Istra ti materina

Najveći hrvatski poluotok toliko je mali da u njemu nema čak ni dovoljno govana ni doktora, govorio je jedan pulski boem

Nakon što su objavljeni rezultati referenduma o braku bilo je jasno da je Istra i konačno drugačija od ostatka Hrvatske. To je bilo prvo i osnovno zapažanje par sati nakon referenduma. No, ono što je promaklo velikoj većini komentatora je činjenica da su ovo prvi rezultati izjašnjavanja građana u Istri u kojoj se nije otvarao pobjednički šampanjac u Splitskoj 3, u prostorijama vladajućeg i još uvijek nedodirljivog IDS-a.

U kompletu široke akcije ZA i PROTIV u Istri su prošli bez bilo kakvog stava IDS-a što je svima koji prate Istru bio mogući signal da se Ivan Jakovčić definitivno povukao iz istarske politike.

Teško je, naime, povjerovati da bi politički lisac poput njega u odabiru između pedera, lezbi i Željke Markić izabrao šutnju. Ova dvojica drugih. Valter Flego i Boris Miletić izabrali su šutnju i - pogriješili.

Nitko od komentatora u Hrvatskoj nije zamijetio da je ovo jedini specifični rezultat referenduma i da je to definitivni dokaz da je Istra ipak drugačija. Napominjem „ipak“ jer je Istra oduvijek dovoljno Hrvatska da ni nju nisu zaobišle blagodati ovdašnjeg pretvorbenog tranzicijskog čuda. 

Damir Kajin, najpoznatiji istarski oponent vladajućima nikada se nije ni trudio demantirati da je homofob. Euforija koja je na društvenim mrežama zavladala nakon objave rezultata dala je naslutiti da je Istra spremna odlepršati iz ovakve Hrvatske.

U najmanju ruku tražila se visoka autonomija.

Bilo je sasvim jasno da većina žitelja Istre nema volju, snagu, želju, boriti se i naguravati s VKV Hrvatinama kraj dvojezičnih tabli u Galižani, Vodnjanu, Motovunu u još jednom najavljenom referendumu…

Istra je na referendumu i raspravama na društvenim mrežama poručila da se ne želi zajebavati s trećerazrednim nacionalističkim temama u vremenima kada sve više ljudi obilazi kontejnere.

No već nakon par sati internetski jurišnici vladajućih i oporbe vratili su stvari u realnost. Započela je politička rasprava o zaslugama i rezultati referenduma su postali nebitni.

Euforija je splasnula, svanuo je novi dan i to u državi u kojoj se već godinama igra sudačka nadoknada vremena u susretu partizana i ustaša u kojoj pederi ne smiju razmišljati o braku.

Istarska politička stvarnost i do sada je bila poprilično sterilna, jer se osim IDS-a i jednog sitnog broja desničarskih elemenata već godinama za vlast bore IDS i otpadnici iz te stranke. Na prošlim lokalnim izborima razgoropadio se istarski SDP koji je najavljivao žestoku borbu s IDS-om. Njihove mlade snage Peđa Grbin i Danijel Ferić najavljivali su radikalni zaokret i početak borbe za stvaranje prepoznatljivosti, pa im je netko - ne odveć pametan - za stvaranje vlastitog identiteta preporučio Damira Kajina.

Svima u Istri je bilo jasno da je SDP za te izbore promašio „ceo fudbal“.

Ono što je nakon lokalnih izbora u Istri drugačije je stanovita radikalizacija političkog dijaloga kojem Kajin iz dana u dan podiže ljestvicu. Praktički se svakodnevno žestoko obračunava sa svojim bivšim kolegama i prijateljima, pa se stječe dojam da su njegove brojne presice svojevrsni pritisak na DORH i USKOK da konačno uhapse i nekoga od njegovih dojučerašnjih kolega kako bi njegovim sve žešćim optužbama dalo kakav takav legitimitet. Kajin je u više navrata indirektno prozvao novog predsjednika IDS-a Miletića za konzumiranje droga, čak i odgovornost za smrt jedne djelatnice gradske uprave. Javno proziva spregu vladajućih i medija, proziva Jakovčića za mafijaško vođenje Istre i sve je radikalniji u žestokim optužbama, iako je godinama bio drugi čovjek stranke i tek je nedavno istupio iz IDS-a.

Stvar se dodatno pogoršala otkad mu je SDP otkazao gostoprimstvo i infrastrukturu, a Zoran Milanović najavio kako bi se Jakovčić mogao pojaviti na listi SDP-a za Europarlament.

IDS se donedavno uglavnom bavio sam sobom, izborima i kadroviranjem, a dodatno ih je uzdrmala afera župana Flega koji je pod istragom zbog navodnog nezakonitog isplaćivanja plaća, dok je bio gradonačelnik Buzeta.

Novi predsjednik IDS-a mladi je gradonačelnik Pule kojem ni najveći optimisti prije nekoliko godina ne bi povjerili vođenje Mjesnog odbora. No Miletić je bez većih problema dva puta pobijedio na izborima. Bitno je modernizirao i pomladio gradsku upravu, a ne preže niti sa sučeljavanjem s akterima sve većeg broja socijalno ugroženih koji iz dana u dan ostaju bez posla i egzistencije koji mu dolaze pred gradsku vijećnicu.

Pomlađivanje stranke je u tijeku, a Miletić će morati raditi i na stvaranju vlastitog identiteta i autoriteta jer je Jakovčić predugo suvereno vladao strankom koja je sada u njegovim rukama. Koliko će Jakovčić iz pozicije počasnog predsjednika stranke utjecati na Miletića i njegovo vođenje IDS-a pokazat će vrijeme. Damir Kajin je siguran kako je Miletić tek daljinski upravljač u rukama Ivana Jakovčića. 

Civilni sektor je poprilično neorganiziran, iako se u najvećem istarskom gradu gotovo svi nalaze pod istim krovom, s obzirom da u bivšoj vojarni Karlo Rojc u gradskom prostoru djeluju udruge iz svih sektora života. Organizirane akcije poput one protiv planova urbanizacije atraktivnog dijela obale na Muzilu tek su pojedinačne i kratkog su daha.

Velik broj istinskih kritičara stanja u Istri su intelektualci koji su nakon školovanja ostali živjeti izvan Istre, pa se i iz tog razloga u djelovanju civilnog sektora osjeti nedostatak kvalitetnih kadrova, ali i intelektualnih potencijala. Svojevremeno je jedan pulski boem u svojim nadahnutim govorima na gradskoj tržnici govorio kako je Istra toliko mala da u njoj nema čak ni dovoljno govana ni doktora.

Istra je još uvijek valjda jedini dio Hrvatske u kojoj je ekonomija važnija od ćirilice.

Istra je istinski antifašistička, iako se i političke i društvene strukture još uvijek presporo uključuju u borbu protiv novih trendove fašizacije… Ponekad je groteskno gledati polaganja vijenaca na spomenike poginulim antifašistima išarane kukastim križevima, i to se iz godine u godinu ponavlja bez ikakve potrebe da se postavi jasan stav da u Istri nema mjesta za fašizam novog doba.

Za kraj, u  Istri već godinama za ono što ste kupili, pojeli, popili dobijete račun…

Nije li to najčvršći dokaz da je Istra drugačija…