DORH-u ništa sporno u priči o lažiranju radijskih emisija financiranih javnim novcem

Teške optužbe o lažiranju radijskih emisija financiranih novcem Fonda za pluralizam i raznovrsnost medija Agencije za elektroničke medije ipak neće dobiti sudski epilog. Bjelovarsko Državno odvjetništvo u svemu tome nije pronašlo osnove za pokretanje kaznenog postupka.

To je Vijeću za elektroničke medije dopisom prije nekoliko dana potvrdio i Krunoslav Kuzle, zamjenik općinske državne odvjetnice, izvjestivši to tijelo da DORH nije pronašao "osnova za pokretanje kaznenog postupka zbog kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti".

Istragu DORH-a zatražila je sama Agencija, i to još 28. ožujka 2013. godine, a bjelovarsko je Državno odvjetništvo odgovorilo tek prošlog tjedna, preciznije, 3. studenoga 2014. godine, dakle nakon više od 19 mjeseci. Iz toga bi se dalo zaključiti da su državna tijela detaljno istražila svaki zarez ove bizarne hrvatske medijske priče, no DORH-ov dopis sugerira upravo suprotno. Ispitali su navode vezane uz samo jedan radio iako im Vijeće spominje tri. Da stvar bude gora, osoba od koje je priča krenula kune nam se da s njom nitko iz DORH-a nije razgovarao.

Priču je pokrenula Ivana Lekšić, tadašnja radijska novinarka i urednica, ostavivši početkom veljače 2013. komentar na stranicama Ministarstva kulture u kojem je, između ostalog, ustvrdila: "...i dok Vi raspravljate treba li portalima dati mogućnost za dobivanje sredstava iz navedenog fonda, SVE radijske postaje na kojima sam radila (radila sam na tri radijske postaje u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji), javljajući se za sredstva od Fonda za pluralizam, lažirale su više od 70 posto emisija za koje su dobile novac..." 

U kasnijim je izjavama objasnila da su se na radijima na kojima je radila lažirale pojedine emisije, dok je na Gradskom radiju Čakovec i ona sama sudjelovala u fingiranju cijelog programa da bi taj medij mogao opravdati sredstva Fonda. Ispričala je da je potkraj 2011. morala, zajedno s kolegom, cijeli tjedan (od 16 sati do iza ponoći) snimati desetak emisija o nacionalnim manjinama, ravnopravnosti spolova, vijesti i emisije iz kulture. Snimljene emisije radio nikad nije emitirao, jer je te 2011. godine emitirao cjelokupni program jednog drugog radija.

Zbog svega toga Agencija je zatražila od DORH-a da ispita što se to zbivalo na Gradskom radiju Čakovec, ali i na Radiju Tereziji i na Bjelovarsko-bilogorskom radiju, na kojima je Lekšić također dotad radila.

Kuzle u svom dopisu kaže da je Bjelovarsko-bilogorski radio bio u vlasništvu tvrtke Informativni centar Bjelovar, a čija je odgovorna osoba bila Ivan Butković. Isti je čovjek bio odgovorna osoba tvrtke Netgate u čijem je vlasništvu bio Gradski radio Čakovec (gdje je Lekšić, prema vlastitu priznanju, i snimala fiktivne emisije). Međutim, Kuzle je ustanovio da je Butković preminuo u studenome 2012. godine. I tu svaka priča o ta dva radija za DORH završava. Inače, Netgate je morao vratiti sredstva Fonda za 2012. jer ih nije ničim opravdao.

Istraga trajala 19 mjeseci

Iz toga proizlazi da su se istražitelji tih 19 mjeseci bavili Radio Terezijom u kojoj je odgovorna osoba Danijela Lukavečki. Od nje su saznali da je Lekšić na tom radiju bila zaposlena od rujna do studenog 2010., "kada je dobila otkaz zbog grubog kršenja radnih obveza, poslovnih pravila i etike, jer je ista lažirala nagradne igre i na tom radiju u korist članova svoje obitelji".

Tako DORH zaključuje da Lekšić nije bila zaposlena početkom 2011. godine, za vrijeme snimanja emisija potpomognutih novcem iz Fonda, te prepričava riječi Lukavečki da je Rado Terezija uredno snimila i emitirala sve poticane emisije. Štoviše, sačuvala je sav snimljeni program i dostavila ga Vijeću za elektroničke medije, koje pak nije utvrdilo nikakve nepravilnosti.

Budući da bjelovarski DORH nije pronašao ništa sporno nakon tih 19 mjeseci istrage, zaključili su da sumnje u kriminal nema, pa tako ni potrebe za pokretanjem kaznenog postupka.

Od niza neobičnih detalja cijelog ovog slučaja bez pravnog epiloga, ističe se i onaj vezan uz ispitivanje same Ivane Lekšić. U DORH-ovu se dopisu, naime, spominje obavijesni razgovor s Ivanom Lekšić u kojem je navela "da je i sama sudjelovala u lažiranju radijskih emisija..." Lekšićeva, međutim, tvrdi da je DORH na razgovor nikad nije ni zvao.

"Čak sam navela i imena"

"Nikad nisam bila u DORH-u niti me itko iz Državnog odvjetništva zvao na razgovor. Jednom me zvao jedan inspektor, mislim negdje u lipnju 2013. godine, a taj naš desetominutni razgovor bio je, u najmanju ruku, čudan", kaže Lekšić. Tvrdi, naime, da joj je inspektor rekao kako ima neki spis za koji uopće ne zna kako je završio kod njega, niti zna što bi sad s tim. "Pitao me jesam li bila u DORH-u, jer su mu spis oni preusmjerili, i rekao mi je da on to ionako ništa ne razumije. Rekla sam mu da sam ja to radila samo na jednom radiju, ali da znam da su kolege istu stvar radili na ostalim radiostanicama na kojima sam bila zaposlena. Čak sam navela i njihova imena", kaže Lekšić, dodajući da tog inspektora nisu zanimali čak ni detalji o načinu na koji su lažirane emisije i da je iz svega zaključila kako se cijeli slučaj neće ozbiljno istražiti.

Da je netko iz DORH-a razgovarao s Ivanom Lekšić, vjerojatno bi se u dopisu našla i njezina tvrdnja da nije dobila otkaz na Radio Tereziji, nego da ga je sama dala, jer je prihvatila ponudu za bolje plaćen posao. Još posjeduje ugovor o sporazumnom raskidu ugovora o radu u kojemu je kao razlog navedeno njezino preseljenje.

I danas tvrdi da je istina sve što je dosad govorila, i dalje je spremna to dokazati na poligrafskom testiranju, ali za borbu više nema volje. "Sve sam napravila još prije gotovo dvije godine, istinu sam govorila i tada i poslije, no ništa se nije dogodilo. Vidim da ništa nije imalo smisla, da idem protiv vjetrenjača. Nakon svega, povrijeđena sam kao čovjek", kaže Ivana Lekšić.

dorh-u-nista-sporno-u-prici-o-laziranju-radijskih-emisija-financiranih-javnim-novcem-2528-2595.jpg

"Sve sam napravila još prije gotovo dvije godine, no ništa se nije dogodilo. Vidim da nije imalo smisla, da idem protiv vjetrenjača. Nakon svega, povrijeđena sam kao čovjek“, kaže Ivana Lekšić
"Sve sam napravila još prije gotovo dvije godine, no ništa se nije dogodilo. Vidim da nije imalo smisla, da idem protiv vjetrenjača. Nakon svega, povrijeđena sam kao čovjek“, kaže Ivana Lekšić
Foto: 
Halter.org