u El Shatt, gdje ih je priličan broj skončao.

Pozdravljajući taj čin Gradskog vijeća Splita, sjetili su se i zahvalili onima koji su ih tih godina Rimskim sporazumima doveli u Dalmaciju i koji su te "splitske mulce od nepunih 17" otkrili i poubijali kao miševe. Sada još očekuju i lustraciju obitelji te "dice" i titoista te postavljanje postamenta talijanskoj narodnoj vlasti u Splitu i napokon oslobođenje od svih tereta koji su im prokleti ušljivi Slavi stavljali na pleća.

Talijanski će nas neofašisti sigurno podsjetiti da smo uz malo više Božje volje trebali imati i talijanskoga kralja za vladara, čime bi se ta njihova vjekovna ljubav prema ovim krajevima bila u cijelosti ispunila.

Skrenut će nam zasigurno pažnju i na to da nikad više ne nasjedamo na bezbožne ideologije, posebice na one koje svoj narod usmjeravaju na borbu ili otpor prema onima koji im donose blagostanje i uljudbu kakvu i Talijani imaju.

Ova je odgoda o imenovanju ulice banditskim splitskim partizanskim odredom još jedna potvrda da mi znamo i za tu vrstu lustracije.

Kao mali, ali najstariji europski narod, dragovoljno se odričemo naše borbe i otpora okupatoru, jer fašist to nikad nije. Time potvrđujemo i našu vjekovnu slugansku poslušnost sve do klečanja na koljenima. Na redu je i ispunjenje želja talijanske iredente na otocima, u Zadru, na Kvarneru, u Istri.

Nama je naše ionako veliki teret i problem. Bez antifašizma imat ćemo i puno više onih koji obožavaju našu lijepu zemlju.