Skoči na glavni sadržaj

Đakovo: Komemoracija žrtvama holokausta i počast Stjepanu Kolbu

dakovo-komemoracija-zrtvama-holokausta-i-pocast-stjepanu-kolbu-5737-7166.jpg

U znak zahvalnosti hrabrom grobaru, lani je Kolbu otkrivena spomen-ploča na Židovskom groblju u Đakovu
Foto: Univerzal, Đakovo

Da se ne ponovi - glavna je poruka s komemoracije za žrtve holokausta, održane u nedjelju na Židovskom groblju u Đakovu za žrtve nekadašnjeg sabirnog logora za Židove koji je u ovome gradu djelovao od 1941. do 1942. godine.

Kroz logor je prošlo oko 2000 Židova, mahom žena i djece iz BiH, a više od 500 ih je tu skončalo. Dobrom dijelu logoraša logor u Đakovu bio je privremena postaja do Jasenovca ili Auschwitza. Zahvaljujući tadašnjem đakovačkom grobaru Stjepanu Kolbu, imena žrtava logora su popisana, kao i drugi podaci poput godine i mjesta rođenja, pa je đakovačko Židovsko groblje jedinstveno u Europi po obilježenim grobovima žrtava holokausta. U znak zahvalnosti hrabrom grobaru, lani je Kolbu otkrivena spomen-ploča na Židovskom groblju u Đakovu. 

Ovo je jedinstveno groblje zbog jednoga čovjeka koji je sačuvao sva imena i zbog kojega se zna tko je gdje sahranjen, rekao je Željko Beissmann, predsjednik Židovske općine Osijek koja je organizator komemoracije. 

I ove godine komemoraciji su, osim malobrojnih preživjelih logoraša đakovačkog logora, nazočili i predstavnici židovskih općina iz Hrvatske, Srbije i BiH, a prvi put i jedna manja skupina iz Izraela. Počast žrtvama odali su i predstavnici Grada Đakova te Đakovačko-osječke nadbiskupije. 

Nazočnima se obratio i predsjednik Koordinacije židovskih općina Hrvatske dr. Ognjen Kraus istaknuvši hrabrost tadašnjega đakovačkog grobara Stjepana Kolba koji je svojim jedinstvenim činom, odnosno popisom svih sahranjenih žrtava, s obitelji, mogao postati žrtva ustaškog terora.

Ironijom sudbine, Stjepan Kolb je po završetku Drugoga svjetskog rata, 1945., i sam završio u logorima, ali sada u onim za folksdojčere. Prvo u Krndiji, potom u Valpovu, a na kraju i u Sarvašu pokraj Osijeka. Umro je 22. studenog 1945. godine, ubrzo nakon puštanja na slobodu i nakon što je, kako je njegova unuka Branka Bukovac lani ispričala medijima, na kotarskom sudu dao iskaz o stradanju Židova u đakovačkom logoru.