Grešno začeće Crkve u Hrvata

Ništa se više ne prepušta slučaju. Kao nikada do sada Kaptol se uključio u politiku i aktivno ušao u dva izborna ringa pred nama i časa ne časi, niti sredstava bira u ostvarenju akcijskog plana "Pantovčak&Banski dvori". Favoriti su izabrani i ne žali se ni truda ni vremena, pogotovo s oltara, za njihove izborne kampanje. Darova Crkva ima i za ove druge, trenutačno na vlasti, i to u izobilju – od glogovih kolaca preko vijenaca češnjaka do tamjana. Tako nekako u prostodušnoj podjeli mantijaša stoje stvari u Hrvatskoj: naši bogobojazni kojima valja svim silama pomoći i njihovi crveni đavli koje treba jednom za svagda prognati, za početak s vlasti, a kasnije, vidjet ćemo.

Nakon nedavnog prilično zapaženog sinjsko-kninskog roadshowa desničarsko-crkvenjačke odabranice za predsjedničke izbore, napokon Hrvatice i napokon vjernice, usplahireno zabrinute za "hrvatskog čovjeka i hrvatsku ženu", izborne kulise odmah je u Kninu na misi za Domovinu spremno i oduševljeno postavio notorni šibenski biskup Ante Ivas. "Komunistička ideologija je pod plaštem antifašizma nemilosrdno satirala izvornu kulturu, kršćansku vjeru, Crkvu, kršćanske vrednote institucije, kulturni i duhovni identitet i ime hrvatsko. Sve što je bilo hrvatsko bilo je pod etiketom nacionalističko-ustaškog, fašističkog i klerofašističkog pa se na sve moguće načine prizivao kompleks ustaštva. I danas se u slobodnoj državi Hrvatskoj javlja slična retorika i slična taktika. Zataškati istinu, ne dati joj da progovori, omalovažiti je čak i onda kad progovore iskopane kosti nepobrojivih žrtava. Ponavljaju se poznate laži o hrvatskom ustaškom narodu i Crkvi. O Crkvi se priča da je skrivala zločince, da je povlaštena, a eto se usudila poduprijeti 750 tisuća potpisa za očuvanje vrednote, forme i sadržaja braka te žive ljude koji su to potpisali, a koji su vrlo trijumfalno obezvrijeđeni i prevareni dizanjem nekoliko desetaka ruku u Hrvatskom saboru izglasavanjem zakona koji nije u skladu ni s narodnim ni s Božjim zakonima. Postoji neka opasna namjera i praksa da se i danas o Domovinskom ratu govori i piše kao o građanskom ratu, u kojem su svi jednako krivi i svi jednako nedužni, a neki i danas u svojim 'planovima i načrtanijama o regiji i regionu' časnu Oluju drže zločinačkom akcijom, a sve sudionike i podupiratelje smatraju zločincima i nakon oslobađajućih presuda u Haagu", raspomamio se Ivas u svojoj domovinskoj euharistiji pred, uvjeren je, skorom predsjednicom i budućim premijerom u kninskoj bogomolji. I odjurio u Čavoglave proslaviti Dan pobjede u društvu ratnog zločinca osuđenog za 116 ahmićkih duša i opskurne ognjištarke u džihadu protiv pedera i njihova prava na normalan i dostojanstven život te samozvane društvene higijeničarke koja je sebi u misiju uzela propisivanje norme za pravilne Hrvatice i Hrvate.

Jedva je desetak dana prošlo i upustiše se opet crkvenjaci - na dan kada slave uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo, kao krunu njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrešnog začeća – u još žešći grešni, sladostrasni snošaj s politikom. Zna se kojom. I pritom krše skoro polovicu vlastitih zakona preuzetih na Sinaju, koji su na snazi već 33 stoljeća. A fino im tamo piše: 'ne sagriješi bludno', 'ne ukradi', 'ne reci lažna svjedočanstva', 'ne poželi nikakve tuđe stvari', i već 33 stoljeća s nebesa nije stigao nijedan amandman.

Pa se na velagospinskom izbornom skupu biskupi strateški rasporediše i krenuše s kampanjom.

Tako je tisućama na misnom slavlju u Svetištu Majke Božje Bistričke zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić pojasnio da bez svijesti o vlastitoj povijesti nema budućnosti te da njeno iskrivljavanje i prekrajanje dovodi do krize nade i identiteta.

"Iskrivljavanje povijesti, neprestano prekrajanje povijesnih udžbenika, razaranje mehanizama koji povezuju iskustva sadašnjeg naraštaja s prošlim, dovodi do krize nade i vizije budućnosti, do krize identiteta. Možemo se pitati zašto se to čini. Čemu promicati nešto što nije izišlo iz duše hrvatskoga bića, niti mu koristi? Premda smo posljednjih godina upozoravali da takvi pokusi neće donijeti ni gospodarsko blagostanje, niti zadovoljstvo hrvatskomu društvu, bezobzirno su se poduzimali koraci koji su bili nalik prkosu protiv dobra domovine", nadahnuto je nizao Bozanić, ostavljajući nas u nelagodnoj nedoumici koja je povijest ispravna i kojoj je mjesto u udžbeniku – onoj njegovoj i njegovih biskupa po kojoj je Dario Kordić heroj ili onoj civiliziranog svijeta koji vjeruje da odgovoran za smrt 116 nedužnih civila ne može biti drugo nego ratni zločinac.

Svetost oltara vrlom nadbiskupu zagrebačkom nikako nije prepreka da ustvrdi kako se u Hrvatskoj namjerno otvaraju prostori napetosti, donose odluke koje uzrokuju sukobe "da bi se zatim igralo vatrogasaca". "Umjesto kulture dijaloga, promiče se kultura konflikta, ne vodeći računa o onome što je uistinu temeljno za boljitak ljudi. I baš tu, gdje nema brige za život, gdje se drugima nanosi tuga i gdje vlada neosjetljivost, rastu i šire se razarajuće klice zla", ustvrdio je Bozanić u križarskom ratu protiv crvenih kliconoša.

I pitanje našega odnosa prema otajstvu života ostaje trajno otvoreno jer se ono pretače ne samo u bolno pitanje demografije u našoj domovini, nego i u razna druga područja kao što su odgoj i obrazovanje, zdravstvena i socijalna skrb, dostojanstvo rada, zabrinjavajuća nezaposlenost, razvoj gospodarstva, dometnuo je mrko.

"Ne smijemo se umoriti u zauzimanju za zaštitu života i za jačanje obitelji, prepustiti odgoj djece onima koji ne poštuju vrijednosti stvorenosti i vječnosti, pokolebati se pred onima kojima nije stalo do hrvatske kulture srasle s kršćanstvom. Ne smijemo odustati od promicanja istine koja je ponizna pred žrtvom ljudi koji su svoje živote izložili za druge", poručio je Bozanić svojim ovčicama tako da im je jasno što im je činiti kada budu pozvani pred biračke kutije.

Iz svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske oglasio se splitsko makarski nadbiskup Marin Barišić, pozivajući na zaštitu braka i obitelji. "Ako nema univerzalnih vrednota, već od vremena do vremena tko dođe na vlast odlučuje po svom ideološkom opredjeljenju što je dobro, istinito i pravedno. Kuda idemo? Gdje ćemo završiti, ako se zakon temelji na moći, a ne na istini", zapitao se. Mori ga i to što je Hrvatska izložena gospodarskoj, ali i moralnoj krizi te naglasio kako bi "nas poplava koja ugrožava moralne i duhovne vrijednosti trebala ujediniti i solidarizirati poput nedavne prirodne nepogode".

"Ne možemo biti i ostati pasivni promatrači porasta vodostaja, rastakanja i probijanja obrambenih nasipa života, braka i obitelji" prispodobio je nadbiskup. "Kada se radi o životu, zaštiti i dostojanstvu osobe, obrani i promociji temelja života, to jest braka i obitelji, svi bismo, bez obzira na vjeru i svjetonazor, trebali biti na strani života. Nevjernik bi bio samo onaj koji ugrožava i čini da život bankrotira", bio je vrlo jasan. Pa neka si predsjednik i Vlada koji nisu skrivali svoje protivljenje referendumu o braku misle. Premda im baš nikada, na žalost, nisu ozbiljnije kontrirali. Štoviše, pred mantijama su uporno manji od makova zrna i vazda im se smjerno uklanjaju s puta.

Antivladino orgijanje na Veliku Gospu, razumljivo, nije moglo proći bez Ivasa koji je ustravljen što na Međunarodnom dječjem festivalu u predstavi Pepeljuga muškarac igra žensku ulogu. "U novome mraku sve se više gubi čovjek, a često puta gubi ime, kulturu i identitet, pa danas često puta ni čovjek više ne zna što je. U tami što se spušta ispremještala su se sva sigurna mjerila istine i pravde, poštenja i poštivanja. Istine se proizvode kroz medije i lobije. Po željama i planovima moćnika. Kažu, to je pluralizam. Izjednačavaju se Bog, živi i ljudski idoli, prava vjera i mafija svake vrste. Svaku večer to možemo gledati na televiziji, ali kažu to je multi-kulti. Širi se pornografija i perverzije svake vrste, ali kažu to je sloboda izražavanja, to je alternativni način života. Pobačaj, ubojstvo živog nerođenog djeteta, zovu pravom na izbor. Mrak kao da je postao poželjan. Na to bi se trebali navikavati naša djeca i mladi, kažu neki, po filmovima televiziji i društvenim mrežama, po zdravstvenom i građanskom odgoju u našim školama. Što se čovječanstvo više udaljava ili zaklanja od svjetla Božjega, na zemlju se spušta sve veća muka tame, straha, mraka", nadahnuto je okončao svoje blagdansko slovo fan ratnih zločinaca.

Vlada Zorana Milanovića narodu nije dala kruha, pa stoga Crkva nesmetano, čak i uz sve glasnije laude, svako malo gladnom puku može servirati ovakvih igara. I kada obijesni, prebogati crkvenjaci zajašu zajedno s HDZ-om barem znamo što nas čeka.

Svi mi koji vjerujemo da se Crkva ne bi trebala izravno upletati u politiku i praktički kreirati zakone u svjetovnoj državi, koji smo uvjereni da dijalog i razumijevanje sa susjednim zemljama i narodima nema alternativu, koji mislimo da je ubijanje djece, žena i staraca ratni zločin, koji smatramo da mladima treba predočiti sva znanja kroz zdravstveni i građanski odgoj kako bi sebi osigurali što kvalitetniji život, koji se borimo da sve manjine imaju pravo na puno priznanje i dostojanstvo, koji znamo da su obitelj i brak tamo gdje su ljubav, toplina, poštovanje i sigurnost a ne tamo gdje su isključivo muškarac i žena, koji obožavamo multi-kulti, koji ne mislimo je nacionalnost ono što nas primarno definira, kojima je jasno da Crkva u Hrvata debelo preferira materijalno nad duhovnim i milosrdnim, kojima je dosta vraćanja u povijest i kojima nije posebno stalo do hrvatske kulture srasle s kršćanstvom lako bismo mogli izgubiti pravo građanstva. A onda valjda nastupa vjerska policija.