Gotovo polovica od 1,5 milijardi radnika na svijetu radi u sektorima povezanima s vodom, a gotovo sva radna mjesta ovise o vodi i onima koji osiguravaju njezinu sigurnu opskrbu i isporuku Foto: Water Monitor
Postoje samo dvije stvari bez kojih čovjek zbilja ne može živjeti – voda i hrana. One su osnova za slobodu svakog pojedinca. Ne možemo reći da imamo niti najosnovniju slobodu ako netko drugi kontrolira vodu, njezine izvore i infrastrukturu. Tada smo u njihovoj milosti, potpuno ovisni i neslobodni.
Ni jedan demokratski proces nije uistinu moguć, ako sudionici moraju strahovati za svoju egzistenciju, ako je slobodan izbor uvijek u sjeni prijetnje nestašice vode i sloboda govora nestaje pod terorom životnih prijetnji. Prema tome, uvijek smo ovisni o onima koji nas plaćaju i o onima koji nam osiguravaju dostupnost vode.
Danas se sve više nalazimo u takvoj situaciji. Ovisni smo o velikim proizvođačima i opskrbljivačima, češće zapravo distributerima vode, da nas snabdijevaju onime što trebamo jer uglavnom nemamo mogućnost to sami nabaviti i sami se opskrbiti.
Pitanje "vodnog securityja" danas se sve češće spominje. Postoje tri osnovne karakteristike sigurnosti vode: dostupnost (kvantiteta), pristupnost (moguće je doći do nje) i kvaliteta. Današnji trendovi pokazuju da se pokušava monopolizirati vodu, njezine izvore i infrastrukturu, sve više i u velikim gradovima (Španjolska Italija).
Sigurnost opskrbe kao i sigurnost izvora su važni čimbenici te se vodom mora pažljivo i strateški upravljati.
Ove godine Svjetski dan voda u ožujku mjesecu 2016. obilježen je na temu: "Voda i radna mjesta", čime se naglašava da gotovo polovica od 1,5 milijardi radnika na svijetu radi u sektorima povezanima s vodom, a gotovo sva radna mjesta ovise o vodi i onima koji osiguravaju njezinu sigurnu opskrbu i isporuku (od izvora, infrastrukture do uporabe). U povijesti voda je bila i blagodat, ali i prokletstvo[1] (prokletstvo; zbog mnogobrojnih ratova za njezine izvore i opskrbu).
Glavni ciljevi Svjetskog dana voda, koji se obilježava svake godine 22. ožujka na prijedlog UN-ove konferencije o okolišu i razvoju jesu: skretanje pozornosti na važnost vode za piće te promoviranje održivog upravljanja vodnim resursima.
Prema istraživanjima UNESCO-a iz 2003., Republika Hrvatska je po dostupnosti i bogatstvu vodenih izvora na vrlo visokom petom mjestu u Europi, a na 42. u svijetu. Obnovljive zalihe podzemnih voda u Hrvatskoj procjenjuju se na oko 9 milijardi prostornih metara godišnje, pri čemu se koristi oko 4,5 posto zaliha, odnosno oko 400 milijuna prostornih metara godišnje.
Ministar zaštite okoliša i prirode RH, dr.sc. Slaven Dobrović na temu zaštita voda i Svjetskog dana voda, istaknuo je da je Hrvatska među 30 najbogatijih zemalja svijeta po zalihama pitke vode. Međutim, on priznaje jednu činjenicu i kaže dalje, "Postali smo osjetljivi na klimatske promjene, pa u sektoru gospodarenju vodama imamo tri glavna smjera - ne dozvoliti privatizaciju vodoopskrbnog sustava, vodni sektor staviti pod resor zaštite okoliša i pojačati apsorpciju EU sredstava za izgradnju infrastrukture radi bolje zaštite voda i poticanja održivog razvoja".
U stručnom časopisu Hrvatskih voda Hrvatska vodoprivreda ekspert za vode Ivan Kolovrat ističe kako se kao izvorišta za vodoopskrbu danas iskorištavaju podzemne vode u 86 posto slučajeva. Za osiguranje vode u vodoopskrbi stanovništva i industrije najznačajnije su obnovljive zalihe podzemnih voda, koje se mogu gotovo trajno eksploatirati. On smatra kako ukupni kapaciteti zahvata i raspoložive količine vode nisu za sada ograničavajući čimbenik razvitka javne vodoopskrbe, a poteškoće proizlaze iz prostorno/vremenskog rasporeda zahvata voda i korisnika, te izrazito velikih potreba u kraćem ljetnom razdoblju u turističkim područjima.[2]
Postojeću razinu priključenosti stanovništva na javne vodoopskrbne sustave od 85 posto predviđa se, kaže, povećati u sljedećem investicijskom ciklusu na 90 do 95 posto, čime bi se približilo europskim standardima. Prema grubim procjenama 15 posto stanovništva Hrvatske koristi se pojedinačnim vodozahvatima i tzv. lokalnim vodovodima, koji bi se trebali postupno priključiti u sustave javne vodoopskrbe.
Kolovrat navodi da je smanjenje gubitaka vode izuzetno važna, trajna zadaća u prvom redu komunalnog gospodarstva. Kako bi se povećala održivost postojećih zahvata vode neophodno je, tvrdi, postupno smanjivati gubitke vode sa sadašnjih prosječnih 51 posto na prihvatljivije vrijednosti od 15 do 20 posto, po uzoru na razvijene europske zemlje koje imaju strože kriterije od 7 do 15 posto. Time bi se dobile značajne dodatne količine vode i smanjile potrebe za novim količinama i izvorištima vode. [3]
Cilj obilježavanja Svjetskog dana voda je popularizirati i podsjetiti koliko je voda i njezino gospodarenje važno za čovječanstvo i buduće generacije, a radna mjesta su kako vidimo vrlo povezana i ovisna o vodnim resursima.
[1] Vidi; Grozdanić, I. (2010.): Opskrba energijom i vodom u Jugoistočnoj Evropi, Opatija, Međunarodni skup HDE 2010.
[2] Croenergo 22.3.2016.
[3] Ibid