Forum.tm donosi govor Jelke Glumičić koji nikada neće biti održan

Ono što su tražili karlovački branitelji, a podržali i gradski HDZ-ovci, Gradsko vijeće Karlovca danas je provelo u djelo – povučena je odluka o dodjeli Plakete grada Karlovca dugogodišnjoj aktivistici za ljudska prava Jelki Glumičić.

Odluku su donijeli isključivo vladajući, 13 gradskih vijećnika koalicije HDZ-HSLS. Opozicija je izbjegla glasanje.

Tako je Jelka Glumičić samo dva dana prije Svečane sjednice Gradskog vijeća ostala bez priznanja koje joj je tada, povodom Dana grada, trebalo biti uručeno. Ostale su joj samo optužbe dijela njezinih sugrađana da je protiv Oluje, branitelja i svoga grada.

Donosimo govor Jelke Glumičić kojeg je napisala nakon što joj je prije tri tjedna isto to  Gradsko vijeće jednoglasno dodijelilo istu tu Plaketu grada Karlovca koju joj je danas oduzelo. Govor je trebao biti pročitan ovoga petka, na Svečanoj sjednici Gradskog vijeća.  

Dragi i drage, poštovani i poštovane,

vijest o javnom priznanju koje mi je dodijeljeno u povodu rođendana našeg grada veoma me je obradovalo i žao mi je što zbog obiteljskih razloga nisam u mogućnosti osobno ju primiti.

No, moram odmah na početku reći da ovo priznanje dijelim sa sjajnim ljudima koji su sačinjavali moj tim u Odboru za ljudska prava, jer bez njih ja sama malo bih mogla učiniti, koliko god bila moja strast i želja da "sva ljudska bića imaju sva ljudska prava".

Kako predivno glasi članak 1. Opće deklaracije o ljudskim pravima donesene davne 1948. godine na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.

U radu Odbora učestvovalo je na razne načine nebrojeno mnogo ljudi s toplim srcem, koje je nemoguće i nabrojiti, jer sve što radimo i mislimo izvire zapravo iz našeg srca, jer srce se ne da i ne može varati. Dozvolite mi da neke od njih spomenem, jer su zajedno sa mnom, dali nemjerljiv doprinos u pomaganju ljudima kojima je pomoć bila neophodno potrebna.

Prva na tom popisu bez dileme je moja vrijedna samozatajna kolegica Nada Radović, moja vjerna suradnica u svakom trenutku rada Odbora i bez nje naši uspjesi u ostvarivanju ljudskih prava i pomoći ljudima bili bi daleko manji i manje zapaženi, tako da ove nagrade dodijeljene meni možda ne bi ni bilo. Hvala ti draga Nado što
si uspjela izdržati sve moje gluposti i ludosti kojih je bilo napretek i što i dalje nastavljaš činiti dobro gdje god se za to ukaže potreba.

Ovdje svakako moram spomenuti i naše suradnike u Helsinškom odboru za ljudska prava - dragog Peru Mrkalja i Ljiljanu Korkut čija pomoć i iskustvo na početku našeg rada nam je mnogo značila, te predivnog čovjeka i humanistu, našeg kolegu u Odboru Đuru Miloševića, profesora iz Zagreba koji nam se spontano pridružio u radu, jer je i sam, kao maleni dječak, na vlastitoj koži osjetio sav užas rata i kakve posljedice on ostavlja na dječju dušu.

Njih troje prerano su otišli, jer su naprosto "izgorjeli" na ovom "rudarskom" poslu, kako ga je u šali nazvao Zoran Pusić, prijatelj našeg Odbora, a nije daleko od istine. Pomagati ljudima u nevolji uistinu zahtjeva velike napore i često hrabrost, ali donosi i prekrasne trenutke koji zauvijek ispune čovjeka i donesu mu neizmjernu radost i  mir u duši. Zahvalna sam životu što mi je pružio takvu šansu.

Od mojih najbližih suradnika tu su još "moja Nina", Nikolina Capan, prekrasna mlada žena, vrlo vrijedna i predana ideji ljudskih prava, Đorđe Korkut, naš terenski savjetnik, pravnice Monika, Dragica i Dragana… Zahvaljujući njima u Odboru smo imali kontinuiranu besplatnu pravnu pomoć što je ljudima mnogo značilo u ostvarivanju njihovih prava na sudu i u drugim državnim institucijama.

Moram neizostavno spomenuti i jednog Holanđanina Wima Woudstru, koji nam se pridružio odmah na početku našeg rada i zdušno nam pomagao (na kraju se i oženio našom Karlovčankom). Tu je još i nikad umorni  Ferid Hadžić iz Vojnića… Izvinjavam se se ako sam nekoga važnog zbog proteka vremena izostavila.

Marina Novaković, koju sam zamolila da u moje ime primi ovo priznanje, bila je također dragocjeni volonter u radu Odbora. Hvala ti draga Marinčica, na tebe se uvijek
moglo osloniti kad je bilo potrebno i to se dosada nije promijenilo.

Naše iskrene napore u ublažavanju posljedica rata i vraćanja dostojanstva ljudima kojima je bila potrebna pomoć zapazio je i Visoki komesarijat za izbjeglice UN-a, čiji smo bili partneri. Uz njihovu pomoć mogli smo puno više pomoći, a kad se njihova misija završila OESS je preuzeo njihovu misiju i postali smo dio njihove misije. Naš prvi projekt, pak, dobili smo od nevladine organizacije Oxfam iz Engleske koja djeluje na svim kontinentima i čija je misija "pomoć u katastrofama". Budući da smo bili registrirani i za humanitarnu djelatnost mogli smo mnogo pomoći tonama odjeće, deka, namještaja i drugih potrepština koje nam je donirala holandska nevladina organizacija "Mensen for Mensen" (u prijevodu "Ljudi za ljude), a veliku pomoć u hrani, higijenskim potrepštinama, svijećama i slično, davali su nam nesebično i
Melanija i Ladislav Ružička iz Baptističke crkve u Karlovcu.

Obitelj Novković iz Karlovca dala nam je na korištenje bez naknade svoju veliku kuću u Dunjaku, mjestu 15 km udaljenom od centra Vojnića, gdje smo mogli smjestiti  preko 30 ljudi u poodmakloj životnoj dobi koje smo nakon Oluje zatekli na terenu, bespomoćne i napuštene, da lutaju bez cilja. Smjestili smo ih u kuću i zbrinuli, gdje su se oporavili do trenutka kad ih je preuzela socijalna skrb. Na taj projekt naročito smo ponosni, jer je okupio volontere iz cijelog svijeta, od Holandije, Švicarske, Njemačke, Kanade, Australije... Jedan volonter došao je čak iz daleke Kine.

Današnja udruga "Korak" koja se zalaže za ženska ljudska prava proistekla je, također, iz našeg Odbora. Zdušno smo se zalagali i za naše sugrađane Rome na Orlovcu da osvijeste svoja prava. Svake godine obilježavali smo Međunarodni dan Roma 8. travnja, tražeći od Gradskog poglavarstva da im poboljša uvjete života uvođenjem kanalizacije i asfaltiranjem cesta. Dva projekta odnosila su se na opismenjavanje djece koja nisu redovno pohađala školu (a nepismenost je romski ključni problem) i predavanja o ženskom zdravlju za žene Romkinje. U Slunju smo uspješno odradili projekt "Obnova povjerenja“ .za koji smo dobili priznanje Evropske komisije. To nas je sve još više motiviralo da nastavimo s radom osjećajući pritom da velika većina naših Karlovčana prati i podržava naš rad i raduje se zajedno s nama našim uspjesima.

Veliku pažnju i naglasak, paralelno s kontinuiranim radom u uredu s našim strankama, davali smo i na promociju ljudskih prava. Organizirali smo konferencije za novinare, predavanja, priredbe u povodu svih značajnih datuma iz problematike kojom smo se bavili. Uvijek smo nailazili na veliku podršku i razumijevanje. Ovo je prilika da se zahvalimo  Gradskoj knjižnici "I;G:Kovačić"; Zorindomu, Muzičkoj školi i mnogim  osnovnim i srednjim školama čiji učenici su učestvovali u programu naših priredbi. Zahvaljujemo se i medijima koji su pratili naš rad, a podršku i dragocjena iskustva dobivali smo uvijek od naših kolegica i kolega iz nevladinih organizacija iz cijele Hrvatske, od Vukovara, Bilja, Osijeka, Zagreba, Pule i Splita, jer smo bili član Koalicije za promociju i zaštitu ljudskih prava koja je i osnovana
zato da se udružimo i da snažnije možemo djelovati.

Istina je i to da smo ne jednom doživljavali kritike, neugodnosti i omalovažavanja, no držali smo se tvrdnje velikog Krleže koji je svojevremeno rekao: "Ako želiš biti most, moraš pristati da budeš gažen". A mi smo upravo to željeli - biti most, biti promjena. „Be change“, rekao bi veliki Mahatma Ghandi, moj uzor i trajna inspiracija, simbol nenasilja i građanske neposlušnosti.

Pomogli smo ogromnom broju ljudi svih nacionalnosti da ostvare svoja ljudska prava, jer ljudska prava pripadaju svim ljudima jednako, bez obzira na rasu, nacionalnost, spol, političko uvjerenje… Moj tim i ja ponosni smo na to, učinili bi to opet, ako bi bilo potrebno. Onima koji su nas kritizirali i omalovažavali opraštamo svima i sve. Ne moramo svi misliti isto, sukobi ponekad provjetravaju i donose dobra rješenja. I zato moja poruka građanima Karlovca glasi: Informirajte se o svojim ljudskim pravima i ne dopustite da vam ih itko krši.

Našem prekrasnom Karlovcu, za mene najljepšem gradu na svijetu, od srca i iskreno čestitam rođendan sa željom da svi ljudi koji žive u njemu budu sretni i da ostvare sva svoja ljudska prava.

Još jednom se zahvaljujem na priznanju koje me obradovalo i puno mi znači. Šaljem svima srdačne i tople pozdrave iz Melbourna u Australiji, gdje se
trenutno nalazim.

S poštovanjem, Jelka Glumičić
 

forum.tm-donosi-govor-jelke-glumicic-koji-nikada-nece-biti-odrzan-6802-9077.jpg

"Istina je i to da smo ne jednom doživljavali kritike, neugodnosti i omalovažavanja, no držali smo se tvrdnje velikog Krleže koji je svojevremeno rekao: "Ako želiš biti most, moraš pristati da budeš gažen". A mi smo upravo to željeli - biti most, biti promjena", stoji u nesuđenoj zahvali Jelke Glumičić
"Istina je i to da smo ne jednom doživljavali kritike, neugodnosti i omalovažavanja, no držali smo se tvrdnje velikog Krleže koji je svojevremeno rekao: "Ako želiš biti most, moraš pristati da budeš gažen". A mi smo upravo to željeli - biti most, biti promjena", stoji u nesuđenoj zahvali Jelke Glumičić
Foto: 
kaportal.rtl.hr