Skoči na glavni sadržaj

"Istanbulska konvencija rod definira u skladu sa znanošću psihologije"

istanbulska-konvencija-rod-definira-u-skladu-sa-znanoscu-psihologije-6374-8201.png

"Smisao obrazovanja iz Istanbulske konvencije je pružiti djeci i mladima spoznaju da žene i djevojke imaju pravo živjeti slobodno od bilo kakvog nasilja, te ih podučiti da prepoznaju načine na koje ih društvena očekivanja dovode u poziciju žrtve", upozoravaju psiholozi
Foto: VoxFeminae

Četrdeset dvoje psihologinja i psihologa reagiralo je danas na Izjavu Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a o Istanbulskoj konvenciji u kojoj su se članovi Vijeća usprotivili njeznoj ratifikaciji zbog navodnog promoviranja tzv. rodne ideologije.

Psiholozi upozoravaju da je riječ o netočnoj, znanstveno neutemeljenoj interpretaciji koja nema uporište u Istanbulskoj konvenciji.

U svojem priopćenju psiholozi naglašavaju da je definicija 'roda' u Konvenciji u skladu s određenjem roda u psihologiji kao znanosti te da je važno „svakoj osobi omogućiti razvoj u skladu s vlastitim interesima, sposobnostima i osobinama ličnosti, uklanjajući rigidne podjele društvenih uloga na one za djevojčice i dječake, odnosno žene i muškarce“.

U tom kontekstu, ističu važnost ratifikacije Istanbulske konvencije, jer bi u suprotnom, njezino odbacivanje značilo „svjesno pristajanje na održavanje postojećeg stanja u kojem su žene i djeca dnevno žrtve nasilja u Republici Hrvatskoj“.

Priopćenje psihologinja i psihologa donosimo u cijelosti:

Zatekla nas je i neugodno iznenadila Izjava Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a upućena 28. prosinca 2017. godine o Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (poznatoj kao Istanbulska konvencija). Iako se nepoznavanje znanstvenih pojmova može tolerirati u općoj javnosti, isto ne može biti slučaj kada se radi o članstvu Akademije te smo stoga kao stručnjaci i stručnjakinje koji se bave predmetom ove Izjave smatrali da je važno na nju reagirati i ponuditi znanstveno utemeljene informacije.

Naime, Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a u Izjavi pokazuje nerazumijevanje pojma rod, koji u znanosti već desetljećima postoji kao važna znanstvena kategorija. Potpisnici Izjave netočno navode da se u Istanbulskoj konvenciji promovira tzv. „rodna ideologija“, prema kojoj, po njihovim riječima, „dijete samo bira svoj rod“. Osim što su ovakva shvaćanja rodne problematike znanstveno neutemeljena, ove ideje nigdje nisu navedene u Istanbulskoj konvenciji.

U Istanbulskoj konvenciji se rod definira kao „društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce“ (Članak 3), što je u skladu s određenjem roda u psihologiji kao znanosti. U kontekstu psihološkog zdravlja važno je svakoj osobi omogućiti razvoj u skladu s vlastitim interesima, sposobnostima i osobinama ličnosti, uklanjajući rigidne podjele društvenih uloga na one za djevojčice i dječake, odnosno žene i muškarce.

Smisao obrazovanja iz Istanbulske konvencije je pružiti djeci i mladima spoznaju da žene i djevojke imaju pravo živjeti slobodno od bilo kakvog nasilja, te ih podučiti da prepoznaju načine na koje ih društvena očekivanja dovode u poziciju žrtve. Znanstvena istraživanja pokazuju da programi za prevenciju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, koji su utemeljeni na znanstvenim spoznajama, zaista i doprinose smanjivanju tih oblika nasilja i time sveukupnom razvoju društva.

Istanbulska konvencija nastala je s ciljem obvezivanja zemalja potpisnica na još veću aktivnost ne samo u pomoći žrtvama nasilja prema ženama i djeci, već i u njegovu sprečavanju. Cjeloviti razvoj mladih ljudi moguć je samo ako se problematiku nasilja promatra iz perspektive koja počinje od razumijevanja samih korijena nasilja nad ženama i nastavlja do svih načina njegovog suzbijanja uključujući ekonomske, socijalne i kulturne aspekte.

Odbacivanje Istanbulske konvencije znači svjesno pristajanje na održavanje postojećeg stanja u kojem su žene i djeca dnevno žrtve nasilja u Republici Hrvatskoj.

dr.sc. Ivana Jugović, psihologinja, pročelnica Sekcije za psihologiju seksualnosti i psihologiju roda Hrvatskog psihološkog društva

Jasna Belamarić, psihologinja, članica Sekcije za psihologiju seksualnosti i psihologiju roda Hrvatskog psihološkog društva, Zagrebačkog psihološkog društva i Hrvatske psihološke komore

dr. sc. Maja Mamula, psihologinja, osnivačica Sekcije za psihologiju seksualnosti i psihologiju roda, koordinatorica Ženske sobe – Centra za seksualna prava

Mauro Lacovich, prof., dipl. psiholog, psihoterapeut

Matea Popov, mag. psych., članica Sekcije za psihologiju seksualnosti i psihologiju roda Hrvatskog psihološkog društva i Hrvatske psihološke komore

mr.spec. Iva Žegura, klin.psih., prof., pročelnica Sekcije za kliničku psihologiju i dopročelnica Sekcije za psihologiju seksualnosti i psihologiju roda HPD-a

Irena Bezić, dr.sc., članica HPD i HPK, Sekcije za kliničku/zdravstvenu i Sekcije za psihologiju seksualnosti i psihologije roda

prof. dr. sc. Željka Kamenov, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

doc.dr.sc. Linda Rajhvajn Bulat

Asja Zenko, psihologinja

Rajka Marković, psihoginja, članica Sekcije za psihologiju seksualnosti i psihologiju roda Hrvatskog psihološkog društva, Zagrebačkog psihološkog društva i Hrvatske psihološke komore

dr.sc. Bruna Profaca, klinička psihologinja

Prof. dr. sc. Meri Tadinac, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet, Zagreb

Jasenka Pregrad, psihologinja, psihoterapeutkinja, autorica i voditeljica UNICEF-ovog programa Stop nasilju među djecom

prof. dr. Darja Maslić Seršić, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu

Sena Puhovski, prof. klinička psihologinja i psihoterapeutkinja, članica Zagrebačkog psihološkog društva, HPD-a, HDTS-a i DGiPH -a

dr. sc. Iris Marušić

Ivana Ćosić Pregrad, prof. psihologije, Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, članica Hrvatske psihološke komore, Hrvatskog psihološkog društva, Hrvatskog društva za traumatski stres, Zagrebačkog psihološkog društva

Zrinka Ristić Dedić, znanstvena suradnica na Institutu za društvena istraživanja

Senka Sekulić Rebić, psihologinja, voditeljica Centra za žrtve seksualnog nasilja pri Ženskoj sobi

Tanja Jurin, viša asistentica, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, članica Hrvatskog psihološkog društva; Hrvatske psihološke komore, HUBIKOT, STAR (Stress and Anxiety Research Society), HDST (Hrvatskog društva za seksualnu terapiju)

doc. dr. Mirjana Tonković, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu

Una Mikac, dipl. psih.

doc.dr.sc. Andrea Vranić, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu

Jasmina Tomas, asistentica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, članica Hrvatske psihološke komore

Valentina Cindori, dipl. defektologinja socijalna pedagoginja

dr.sc. Ivana Hromatko, docentica, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

dr.sc. Margareta Jelić, doc.

Josip Šabić, prof. psihologije

dr. sc. Anita Lauri Korajlija, doc., Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Zagreb

Ines Rezo, mag.psych.

Valentin Lapaine, diplomiran psiholog i profesor psihologije, nastavnik psihologije

Jelena Matić, mag. psych.

Helena Rašić Radauš, mag.psych., Ministarstvo pravosudja, Zatvor u Zagrebu; članica Hrvatskog psihološkog društva, Hrvatske psihološke komore i Zagrebačkog psihološkog društva

Davor Dubravić, magistar psihologije

Iva Prskalo, dipl.psih.

dr.sc. Doris Čuržik, dipl. psih., Centar za psihološko usavršavanje Zagreb, članica Hrvatske psihološke komore, Hrvatskog psihološkog društva, Hrvatskog udruženja za bihevioralne i kognitivne terapije

Sunčana Rokvić, magistra psihologije, članica Hrvatske psihološke komore

Maja Erceg, mag.psih.

Lana Gjurić, mag.psih., psihologinja-savjetovateljica, članica Zagrebačkog psihološkog društva

Ivana Vrbat, mag.psych. 

Petra Čeč, mag. psihologije