Krv, znoj i plin: da je HDZ-u stalo do Hrvatske, svih tih 220 tisuća članova izglasalo bi samoraspuštanje stranke

Franjo Tuđman, Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Tomislav Karamarko, Andrej Plenković… Kakav niz!

Prvoga samo je smrt spasila procesa u Haagu zbog dijeljenja Bosne i Hercegovine i još koječega. Činjenicu da je politikom "200 obitelji" koje će voditi Hrvatsku omogućio temeljitu pljačku domovine, ne treba ni spominjati. Pri čemu, da ne bude zabune, ni njegova familija, kao 201. na tom popisu, nije uopće loše prošla.

Ovaj drugi bio je boljeg zdravlja, pa je dočekao suđenje koje, evo, traje već godinama. Razlog – lopovluk. Opet na svim razinama. Od onog "sitnog" izvlačenja novca iz stranačke i državne blagajne do prodaje upravljačkih prava najveće hrvatske kompanije Ine za tričavih 10 milijuna eura.

Jadranka Kosor određeni je uljez na ovom popisu. Ali kriva je, ako zbog ničega drugoga, onda zbog toga što je slijepo slijedila spomenuti dvojac, da bi Sanaderu potom podmetnula nogu, pa se iskreno začudila kad je shvatila da je isto napravila i sama sebi instalirajući Karamarka na poziciju ministra policije. Osim toga, nije pristojno zaboraviti epizodu s otkupom stana u Zagrebu i sudbinu srpske obitelji koja je u njemu živjela.

Karamarko je zbir svih takvih "vrijednosti" svojih prethodnika. Nacionalno tvrd i žestok poput Tuđmana, alav na pare (rekli bi Srbi) poput Sanadera, a ambiciozan kao Jadranka Kosor. Najprije je provođenjem "antikomunističkog manifesta" vratio Hrvatsku dvadeset godina unatrag s ciljem potpunog ovladavanja svim društvenim sferama i zatiranjem civilnog društva, u čemu je ključnu ulogu trebao imati "šehid" Hasanbegović. Onda se propeo na zadnje noge ne bi li Hrvatska odustala od arbitraže s MOL-om angažirajući isključivo u tu svrhu nekoliko ministara koji se u ovih pola godine nisu bavili ničim drugim nego guranjem MOL-ovih interesa. Kada je došlo stani-pani, kompletnu je stranku stavio u tu službu, pa poput zadnje budaletine doveo najprije do pada Vlade, a onda samoraspuštanja Sabora i odlaska s vlasti.

Zadržimo se na Karamarku. Je li on uistinu takav kreten, jer većeg autogola – kako je netko primijetio - na našoj, više nego bogatoj političkoj sceni vidjeli nismo? Kad se hladne glave zbroji dva i dva, nešto u cijeloj priči nedostaje da bi se zaključilo kako je zbroj četiri.

Sjetite se Sanadera. Taj je učinio slično. Nitko, pa ni najbliži suradnici, nije shvaćao zašto je dao ostavku. Jedni su zabrinuto vrtjeli glavama, drugi su gledali u pod tražeći nepostojeću kemijsku olovku koja im je ispala, a treći se skrivali po balkonima središnjice na Trgu žrtava fašizma. Samo su rijetki tada slutili ono što su kasnije svi doznali. Nije Sanaderu granica sa Slovenijom bila problem (kamoli sreće da su naši političari tako moralna čeljad!), njega je zaboljelo ono zbog čega je kasnije pobjegao iz države. Zabolio ga je Uskok. A Uskok na ovim prostorima ne skače na premijere tek tako.

Taj njegov slučaj umnogome podsjeća na ovaj Karamarkov. Nismo baš toliko naivni da povjerujemo kako je Karamarku za njega tričavih 2,5 tisuće eura na mjesec, koje je preko svoga kompanjona, MOL-ova savjetnika Josipa Petrovića omogućio supruzi za džeparac, dovoljan razlog da napravi sve ono što je napravio. Po čemu je Karamarko do sada pokazao da je moralna vertikala pa da će zbog široko shvaćenog tumačenja sukoba interesa odstupiti s dužnosti do koje je došao preko desetaka političkih leševa dojučerašnjih prijatelja, pa i onih koji su mu omogućili da se vrati u politiku nakon što je gurnut na marginu?

Bit će da je u pitanju nešto drugo. Bit će da je Karamarko u gadnom problemu. Bit će da je taj problem gadniji od onog Sanaderovog, jer se htio domoći vlasti pošto-poto. I kad je podilazeći Mostu odustao od svega, kad je dušu prodao vragu, kad je doveo onu nesreću od premijera na ubrzani tečaj hrvatskog, kad je sva obećanja u stranci oko kadroviranja pogazio kao da ih nikad nije bilo, kad je sve što je trebalo prepustio Petrovu i njegovima, jedino je još cvilio: Dajte mi SOA-u, dajte mi Pnuskok, dajte mi MUP! Evo vam gospodarstvo, evo vam poljoprivreda, evo vam okoliš, evo vam i pravosuđe, ako želite, nosite i kulturu. Ali, samo mi dajte represivni aparat! Trebao mu je. Pokazat će se da mu je očajnički trebao.

Pa da takav čovjek ode bez ispaljenog metka? Odnosno, ispalio ih je nekoliko. Najprije svojima, i to s leđa, a onda i sebi. U glavu. Tužno je bilo gledati HDZ-ovce, još tužnije slušati ona trkeljanja zadnjih dana u Saboru, posebno ono završno Ivana Šukera. Ni sami nisu shvaćali što im to predsjednik servira. Bilo je budala, nije da nije, uvijek ih ima, koje su do zadnjeg dana bile uvjerene da Karamarko ima plan. Čini se da ga je i imao. Plan je bio da čim prije zbriše. I pokuša spasiti vlastitu guzicu.

Zašto? E oko toga ima tisuću scenarija. Istinu još ne znamo, ali budite sigurni da ćemo je doznati i prije nego što smo se nadali. Baš kao što je bilo i sa Sanaderom. HDZ je naprosto lopovska stranka i da imalo drži do Hrvatske, kad već toliko drži do vlastitog džepa, on bi se samoraspustio. Svih onih navodnih 220 tisuća članova aklamacijom bi diglo glas i već sutra u podne i reklo: "Nema više smisla. Ne može više ovako! Eto, 25 godina smo vas krali, uzeli vam sve što ste imali, radili smo od vas budale, rugali se s vama, namještali natječaje, uzeli vam firme, zaposlili sve do trećeg koljena, zadužili vas do istog tog koljena… Eto zajebavali smo. Nećemo više."

U tome bi im mogao pomoći i ruski div Gazprom, koji preko polufantomske tvrtke Prvo plinarsko društvo distribuira plin u Hrvatsku, a koji je, doznali smo preko tjednika Nacional od direktora PPD-a Pavla Vujnovca, dao pozajmicu HDZ-u od – da se ne zavaravamo – za Gazprom tričavih 4,2 milijuna kuna.

Pitanje je zašto je Gazprom baš sada krenuo utjerivati dug za koji ni sam zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić (koji ga je i dogovorio) ne zna kad bi uopće mogao biti vraćen? Da približimo o kakvoj je tvrtki riječ, evo samo nekoliko podataka: sjedište joj je u hrvatskoj poreznoj oazi Vukovaru; samo prošle godine imala je prihod od 3,9 milijardi kuna, čak četvrtinu više nego u 2014., s tim da 2013. nije dosegla ni milijardu; prodaja plina lani joj je porasla točno za trećinu; od četiri kubna metra uvezenog plina, tri dolaze preko njezina računa; bruto dobit lani joj je iznosila nevjerojatnih 268 milijuna kuna! Za sve to skupa zaslužno je samo 88 zaposlenih! Pritom najveći dio dolazi iz državnih tvrtki, prije svega HEP-a i Petrokemije, koja joj je dužna poprilični novac, koji PPD želi, naravno, pretvoriti u vlasnički udjel. Ali im ni to nije dosta pa su zajedno s Vitol grupom krenuli u zajedničku investiciju u terminal za skladištenje i pretovar naftnih derivata u Luci Ploče. Cijena? Sitnica od 125 milijuna eura!

Takvi ne prozivaju do jučer vladajuću stranku bez razloga zbog siće od 4,2 milijuna kuna. Čim su ih dali, zapravo su ih otpisali. HDZ ih je, uostalom, potrošio na predizborne kampanje Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu (opet ona!) i Andreja Plenkovića (koji o tome ništa ne zna?!) za Europski parlament.

Jedino što se zna je da Plenković najavljuje istragu u stranci i traži transparentno financiranje HDZ-a. Ako samo to nije dovoljno da se svih onih 220 tisuća digne i kaže: "Prije ćemo se samoraspustiti!", onda nije ništa. Transparentno i HDZ nikad nisu stanovali u istoj rečenici, pa se upravo zbog toga sada prave svi mutavi ostavljajući Brkića da neslavno pogine, baš kao i dojučerašnji mu prijatelj Karamarko. Oni se nakon svakog skinutog predsjednika moraju "presložiti", što u pravilu znači da lete glave dojučerašnjim lopovima koji moraju prepustiti mjesto budućima. To je jednostavno takvo društvo, koje funkcionira po principu Divljeg zapada. Ili ti ili ja, jedan je suvišan u ovom gradu, a ako dolazi novi šerif, onda je svima najbolje da odjašu u preriju. A put u preriju, baš kao i svi oni prethodni, nije popločan najboljim namjerama, nego vodi ravno u Remetinec.

Tko se plinom bavi, neka od plina i strada!

I da, još nešto, Karamarko je navodno s nekom svojom bratijom baš iz HDZ-a, ali ovo vrlo navodno, nešto gadno petljao s Rusima oko LNG-terminala na Krku, što Amerikancima nije bilo milo. Oni su nam, kruži priča, naumili prodati jedan od svojih plutajućih koje imaju na bacanje, pa bi preko njega plasirali onaj njihov skuplji plin.

Krv, znoj i plin, to nas sve skupa čeka, a HDZ korača prema plinskoj komori u koju želi gurnuti i nas. A nas mi je već odavno žao. 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2016. godinu

 

Zahtjev glavnom uredniku za ispravak netočnih i nepotpunih informacija:

„U članku objavljenom na (internetskom) portalu „forum.tm“ od 6. srpnja 2016. (23.21h), pod naslovom „Krv, znoj i plin: da je HDZ-u stalo do Hrvatske, svih tih 220 tisuća članova izglasalo bi samoraspuštanje stranke“, a koji potpisujete upravo Vi – g. Goran Borković, objavljeno je više netočnih i nepotpunih informacija.

Ističemo Vam netočan navod sadržan u cit. članku: „… U tome bi im mogao pomoći i ruski div Gazprom, koji preko polufantomske tvrtke Prvo plinarsko društvo distribuira plin u Hrvatsku, a koji je, doznali smo preko tjednika Nacional od direktora PPD-a Pavla Vujnovca, dao pozajmicu HDZ-u  od – da se ne zavaravamo – za Gazprom tričavih 4,2 milijuna kuna…“, kao i neku vrstu prijetnje: „Tko se plinom bavi, neka od plina i  strada!“.

U intervjuu (Pavla Vujnovca) Nacional-u od 5.7.2016. jasno stoji da je tvrtka Gas Trading dala (dvije) pozajmice HDZ-u, te da je i obavijest o povratu pozajmice poslao Gas Trading (Goran Andrijanić).

Dalje, Prvo plinarsko društvo nije nikakva „polufantomska tvrtka“, već trgovačko društvo osnovano u skladu sa propisima Republike Hrvatske.

U intervjuu Nacional-u (na koji se poziva autor članka) dati su precizni podaci o kupovini plina od Gazproma, time da se precizira da se određena količina plina kupuje od Gazproma Švicarska. No, tu činjenicu autor članka ne spominje već neosnovano i netočno navodi „ruski div Gazprom, koji preko polufantomske tvrtke Prvo plinarsko društvo distribuira plin u Hrvatsku.“

Stoga se temeljem čl. 40-42 Zakona o medijima (u vezi s čl. 21. i 22. ZoM-a) zahtijeva objaviti ovaj zahtjev i to na način propisan u članku 41. st. 1. ZoM-a.“

Odvjetnik Veljko Miljević