Čeka te otkaz ako se samo primijeti da simpatiziraš sindikate

"Ono što reformski smjer buduće Vlade čini nepoznatim zahtjevi su Mosta. Osim samog poziva za reforme, u mnogim je područjima zasad nemoguće nedvosmisleno utvrditi što i kako to misle provesti. Naime, u njihovim javno dostupnim dokumentima mogu se naći i međusobno pobijajući zahtjevi (na primjer, u odnosu na 2. mirovinski stup), kao i ideje koje su rizične za makroekonomsku i socijalnu stabilnost zemlje", navodi se, među ostalim, u nedavnom priopćenju Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, u kojem upozoravaju i da se Most uopće ne bavi radnicima, njihovim radnim uvjetima ni kupovnom moći. Ono što se u odnosu na radnike može pronaći, posredno je i nalazi se u dijelovima o poduzetništvu i poslovnom okruženju, a traže "jednostavniju, efikasniju i fleksibilniju radnu regulativu" i izmjene Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu ... Zar opet, pitaju se u SSSH-u?

Podsjećaju da su obje velike koalicije prije izbora prihvatile njihovu platformu kojom su se, među ostalim obvezali, suzbijati zloupotrebe atipičnih oblika rada čija je direktna posljedica segmentacija tržišta rada te porast siromaštva među zaposlenima. Podsjećaju također da je ZOR već drastično izmijenjen 2013. i 2014. godine, a posljedica toga je da je  tzv. indeks zakonske zaštite zaposlenja snižen s 2,69 na 2,3. Niži indeks od Hrvatske u EU ima samo Mađarska.

U toj sindikalnoj središnjici koja uglavnom okuplja zaposlene u privatnom sektoru, kao i u drugim središnjicama, zgroženi su i što je HDZ u odgovorima koje je prije izbora poslao Mostu, voljan pristati na daljnju fleksibilizaciju radnog zakonodavstva i uvođenje privremenih i povremenih poslova (tzv. mini-poslova), na koje bi se onda plaćali i manji doprinosi, a to onda znači da bi takvi radnici, uza sve ostale brojne probleme prekarnog rada, mogli zaboraviti na buduću mirovinu.

Pregovori su zapravo, slažu se sindikalisti ne samo u ovoj središnjici, do kraja ogolili političke stranke koje su isključivo na strani krupnoga kapitala, a budućnost svega toga je, kako je rekao predsjednik Hrvatske udruge radničkih sindikata Ozren Matijašević, "da će poslodavci uzimati ljude na pijaci i koristiti ih kao u robovlasničko doba". Ogoljeno je i tobožnje HDZ-ovo predizborno zgražanje nad brojem siromašnih, nad brojem blokiranih i onih koji su zbog nedostatka posla otišli iz Hrvatske. Nitko više, dodao je Matijašević, ne govori o tome da imamo više od 100.000 umirovljenika koji primaju mirovinu manju od 2000 kuna, da broj i dug blokiranih i dalje raste (više od 321.000 blokiranih duguje više od 37 milijardi kuna) te da opet ubrzano raste broj nezaposlenih nakon turističke sezone.

Potočnjak i Gotovac na strani kapitala

Odgovarajući pak na pitanje što su sindikati napravili da ne dođe do svega toga te zbog čega sindikata nema u dovoljnoj mjeri u privatnom sektoru, izvršna tajnica za socijalni dijalog i javne politike u SSSH-u Ana Milićević Pezelj, podsjetila je kako je država s politikom "rascjepkaj, zavadi i vladaj", počela još 1995. godine, kada je bilo moguće da sindikalnu organizaciju osnuje samo 10 ljudi, a središnjicu njih 20 (dva sindikata).

Za razliku od Hrvatske udruge poslodavaca, za čije je osnivanje država propisala takve kriterije da su je mogli osnovati samo predstavnici krupnoga kapitala, među sindikatima se, s poplavom otkaza i sve težim uvjetima života, uvuklo i puno "žutih" sindikata – onih koji u osnovi ništa nisu imali sa sindikatima, nego su bili samo produžena ruka poslodavaca. Situacija se za sve ove godine nije ništa bitno promijenila, a mehanizmi kojima se vodi rat protiv sindikalnog organiziranja dodatno su usavršeni.

Uz "žute" sindikate u vlastitim redovima, kampanje u korporativnim medijima protiv sindikata i priklanjanje Katedre za radno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta krupnom kapitalu, tu su i prijetnje malih i srednjih poslodavaca radnicima koji uglavnom rade na određeno vrijeme, da im ugovor neće biti produžen ako se učlane u sindikat.

Što se, pak, tiče zagrebačke Katedre za radno i socijalno pravo, sindikati podsjećaju da je prof. dr. sc. Željko Potočnjak kreator svih dosadašnjih izmjena radnog zakonodavstva, da je prilikom posljednjih izmjena ZOR-a s Vladom pregovarao u ime HUP-a te da je prof. dr. sc. Viktor Gotovac uz podršku pretpostavljenom kolegi Potočnjaku, i zamjenik predsjednika Nadzornog odbora u agenciji za privremeno zapošljavanje Dekra. Gotovac je član tog Odbora od 2013. godine, a od tada su promijenjeni propisi o radu tih agencija, odnosno njihov je rad olakšan, a položaj radnika pogoršan. Gotovac nije skrivao da je doista član NO-a Dekre, ali – kako nam je rekao – za to članstvo do sada nije primio ni lipe naknade. Opravdavao se i da nije sudjelovao u pregovorima o radu agencija, što, kaže Matijašević, nije istina.

Također, tvrdi Gotovac, kako je znao održati predavanje za HUP (to mu je bilo plaćeno), tako je bezbroj puta pomogao i sindikatima, s tim da te usluge od sindikata nikad nije naplatio. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever kazao je, pak, da ni Potočnjaku ni Gotovcu ne osporava pravo da surađuju s poslodavcima, ali se onda postavlja pitanje njihove vjerodostojnosti, a pitanje je i čemu oni uče svoje studente. "Oni bi trebali biti objektivni, što znači da ne bi smjeli zastupati ni poslodavce ni sindikate. Profesor Potočnjak rekao mi je da za svoj rad u HUP-u ne dobiva ni kunu naknade te da sve što radi – radi u korist Hrvatske. Međutim, teško je povjerovati da i jedan i drugi rade volonterski", kazao je Sever.

Članarina 10 i 30 kuna

Uglavnom, ono što su nam u posljednjih 20 godina "spakirali" ne samo ovi nego i brojni drugi  stručnjaci, odražava se ne samo na položaj radnika, nego i sindikata. "Premda imamo male članarine za sezonce (30 kuna dok rade i 10 kada ne rade), članstvo nam redovito opada nakon turističke sezone ili nakon isteka ugovora koji je uglavnom, posebice nakon zadnjih izmjena ZOR-a, na određeno vrijeme", kaže predsjednik Sindikata turizma i usluga (STUH) Eduard Andrić. Riječ je inače o odlično organiziranom i jakom sindikatu koji zastupa i ugostitelje, hotelijere te putničke agencije i koji lani nije dopustio da se iz nacionalnoga kolektivnog ugovora izbaci dodatak na radni staž od 0,5 posto po godini staža, prijevoz te stanka za odmor, što su poslodavci pokušali izbaciti. "Veliki i srednji poslodavci uglavnom nisu problem, nego oni koji imaju mali broj zaposlenih i koji otvoreno znaju prijetiti zaposlenima da se ne smiju učlaniti u sindikat", dodao je Andrić.

Da bi dodatno nagradio poslodavce koji su korektni prema zaposlenima, STUH je pokrenuo inicijativu i posebnu internetsku stranicu Fer hoteli, kojom se promoviraju oni hoteli u kojima su sindikalni predstavnici s poslodavcima sklopili kolektivne ugovore i u kojima se kolektivni ugovori i radnička prava poštuju, a između predstavnika sindikata i poslodavaca postoji dobar socijalni dijalog. Već je dosta hotela na toj listi, što svakako pridonosi kvaliteti poslovanja hotelske industrije, a oznaka "fer" turistima koji odlučuju u kojem će hotelu odsjesti nije nepoznata.

Andrić kao problem ističe i polumenadžerske ugovore u turizmu koji se sklapaju mimo kolektivnih ugovora. Takvim se radnicima neznatno poveća plaća, nakon čega su oni poslodavcu na raspolaganju 24 sata i obično nemaju prava iz kolektivnog ugovora. Kod mnogih je poslodavaca to način i da se zaobiđe sindikat. Javlja im se, kaže, vrlo velik broj radnika koji su doživjeli grozne stvari kod poslodavaca u kojima nema sindikata. Pomogne im se, veli, koliko može, ali je temeljni problem što ljudi (posebno oni mlađi, koji su pod dojmom negativne kampanje protiv sindikata) ne shvaćaju koja je uloga sindikata sve dok ne dobiju nezakoniti otkaz, ili im se ne isplati zarađena plaća i slično. Andrić upozorava i kako se u turizmu nedovoljno ulaže u dodatno osposobljavanje zaposlenih, kao i to što se na mnoge pozicije zapošljavaju nestručni ljudi.

Dražen Mihaljević, predsjednik Samostalnog sindikata tekstila, obuće, kože i guma, kao najveći problem ističe ugovore na određeno vrijeme te vrlo loš rad inspekcija rada. Ljudima se, kaže, otvoreno prijeti da im ugovori neće biti produženi, već i ako poslodavci samo naslute da zaposleni pričaju s nekim tko simpatizira sindikate, što je posebno vidljivo u manjim sredinama. "Javljaju nam se ljudi koji primaju plaće manje od minimalnih, kojima se plaće ne isplaćuju i kojima se otvoreno prijeti, ali se oni svejedno ne usude sindikalno organizirati i nešto poduzeti. Mi nemamo ovlasti ulaziti u takva poduzeća i pregovarati, jedino što možemo je savjetovati te ljude, a ostalo bi trebali odraditi inspektori rada, međutim u mnogim slučajevima ne reagiraju", zaključio je Mihaljević.

Ana Milićević Pezelj, kao i drugi sindikalisti s kojima smo razgovarali, ne negiraju da za loš položaj radnika ima krivnje i u sindikatima. Ponajprije u onim "žutim", pa tako samo primjerice u zdravstvu ima 17 sindikata. Sindikati se, kaže ona, moraju ujediniti, solidarizirati i odrediti smjer industrijskih odnosa, jer se drukčije ne može kvalitetno uzvratiti na sve ono što se radnicima događa.

Ima mnogo krivnje, kaže, i u onima koji nisu svjesni da su se za mnoga prava koja koriste izborili sindikati jer kad se kolektivni ugovor sklopi, on ne vrijedi samo za članove sindikata nego za sve radnike. U razvijenim zemljama, naglašava, jednostavno nije pristojno konzumirati neko pravo ako se ne plati članarina, a u Hrvatskoj vrijedi balkanski pristup koji otprilike glasi "zašto bih plaćao nešto što mogu dobiti i bez plaćanja". Kada se tomu pridoda i konstantni pad zaposlenosti te rast nesigurnih oblika rada, jasno je zbog čega se mnogima ne da za članarinu dati već ni samo 10 kuna. A trebali bi, svakako bi trebali, pogotovo ako Most i HDZ nastave s onim što su dali naslutiti u postizbornim dogovaranjima. 

 "Ja sam ti najveći sindikat!"

Predsjednica jedinog reprezentativnog sindikata zaposlenih u trgovini – Sindikata trgovine Hrvatska, Zlatica Štulić, ističe kako u Hrvatskoj ima previše sindikata, a ta razjedinjenost najviše koristi poslodavcima. Događa se i da sami poslodavci organiziraju "žute" sindikate i na taj način dodatno slabe sindikalno djelovanje.

U  nekim trgovačkim društvima na članstvo u sindikatu poslodavci gledaju vrlo nesklono, odnosno smatraju da radnik više nije lojalan firmi ako je odlučio učlaniti se u sindikat. Pri učlanjivanju, radnicima se otvoreno prijeti. Nekad su to otvorene izjave tipa "kod mene nema sindikata", "ja sam najveći sindikat", "neka ti sindikat da plaću" i slično. Indirektno se pak na razne načine daje do znanja da nije poželjno biti član sindikata. Tako se ne produžuje ugovor o radu na određeno vrijeme onome tko je član sindikata, ne može se napredovati, premješta ga se na udaljenije mjesto rada...", naglasila je Štulić.

Dodaje kako je tom sindikatu cilj sklopiti granski kolektivni ugovor  jer bi se na taj način ugovorila minimalna prava i jednaki uvjeti za sve radnike zaposlene u djelatnosti trgovine, a da je to potrebno, pokazuje i podatak do koji je došao taj sindikat – da je prosječna plaća za radno mjesto prodavačice samo 3100 kuna. To znači da u trgovini ima i nižih plaća od toga. Da bi se to promijenilo, STH nudi i mogućnost tajnog učlanjivanja u njihov sindikat.

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

ceka-te-otkaz-ako-se-samo-primijeti-da-simpatiziras-sindikate-4086-4560.jpg

Temeljni problem je što ljudi, posebno mlađi koji su pod dojmom negativne kampanje protiv sindikata, ne shvaćaju koja je njegova uloga sve dok ne dobiju nezakonit  otkaz ili im se ne isplati zarađena plaća
Temeljni problem je što ljudi, posebno mlađi koji su pod dojmom negativne kampanje protiv sindikata, ne shvaćaju koja je njegova uloga sve dok ne dobiju nezakonit otkaz ili im se ne isplati zarađena plaća
Foto: 
FaH