"Zločini koji su ovdje počinjeni dogodili su su nakon ratnih djelovanja, a potom je učinjeno sve da se počinioci nikada ne pronađu, dok se 20 godina nakon rata žrtve i dalje dijele na one vrijedne, manje vrijedne i bezvrijedne", rečeno je na komemoraciji Foto: SNV
Komemorativni skupovi za srpske civile s područja Šibensko-kninske županije, ubijene nakon akcije Oluja, održani su u ponedjeljak u Varivodama i Gošiću u organizaciji Srpskoga narodnog vijeća i Općine Kistanje, priopćio je SNV.
Nakon održanog parastosa i polaganja vijenaca, čemu su uz obitelji žrtva, predstavnike lokalnih vlasti i Veleposlanstva Republike Srbije u Hrvatskoj, prisustvovali izaslanici predsjednice Republike Domagoj Juričić, Vito Turšić i Mate Radeljić, te zastupnici u Skupštini Republike Srbije Miodrag Linta, Nebojša Berić i Milan Đurica, okupljenima se u Varivodama obratio predsjednik Koordinacije srpskih udruženja nestalih i poginulih lica s prostora bivše Jugoslavije Dragan Pjevač.
"Zločini koji su ovdje počinjeni dogodili su su nakon ratnih djelovanja, a potom je učinjeno sve da se počinioci nikada ne pronađu", rekao je Pjevač. Istaknuo je kako, "nažalost, 20 godina nakon rata žrtve se i dalje dijele na one vrijedne, manje vrijedne i bezvrijedne". Pjevač je pozdravio izaslanike hrvatske predsjednice i izrazio nadu da je njihovo prisustvo na ovogodišnjoj komemoraciji put prema izgradnji drukčijeg pristupa žrtvama rata.
"U Hrvatskoj još uvijek postoji nedvosmisleno mišljenje tko je bio agresor, a tko žrtva. Rođen sam u Čitluku, poznatijem kao Medačkom džepu, gdje je ubijeno 36 civila, od čega 17 žena, a među njima je bila i moja majka. Osamnaest dana nakon ubojstva moj brat pronašao je njezino prostrijeljeno tijelo razbijene glave i s otkinuta tri prsta. Iz svog iskustva mogu reći da pravda za srpske žrtve još uvijek ne stanuje u Hrvatskoj", izjavio je Pjevač.
Podsjetio je kako su obitelji ubijenih prije više godina pokrenule postupke za nadoknadu štete, za što nam je, rekao je, "na kraju ispostavljen veliki račun, odnosno trošak parničnog postupka". Istaknuo je kako nitko nema pravo na mržnju i osvetu u ime žrtava te da je na redu oprost,
"Spirala zla mora da se zaustavi. Na redu je oprost. Osobno nikada ne bih bio u koži zločinca, uvijek bih radije odabrao kožu žrtve. S ovoga mjesta u ime svih srpskih žrtava upućujem suosjećanje ostalim žrtvama koje su stradale u Hrvatskoj. Isto tako se nadam da će uskoro doći dan kada će Hrvatska suosjećati sa žrtvama Varivoda i drugih mjesta", zaključio je Pjevač.
Predsjednik SNV-a Milorad Pupovac rekao je kako su prije 20 godina na današnji dan u Varivodama "ubijeni oni koji su živjeli u vjeri da nikome nisu počinili ništa nažao, a pogotovo da nikad ni na koga iz zvjerske ili etničke mržnje nisu podigli ruku. Ostali su vjerujući da mogu živjeti u miru, da mogu živjeti na svojemu, u svojoj zemlji kao što su živjeli svoj cijeli vijek i kao što su njihovi preci stoljećima živjeli u ovom i u okolnim mjestima".
Oni koji su, istaknuo je, imali obvezu da im zaštite živote, osiguraju mir u njihovim domovima i selima, to nisu uradili pa mještani Varivoda i drugih sela s kninskog područja nisu imali pravo na mir i život. Kao što njima nije osigurano pravo na život tako, ustvrdio je Pupovac, do današnjega dana za veliku većinu počinitelja zločina nije osigurana adekvatna kazna, a netko očito smatra da je bilo u redu da su ti zločini počinjeni te da nije u redu da oni kao ljaga padnu na lice države.
"Ako država smatra da će svoje lice obraniti tako što će kažnjavati one koji su počinili zločin prema pripadnicima hrvatskoga naroda, a iz redova su srpskoga naroda, a neće kažnjavati one koji su počinili zločin prema pripadnicima srpskoga naroda iz redova hrvatskoga naroda u ime države, noseći njezine oznake i oružje koje je ta ista država osigurala, kako se onda može obraniti lice države, osigurati pravda i uspostaviti ravnopravnost i pomirenje među ljudima", upitao je Pupovac te ocijenio da je država različitim postupcima izbjeglima onemogućavala povratak na ovo područje.
Predsjednik SNV-a istaknuo je kako ništa od toga ne smije biti razlog za ružnu riječ i mržnju u srcima jer smo, dodao je, "iskusili kako je to kada bezumnici iz redova srpskoga naroda to iskoriste da bi se činili zločini nad našim susjedima Hrvatima, a tih je zločina, kao što znamo, bilo u pljački, ubojstvima i progonstvu. Ako to dopustimo, onda nismo dostojni ovakvog okupljanja. Ako se tome othrvamo, onda ćemo biti dostojni žrtava i s pravom ćemo moći reći da smo mi ti koji ne širimo mržnju te istinski poštujemo drugog čovjeka".
Na komemoraciji u Gošiću Pupovac je istaknuo kako je je svrha skupa da "opomenemo sve one kojima je opomena potrebna i da kažemo da pravi mir nastupa onda kada se po ulicama prestane hodati i slati političke poruke u uniformama".
Ustvrdio je da "do sada još nismo čuli riječi koje iskazuju žaljenje zbog gotovo 700 ubijenih s područja Knina, Benkovca, Gračaca, Korenice i Lapca. Nismo čuli ni jedne riječi žaljenja zbog toga što je oko 50 posto stambenih objekata uništeno u prvih nekoliko mjeseci rata, potom i sve do 1997. godine, čemu sam osobno svjedočio".
Pupovac je dodao kako treba čuti i osudu onih koji su smatrali da je normalno da se ljudi ne mogu vraćati u ova sela i to zato da bismo mogli stvoriti pretpostavke da za nadolazeće generacije i međusobne odnose između Hrvatske i Srbije ne ostane sjeme mržnje koje se svako malo može probuditi i izrasti u poruke mržnje i spremnosti na nasilje.
Sve dok se bude vodila kampanja kako su ovi zločini bili incidenti, a ne sistemski pristup onima koji su ostali i poruka onima koji su se trebali vratiti, sve dotle će biti potrebno da upozoravamo na to, zaključio je Pupovac.
Podsjetimo, gotovo dva mjeseca nakon Oluje, 28. septembra 1995., ubijeno je devet mještana Varivoda: Dušan Dukić (59), Špiro Berić (55), Jovo Berić (75), Jovan Berić (56), Radivoj Berić (69), Marija Berić (69), Milka Berić (67), Marko Berić (82) i Mirko Pokrajac (84). Ubijeni su hicima iz neposredne blizine na svojim kućnim pragovima. U selu se nisu odvijale nikakve vojne aktivnosti niti je u njemu pronađeno oružje.
Mjesec dana ranije, odnosno, 27. augusta 1995., u susjednom Gošiću ubijeno je sedam starijih osoba: Savo Borak (70), Vasilj Borak (68), Grozdana Borak (75), Marija Borak (81), Kosovka Borak (77), Milka Borak (75), Dušan Borak (56), a desetak dana ranije ubijen je i Gojko Ležaić (65). Svi ubijeni su bili civili, a u selu ni ranije niti u vrijeme ubojstava nije bilo nikakvih ratnih aktivnosti.