Da to riješimo jednom za svagda: premijeru Plenkoviću, čitajte! Predsjednice Grabar-Kitarović, vi isto!

da-rijesimo-jednom-za-svagda-premijeru-plenkovicu-citajte-predsjednice-grabar-kitarovic-vi-isto-4941.jpg

Zastava i grb s bijelim početnim poljem i pozdrav „Za dom – spremni“ danas simboliziraju ustaški režim i zato ih treba zabranjivati
Zastava i grb s bijelim početnim poljem i pozdrav „Za dom – spremni“ danas simboliziraju ustaški režim i zato ih treba zabranjivati
Foto: 
Zudhos.hr

Detaljne upute političarima kako rješavati situaciju s bijelim početnim poljem na grbu i zastavi, i ustaškim pozdravom

Uz nezaposlenost, nepotizam i kriminal, hrvatsku su svakodnevicu u posljednjih dvadeset i više godina obilježili i brojni incidenti u kojima su glavnu ulogu imali grbovi koji počinju bijelim poljem, zastave s njima, kao i ustaški pozdrav „Za dom – spremni“. Najnoviji je svima već poznat. U Jasenovcu je prije mjesec dana podignuta spomen ploča na kojoj se između ostalog nalazi i grb u kojem se kočoperi ustaški pozdrav. O njoj je, eto, dva dana raspravljao i saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav.

U svim tim incidentima naša je politička vrhuška glumila poslovičnog jelena uhvaćenog u snopu svjetla automobilskih farova. Ukočili su se i nepomični čekali da opasnost prođe. Ako je baš bilo potrebno, tek na pitanja medija, pokušavali su se iskopati iz govana nekom mlakom izjavom kako je riječ o „kontroverznom“ pitanju koje trebaju „rješavati povjesničari, a ne politika“ i sličnim izgovorima sve se trudeći da se ne zamjere radikalnijim biračima, a da istodobno ispadnu civilizirani. Slično je bilo i s ovim posljednjim incidentom. Premijer Andrej Plenković nevoljko je reagirao, a prije koji dan u Saboru najavio i osnivanje povjerenstva.

Budući da je time hiljaditi put pokazano da domaći političari nemaju blagog pojma kako se postaviti u takvoj situaciji, odlučili smo im ovdje sastaviti detaljnu uputu kako reagirati i ponašati se u slučajevima javnog prikazivanja ustaških simbola. Da to napokon svima bude jasno, da to napokon riješimo jednom za svagda i posvetimo se možda i drugim stvarima. Kako riješiti nezaposlenost, recimo, ili neke druge slične tričarije.

Dakle, dragi političari, premijeru Plenkoviću, ali i predsjednice Grabar-Kitarović. Stvar s javnim objavljivanjem hrvatskoga grba koji počinje bijelim početnim poljem, zastavom na kojoj je taj grb i slučajevima u kojima se javno uzvikuje ustaški pozdrav „Za dom – spremni“ jednostavna je. To su simboli koji označavaju genocidni ustaški režim Nezavisne države Hrvatske (NDH), sluganske države nacističkog Trećeg rajha. Zbog toga, i onoga što znače i simboliziraju u javnom korištenju, a posebno zbog toga što se koriste gotovo isključivo kao poziv na mržnju, njihovo se korištenje treba zabranjivati, kažnjavati i od takvih se incidenata treba ograđivati.

To je i vama, vrlo vjerojatno, barem djelomično jasno. Ono s čime se vi borite jest što svaki put kada netko izvjesi spornu zastavu ili vas pozove na fotografiranje s njom, ili kad netko uspaljeno uzvikne da je spreman ići doma, te osobe svoje poteze opravdavaju tvrdnjama da ne podržavaju ustaški režim, nego da je riječ o povijesnim hrvatskim simbolima.

Sad ćemo vas poučiti kako odgovoriti na to. Simbolika je znanost o simbolima. Bilo koji stručnjak koji se bavi simbolikom, ili povjesničar koji se imalo detaljnije pozabavio time, reći će vam da je jedna od najvažnijih karakteristika simbola ta da se njihovo značenje mijenja. Nešto što u jednom trenutku ili razdoblju povijesti simbolizira jednu stvar i ima jedno značenje, kroz vrijeme vrlo lako može promijeniti to svoje značenje i u nekom drugom trenutku ili razdoblju simbolizirati neku sasvim drugu stvar. To je sudbina gotovo svih simbola i istina jednako temeljna kao i to da su dva i dva četiri.

Primjera je bezbroj i svuda su oko vas. Šestokraka Davidova zvijezda postala je neizostavnim simbolom judaizma tek u posljednje stoljeće i pol, prije toga pojavljivala se i u hinduizmu i u budizmu; polumjesec i zvijezda, koji danas simboliziraju islam, svoju povijest imaju u sumeranskoj, rimskoj i perzijskoj kulturi, možete ih pronaći na grbovima poljskih, njemačkih i švicarskih gradova, a pravu asocijaciju s islamom dobili su tek u posljednjih sedamdesetak godina; ljudska lubanja s prekriženim kostima danas je simbol koji se nalazi na bočicama otrova i spremištima tvari opasnih po život, a nekad je to bio poznati znak koji se pojavljivao na gusarskim zastavama.

Najpoznatiji primjer svakako je svastika, koja je tisućljećima bila poznata kao simbol u raznim kulturama – od hinduističke, budističke preko rimske, keltske, slavenske pa čak i hebrejske. Ima je svugdje. Nesretna sudbina svastike je ta što su je tridesetih godina prošlog stoljeća kao svoj simbol preuzeli njemački nacisti. Zbog iznimno dubokog traga koji je nacizam ostavio u svjetskoj povijesti, svastika danas u zapadnim društvima simbolizira upravo zločinačku i genocidnu ideologiju koju je promovirala i provodila nacistička Njemačka.

Primijetit ćete da smo napisali „zapadna“ društva i postoji vrlo dobar razlog zašto je to tako. U nekim izdvojenim manjim zajednicama diljem svijeta koje nisu bile toliko pogođene Drugim svjetskim ratom, lako je moguće da svastika i dalje nema nikakvo značenje vezano uz nacizam. Nama u Hrvatskoj, međutim, u EU, u Europi, to je svejedno. Činjenica da postoje takve zajednice za nas je važna tek toliko što je riječ o anegdoti važnoj samo onima koji se bave proučavanjem simbola kao životnim pozivom. Za sve druge potrebe svastika 2016. godine usred Europe i zapadnoga civilizacijskoga kruga označava nacizam.

Ono što vi iz svega ovoga trebate izvući jest da se značenje simbola mijenja kroz povijest i da to vrijedi i za hrvatski grb koji počinje bijelim početnim poljem. Da, istina je da taj grb ima dugu povijest, da je malo počinjao bijelim, malo crvenim početnim poljem, da čak i onaj na krovu Markove crkve u Zagrebu počinje bijelim poljem i da ne nedostaje i drugih primjera kad se kroz povijest široko koristio baš taj. Važno je, međutim, 2016. godine u Hrvatskoj, usred Europe, to da zahvaljujući tome što je taj grb službeno koristila i propagirala ustaška Nezavisna država Hrvatska on danas, bez obzira na tu svoju bogatu povijest, simbolizira upravo NDH, ustaše i genocidnu politiku koju su provodili.

Zašto nema sumnje da taj grb danas predstavlja samo nacionalistički pokret, koji se naslanja na ustašku povijest? Zato što ga se ne koristi ni u koju drugu svrhu. Kad god vi danas vidite grb s bijelim početnim poljem, on se koristi samo da bi se propagirao hrvatski nacionalizam – isti onaj hrvatski nacionalizam koji se propagirao kada su isti taj simbol koristili ustaše i NDH. One rijetke iznimke kad se grb s bijelim početnim poljem danas koristi u svrhu edukacije i primjera iz povijesti nikad nisu bile problematične i svima je razumljivo da ne znače nikakvo zagovaranje nacionalizma i genocidnih politika. Problem je u onih drugih 99 posto slučajeva s raznih nacionalističkih skupova, s obilježavanja masovnih ubojstava, iz poruka i fotografija na društvenim medijima ili članaka u časopisima. Pogledajte malo i vidjet ćete da se u svim tim slučajevima grb s bijelim početnim poljem ističe samo kada je riječ o hrvatskom nacionalizmu i kada taj grb kao simbol svojih ideja i ideala propagiraju filoustaše diveći se NDH i zagovarajući njezine „vrijednosti“.

Za razliku od grba s bijelim početnim poljem, situacija s ustaškim pozdravom „Za dom – spremni“ mnogo je jednostavnija. On nema nikakvu, a posebno ne bitniju povijest prije Drugog svjetskog rata i NDH. Poveznicu između tog ustaškog pozdrava i nekoliko slučajno poredanih riječi u jednoj operi pokušavaju naglasiti propagatori tog pozdrava samo zato da bi, naizgled, ispalo kako se oni ne poistovjećuju s ustaškim pokretom nego je, kao, riječ o pitanju hrvatske nacije i prije Drugog svjetskog rata. Glupost. Pozdrav se kočoperio na dokumentima ustaških odluka i u korespondenciji NDH. I danas ima, jednako kao i grb s bijelim početnim poljem, samo simboliku genocidnog ustaškog pokreta.

Zašto su, pak, oba spomenuta simbola aktualna i danas umjesto da zajedno sa svastikom „umru“ 1945.? Objasnit ćemo vam i to. Poznato vam je iz nastave povijesti da je službena i aktivna politika NDH bila, uz Židove, najvećim dijelom usmjerena protiv Srba. Zato i jest pravilno kategorizirana kao zločinačka i genocidna. Na tragu nacističke ideologije nadmoćne arijske rase nastala je i ideologija nadmoćne hrvatske rase, koja je Srbe smatrala nižom vrstom, zbog čega ih je trebalo poklati, pokrstiti ili protjerati.

I tu leži onaj ključni trenutak i objašnjenje zašto danas hrvatsko društvo ima toliki problem s ustaškim simbolima. Jedan od povoda za Domovinski rat početkom 1990-ih bila je i pobuna dijela hrvatskih građana srpske nacionalnosti. Srba. U metežu ratnog naboja nestala je distinkcija između „svih Srba“, koji su pedeset godina prije bili objekt genocidne politike NDH, i dijela Srba koji su se oružano pobunili protiv samostalnosti hrvatske države. „Mi“ smo se, najednom, našli u ratu protiv „Srba“; i to je razlog zbog kojeg je tako lako prihvaćena ustaška simbolika.

Ono što, osim sporadičnih pokušaja u medijima, nikad ni na koji način nije napravila službena hrvatska politika – jer joj je godila podrška koju je dobivala zahvaljujući „domovinskom naboju“ – jest da se jasno odredi prema ustaškoj simbolici. Hrvatski su vlastodršci, umjesto da uspostavljaju kleptokroaciju u kojoj živimo i danas, u jednom trenutku trebali zauzeti službeni stav da možda i može biti razumljivo kako se tijekom ratnih događanja zbog situacije u Domovinskom ratu dijelom koristila i zloglasna ustaška simbolika, ali i da je sasvim jasno kako ona predstavlja genocidni režim NDH zbog čega je se ne smije koristiti i povezivati s Domovinskim ratom. Posljedice nedostatka „muda“ hrvatskih političara osjećamo i danas.

I zato je potrebno ponoviti. Isticanje zastava i grbova s bijelim početnim poljem, ma koliko se takvi simboli javljali u ranijoj prošlosti ovih krajeva, danas nosi samo i jedino ustašku simboliku. I zato je potrebno reagirati i nedvosmisleno osuditi ljude koji to rade jer oni na taj način izražavaju podršku politici genocida koju je provodila NDH. Isto to vrijedi i za ustaški pozdrav. I bez obzira na to koliko vam se raznih povjesničara, kvazipovjesničara, svećenika s oltara, bruna i hasanbegovića javilo tvrdeći da se, eto, to i to koristilo i prije Drugog svjetskog rata, vi im imate uzvratiti da i spomenuti grbovi i spomenuti pozdrav, zahvaljujući tome što su ih koristili i propagirali ustaše, danas imaju tu simboliku i nakon toga sva priča prestaje.

A ako je nekome potrebno objašnjavati što su radile ustaše, možda će biti dovoljno da citiramo izjavu Ante Vrbana, ustaškog oficira i člana uprave logora Stara Gradiška: „O likvidaciji djece znam to da je bilo dosta djece u logoru, te određena liječnička komisija koju su sačinjavali zastavnik Ilija Bukovac i dr. Buki Kunorti, koji su imali zadatak da proberu zdravu djecu koja su upućena u Zagreb, Sisak, Jasku i Feričance. Prilikom pregleda, komisija je pronašla 63 djece bolesne i predložila da ih treba likvidirati. Upravitelj logora Mile Orešković naredio je meni i Grubišiću da izvršimo likvidaciju pomenute djece. Janko Grubišić je predložio da djecu podavimo i kad je ušao među djecu djeca su ga pogadila, tada smo zajedno naredili da se djeca likvidiraju pomoću plina. Tom prilikom likvidirano je svih 63 djece, koja su se nalazila u jednoj sobi.“

Ili svjedočenje Cijordane Friedlender o istom tome Anti Vrbanu: "U to doba nove žene i djeca su svakodnevno dolazili u kamp u Staru Gradišku. Nekih četrnaest dana kasnije Vrban je naredio da se sva djeca odvoje od majki i stave u jednu prostoriju. Nas deset morale smo ih tamo nositi u pokrivačima. Djeca su puzala po prostoriji i jedno od njih je stavilo nogu i ruku u prolaz kod vratiju, pa se vrata nisu mogla zatvoriti. Vrban je naredio: 'Gurni ga!' Kad to nisam napravila zalupio je vratima i smrskao nogu djeteta. Tada je zgrabio dijete za njegovu cijelu nogu i udarao njime o zid dok nije bilo mrtvo. Nakon toga nastavili smo unositi djecu u prostoriju. Kad je prostorija bila puna, Vrban je donio otrovni plin i sve ih ubio."

I dalje mislite da treba žmiriti i šutjeti na simbole kojima se propagiraju ustaški pokret i NDH? Kad se odbijate odrediti prema onima koji s ponosom viču „Za dom – spremni“, to znači da ih podržavate. Da podržavate ljude koji nemaju nikakva problema identificirati se s ljudima koji su ravnodušno klali djecu. Jer da ti ljudi imaju problem identifikacije s ustašama, oni bi se davno odrekli njihove simbolike – ušatog U, pozdrava, grbova i zastava. Ali ne. Oni ih uporno pokazuju i kad ih se za to prozove, onda pokušavaju pronaći neko nesuvislo opravdanje. Ili pokušavaju relativizirati NDH pričom o tome kako su ustaše samo branili hrvatsku naciju, baš kao što to oni rade danas.

No, vidite, da oni zaista vjeruju u priču o tome da su ustaše samo branili hrvatsku naciju, onda ne bi pokušavali u daljnjoj povijesti tražiti opravdanje za isticanje ustaških simbola. Zašto bi oni tražili, istraživali i naglašavali „neustašku“ povijest svojih simbola ako se ne treba sramiti ustaškog režima koji je „samo branio hrvatske interese“? Tu jednostavno nema logike. Da oni stvarno vjeruju u dobrohotnost ustaša u obrani Hrvatske, oni bi s ponosom i sami sebe nazivali ustašama. Ali to ne čine. Jer znaju da su NDH, ustaški pokret i njihova politika sramotna ljaga na povijesti ljudi iz ovih krajeva. A toga biste trebali biti svjesni i vi.

Simboli su takvi kakvi jesu. Zastava i grb s bijelim početnim poljem i pozdrav „Za dom – spremni“ danas simboliziraju ustaški režim i zato ih treba zabranjivati.

Još jednom, nema veze je li i kad je bijelo početno polje bilo na zastavi i grbu i iz kojih razloga.

Nema veze je li netko slučajno u nekoj operi tri riječi stavio jednu blizu druge.

Nema ni veze hoće li za sto ili dvjesto godina grb i pozdrav možda imati neko drugo značenje u odnosu na to što imaju danas. Danas je situacija takva kakva jest i tu nema nikakvog spora ni sumnje. I prema tome biste se trebali ponašati. Ako vam je do Hrvatske uopće stalo.