Koliko koštaju principi nacizma i idiotizma

koliko-kostaju-principi-nacizma-i-idiotizma-2594.jpg

U Bileći je bagerom pometen spomenik Desetoj herecegovačkoj brigadi koja je dala 26 narodnih heroja. Iz svake tamošnje familije neko je bio u toj brigadi. Na mjestu spomenika njima, općina je podigla spomen park Draži Mihailoviću i njegovim četnicima
U Bileći je bagerom pometen spomenik Desetoj herecegovačkoj brigadi koja je dala 26 narodnih heroja. Iz svake tamošnje familije neko je bio u toj brigadi. Na mjestu spomenika njima, općina je podigla spomen park Draži Mihailoviću i njegovim četnicima
Foto: 
Anadolija

Šutnja lokalnih političara i u Hrvatskoj i u BiH o rezoluciji u UN-u protiv nacizma dokaz je da ne shvaćaju, ne žele shvatiti i nisu u stanju shvatiti kako je njihovo ponašanje doista čisti jad za potrebe i potkusurivanje velikih, kojih se ovi mali, zapravo, uopće ne tiču. Da nije tragično, bilo bi urnebesno smiješno

Forum je, koliko znam, jedini do sada reagirao na po mnogo čemu sramnu odluku  zemalja Evropske unije i većine ostalih država u regionu, da se uzdrže od glasanja u Ujedinjenim narodima za rezoluciju protiv nacizma, prije desetak dana, tačnije 21. novembra ove godine.

U Bosni i Hercegovini, koja se također tim povodom još jednom isprsila "nemanjem stava" te dodvoravanjem zemljama Evropske unije, bezmalo niko ništa nije znao. O prodavanju temeljnih principa antifašizma zarad obaveza prema velikima, mediji nisu obavijestili građane. U ime kojih se, valjda, tako glasalo. Niko pojma nije imao da je izjašnjavanja uopće i bilo.

Za takozvano "bez stava" koji je, zapravo, stav kao brdo velik, saznalo se uglavnom iz zagrebačkog "Jutarnjeg lista" i, evo danas iz reakcije Saveza antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata BiH. Oni su tom reakcijom zapravo i objavili ono što su se drugi potrudili da sakriju: Odbor Opšte skupštine Ujedinjenih Naroda za društvena i humanitarna pitanja usvojio je nacrt rezolucije u kojoj se poziva na borbu protiv veličanja nacizma, neonacizma i drugih oblika rasne diskriminacije, ksenofobije i netolerancije. Rezolucija izražava zabrinutost zbog širenja različitih ekstremističkih političkih stavova, pokreta i skupina u mnogim dijelovima svijeta, uključujući i neonaciste i rasističke ekstremističke pokrete i ideologije. Tekst je izrazio zabrinutost zbog slavljenja u bilo kojem obliku nacističkog pokreta i bivših pripadnika Waffen-SS, uključujući i izgradnju spomenika i spomen obilježja njihovim pripadnicima.

Za ovu rezoluciju, koju je pripremila Rusija, glasalo je 115 država članica UN-a, 55 je bilo uzdržano a tri države su bile protiv, Amerika, Kanada i Ukrajina. U pomenutom "Jutarnjem" to se zove: "Rusi su ipak uspjeli sakupiti dovoljan broj saveznika..." Valjda to logično znači da svi oni što nisu saveznici Rusa, nisu ni za osuđivanje nacizma. Lijepo, da znamo. Među državama koje su se suzdržale u glasanju, uz sve članice EU, potom Makedoniju i Crnu Goru, bila je i Bosna i Hercegovina. Srbija je saveznik Rusa, zna se. I vole Šešelja. Pa glasaju protiv fašizma. Komplikovano? Naravno da nije.

Pomenuti SABNOR u BiH je izrazio veliko iznenađenje i neslaganje sa stavom domaćih organa (ili pojedinaca) koji su naložili predstavniku BiH u UN da glasa na ovakav način. Antifašisti i borci iz BiH kažu kako se ovom dirigiranom šutnjom, zapravo, u značajnoj mjeri ignorišu pa i negiraju principi na kojima je utemeljena  država Bosna i Hercegovina. Kaže se, također, da su se time na svojevrstan način  pokazale licemjernim i sve one manifestacije održane samo četiri dana nakon podignute ruke "države" za pomilovanje nacizma u UN-u, a održane u ime  obilježavanja godišnjice ZAVNOBiH-a i njegovih tradicija. 

Mediji su i ovo uglavnom prešutjeli. U krugovima onih koji donose ovakve odluke prave se ludi. Kao, niko ne zna ništa o tome. Ali se zna "princip" po kojem je u pitanju obaveza usaglašavanja stavova  predstavnika  BiH sa stavovima EU, kada god ne postoji konsenzus na domaćem planu a u vezi sa međunarodnim pitanjima. Kao, ništa mi tu ne možemo kada svi znamo da je njihov (evropski) stav  dogovoren isključivo temeljem aktuelnih zbivanja na relaciji EU – Rusija. Zato, eto, politički vrh BiH pristaje na odluku koja je apsolutno negiranje antifašističke  borbe na našim prostorima, ali i posredno ohrabrivanje svih profašističkih kretena raznih provenijencija što su već digli glave i u našoj sredini i u našem regionu otvoreno se vraćajući na javnu pa i političku scenu.

Ništa u pomenutoj rezoluciji, ma ko je predlagao, nema što bi moglo pravdati  manipuliranje borbom protiv nacizma i fašizma u ime dnevno-političkih igara na međunarodnoj sceni. Rezolucija, uostalom, sasvim principijelno "poziva članice UN-a da u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava usvoje učinkovite mjere za suzbijanje ove pojave i širenje ekstremizma koji predstavlja stvarnu  prijetnju demokratskim vrijednostima." Ona podsjeća da "preduzete mjere za suzbijanje ekstremističke politike stranaka, pokreta i skupina, moraju biti u skladu sa međunarodnim standardima o ljudskim pravima." Šta je tu sporno? 

E, tu se već dolazi na teren na kojem ovdašnji lokalni političari ne shvataju, neće da shvate i nisu u stanju da shvate kako je njihovo ponašanje doista čisti jad za potrebe i potkusurivanje velikih, kojih se ovi mali, zapravo, uopće ne tiču. Da nije  tragično, bilo bi urnebesno smiješno. Pogledajmo sasvim ogoljene tek recentne činjenice o njihovom ponašanju, pa čak ne ulazeći ni u kvalifikaciju događanja samih po sebi kojima smo svjedočili minulih mjeseci. 

U Bosni i Hercegovini s razlogom se nadigla kuka i motika povodom čistih glorificiranja svega onoga što je pomenuta rezolucija popisala, a "država", eto, odlučila da ne osudi. I to na niovou zvaničnog državnog stava: Slavljenje Darija Kordića, krvavog i presuđenog ratnog zločinca kojeg su predstavnici crkve označili kao "sinonima ljubavi". Potom, s razlogom gnjev što je u Bileći bagerom pometen spomenik Desetoj herecegovačkoj brigadi koja je dala 26 narodnih heroja. Iz svake tamošnje familije po neko je bio u toj brigadi. Na mjestu spomenika njima, opština a ne zaluđeni pojedinci, podigla je prije pola godine spomen park Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, sa bistom dotičnog visokom 13 metara. U dejtonskom Istočnom Sarajevu novi studentski dom treba da nosi ime Radovana Karadžića čija je ćerka, baš zato što je to, ušla u tamošnju skupštinu. U finalnim kupo-prodajnim igrama za uspostavljanje vlasti u Republici Srpskoj predsjednik entiteta dugo se i intimno konsultuje sa presuđenim ratnim zločincem Momčilom Krajišnikom. Istovremeno, glavni "mozak" ali i operativac džihadista koji vrbuje zlikovce za Siriju i Irak odleži tek nekoliko noći u pritvoru i onda odlukom suda biva pušten na slobodu odakle pred kamerama dijeli lekcije svima o demokraciji. Prije njega pušteni su svi slični, uključujući i one koji su odmah nakon toga otišli u Siriju i tamo prolijevali krv civila u ime kalifata. I sve je to u zemlji koja neće da digne ruku za osudu jer treba slušati velike.

U Zagrebu čine to isto nakon svakodnevnih dokaza da su duhovi prošlosti došli po svoje. Samo dva dana nakon glasanja "bez stava" o nacizmu i sličnom u UN-u, predsjednik države se energično obračunava sa izjavom opozicionog lidera datom za domaću upotrebu, kako će iz temeljnih odrednica države eliminirati ZAVNOH i antifašizam. Svijetle trenutke Sabor doživljava prseći se akcijom protiv fašiste Šešelja, podjednako kao i Evropski parlament, a onda "nemaju stav" o rezoluciji protiv fašizma u UN-u jer "Rusija tu rezoluciju koristi protiv Ukrajine". U kojoj, milion puta pokazano u zadnjih godinu dana, fašisti što otvoreno slave svoju SS diviziju iz Drugog svjetskog rata i nacizam danas, direktno učestvuju u svemu što se tamo dešava. Uz pomoć "velikih" jer oni, eto, "brane Balkan od Putina". Jadno, da jadnije ne može biti. Kao što je jadna i šutnja Beograda o fašisti Šešelju uz istovremeno glasanje u UN-u za rezoluciju protiv nacizma. Ili, opet, podanička šutnja uzdržane Crne Gore u tom istom glasanju, samo nekoliko dana prije nego što su im tamošnji četnici od MUP-a zatražili političku i svaku drugu zvaničnu registraciju.

Obrazlažući usaglašeni "stav" EU da ne treba glasati za rezoluciju, predstavnica Italije u UN je kao argumenat pomenula i da je "rezolucija neujednačena u osudi totalitarnih ideologija, da nedovoljno govori o temeljnim pravima slobode govora i javnog okupljanja, te da nema jednak odnos prema različitim oblicima diskriminacije, rasizma i ksenofobije..."  Eto, neka smo čuli i to da su nacizam, fašizam i rasizam u istoj ravni sa javnim okupljanjem i slobodom govora. Pa svi zlikovci koji su podigli glavu tako da je mnoge već i kasno ušutkati, to su mogli  ne zato što im je uskraćeno okupljanje i sloboda govora, već zato što su im to "demokrate" koje šute dozvolile mimo svakog zakona, ustava i demokratskih sloboda.

Nije ovdje riječ o interpretaciji pojmova iz rezolucije, već o smislu šutnje i zatvaranja očiju pred zlom koje dolazi, iz više razloga. Iz mizernog odsustva stava spram velikih koji vode svoje igre preko leđa suvremenih vazala, i u politici i u ekonomiji i u svemu ostalom. Iz sitno-interesnih motiva na lokalnom planu kojih se ne tiču velike realnosti i opasnosti što se iza brda valjaju. Iz potpunog ignoriranja povijesti, krvavih iskustava i stare velike mudrosti koja veli: Ko je zaboravio vlastitu prošlost, treba da se zabrine za svoju budućnost!   

Priklanjanje stavu da u ime bilo čije dnevne politike i interesa u međunarodnim odnosima treba šutjeti pred očiglednom opasnošću od nacizma i fašizma koji su se u raznim oblicima već raširili, ruga se elementarnoj zdravoj pameti. Principi na kojima počivamo i mi, i EU i UN, ne prodaju se za sitniš u politici. Histerija  u odnosima  EU – Rusija će proći, živi bili pa vidjeli. Alternativa joj je totalni rat u koji niko na koncu neće željeti da ide, jer pobjednika u njemu nema. Evropa neće baciti na koljena nikoga, jer će morati krvavo da se bori za vlastito prevladavanje krize i dizanje sa koljena. Ali, vraćanje na stara sljepila koja su otvorila vrata  nacizmu i fašizmu, mogu biti doista pogubna. Kada to rade oni što su tome već jednom platili najveću cijenu, onda to nije politika. To je idiotizam.

Usput,  sjećate li se poeme luteranskog pastora, Nijemaca, teologa, Martina Niemollera:

 

Kad su nacisti došli po komuniste,

ja sam ćutao;

jer nisam bio komunista.

 

Kada su zatvorili socijaldemokrate,

ja sam ćutao;

jer nisam bio socijaldemokrata.

 

Kada su došli po sindikaliste,

ja sam ćutao;

jer nisam bio sindikalista.

 

Kad su došli po mene,

nije preostao niko da se pobuni.