I Romi će uskoro učiti na vlastitom jeziku

Ako potražite ime “Veljko Kajtazi” na internetu, neminovno ćete nabasati na članke u kojima mu se prišiva kvaliteta-etiketa “obrazovanog” - ako ne i “najobrazovanijeg” - Roma. Dakako, ne prestaje tu njegov digitalni trag - saborski je zastupnik 12 nacionalnih manjina u Hrvatskoj, pa mu i stranica obiluje tekstovima o političkim susretima i društvenim angažmanima, no, kako se u sjećanje više urežu posebnosti nego informacije o rukovanjima na raznim događanjima, zapamtit ćete možda prije da je gospodin Kajtazi jedini sudski tumač za romski jezik u nas, te autor prvog romsko-hrvatskog i hrvatsko-romskog rječnika. Upravo mu je rad na toj knjizi, riznici romskog jezičnog blaga, priskrbio epitet “Roma koji najbolje poznaje svoj jezik”.

Da se kod “Roma iz javnog života” često ističe njihova obrazovanost kao zalog legitimiteta, i nije novost, a izdvajanje pozitivnih primjera kao rijetkih i u opreci s ostalima, samo ukazuje na to koliko su Romi (ne)integrirani u našu zajednicu. Uostalom, istraživanja Centra za mirovne studije (doduše, prije nego što je izbjeglički koridor mađarska žica preusmjerila preko granica Lijepe naše), pokazala su da azilanti u Hrvatskoj nipošto nisu najomraženija skupina. Štitio ih je od mržnje, nesumnjivo, njihov mali broj zbog kojih su dugo bili (relativno) nevidljiva meta, pa smo od njih netrepljivost jasnije pokazivali prema Srbima i Romima. Nije novost ni da su upravo Romi najmarginalniji među marginalnima - s 16.975 osoba romske nacionalnosti (prema popisu stanovništva iz 2011.godine), Romi su jedna od najbrojnijih manjina, no, i najsiromašnija manjinska skupina. Romi se najteže zapošljavaju, žive u najlošijim uvjetima, najmanje su obrazovani.

Pod tim se obrazovanjem smatra ono formalno, školsko, provedeno na hrvatskom jeziku. No, zbog manjka pisane povijesti, dokumenata i književnosti na njihovu jeziku, svaka nova generacija Roma nepovratno gubi dio jezičnog bogatstva predaka. U tom se kontekstu titula "Roma koji najbolje poznaje svoj jezik" gospodina Kajtazija čini manje novinarskom jezičnom igrom, a više ukazuje na nestajanje romskog jezičnog bogatstva.

Naime, dok hrvatski zakonski okvir propisuje uvjete i načine odvijanja odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina, pa je tako tijekom školske godine 2014./2015. ukupno 10.699 učenika učilo, barem djelomično, na jeziku svoje nacionale manjine u predškolskim, osnovnoškolskim, srednjoškolskim i, za neke od manjina, visokoškolskim ustanovama, za Rome mogućnost formalnog obrazovanja na vlastitom jeziku, pa makar i djelomičnog, još ne postoji.

Kako doznajemo u Vladinom uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, razlog leži u “lošijem poznavanju hrvatskog jezika u romske djece”. Inzistiralo se stoga na njihovoj boljoj integraciji u postojeće razrede i rad na hrvatskom, “kojega rijetko govore doma”.

Romski model jest integracijski model

Takva je politika integracije osnova Nacionalna strategija za uključivanje Roma koja si je, na papiru barem, zadala cilj poboljšati zdravstvenu zaštitu u Roma, riješiti problematiku stambenih pitanja i zapošljavanja, te pozabaviti se također odgojem i obrazovanjem. "Kod dosadašnje Nacionalne strategije za uključivanje Roma ne može se reći da je bila uspješna na svim poljima - dosta puta problem je u samoj provedbi strategije. Ipak, što se tiče samog obrazovanja situacija je nešto bolja, a Ministarstvo obrazovanja je jedno od najaktivnijih u provedbi ove strategije”, kazala nam je Bibijana Papo iz Romskog nacionalnog vijeća.

Od pozitivnih rezultata strategije ističe se povećanje broja romske djece sa završenom osnovnom i srednjom školom, uspješnost raznih kampanja za razvijanje svijesti o razvoju obrazovanja slijedom kojih su se i neki roditelji s djecom vratili u školske klupe, uvođenje romskih pomagača koji djeci sa slabijim znanjem hrvatskog pomažu savladati gradivo, te razvoj programa stipendiranja, zahvaljujući kojemu se povećao broj romske djece koja se odlučuju na studij. Najviše je problema preostalo u području uključenja Roma u tržište rada i obrazovanja odraslih. “Mislim da je taj segment ostao zanemaren u Nacionalnoj strategiji. Ima mladih Roma od 25 ili 30 bez završene škole koji se ne mogu nigdje zaposliti. Da bi sami upisali nekakvo doškolovanje, potreban im je novac kojega nemaju, a često, uostalom, i sami trebaju uzdržavati obitelj.", objašnjava Bibijana Papo.

"Vrijeme je da Romi uče o svojoj kulturi"

Dok se muka muči s problemima praktične prirode, očuvanje jezika i briga o njegovanju književnog jezika i ne figurira među prioritetima zajednice. Ipak, prema informacijama Agencije za odgoj i obrazovanje, uskoro se može očekivati izrada i objava programa romskog jezika i kulture prema jednom od tri postojeća modela obrazovanja na jeziku nacionalnih manjina. Dok A stoji za model u kojemu se cjelokupna nastava odvija na jeziku i pismu nacionalne manjine, uz “obavezno učenje hrvatskog jezika”, B za model po kojemu se nastava izvodi dvojezično, model C je onaj koji podrazumijeva izvođenje nastave na hrvatskome jeziku te dodatnih dva do pet sati za “njegovanje jezika i kulture nacionalnih manjina”.

"Kako bi se izbjegla segregacija romske djece, upravo se model C preporuča kao onaj gdje se ne gubi na kvaliteti nastave hrvatskog jezika, ali se dobivaju dodatni sati tijekom kojih učenici uče svoj književni jezik, njeguju tradiciju i uče o kulturi", kazali su nam u Vladinom uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Detalji oko sprovođenja programa još nisu uglavljeni, a problem bi mogla predstavljati i činjenica da Romi u Hrvatskoj govore različitim jezičnim varijantama, ističe Bibijana Papo iz Romskog nacionalnog vijeća. “I sami se Romi ne žele odreći svojih dijalekata, pa će biti zanimljivo vidjeti na koji će se način tražiti rješenje pri kreiranju budućih kurikuluma i sadržaja na romskom jeziku”.

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija